Babić: "Ukoliko postanemo prvaci Bjelorusije ne znamo što nas sve čeka u Ligi prvaka"

Zanimljivo je bilo protekloga ljeta kada je poziv iz Bjelorusije u Hrvatsku stigao rukometnom treneru na odmoru koji tada, iako ne može pobjeći od svog rukometa, upravo s njime nije htio imati previše posla. Odmor i provođenje vremena s obitelji nekako su bili najviše na pameti i u srcu, no zov za onim novim i nepoznatim i prije svega novim izazovom u karijeri u kojoj želi pokazati što sve zna i umije, ali pritom i još mnogo toga želi naučiti, bili su jači i ovaj 41-godišnji hrvatski rukometni trener iz okrilja svog doma i obitelji krenuo je put nepoznate Bjelorusije.

Nakon što je nekoliko mjeseci ranije okončao jednu pustolovinu u redovima, točnije, uz teren hrvatskog rukometnog prvaka CO Zagreba, a prije je koračao i Splitom i Metkovićem te bio uz bok hrvatskom izborniku i u reprezentativnim redovima, odmor od ovoga sporta činio se kao najbolje rješenje za današnjeg stratega bjeloruskog Meškov Bresta. Međutim, regionalni i bjeloruski rukomet, zanimljiva nova situacija i novo trenersko iskustvo pokazali su se, kako se ova sezona bliži kraju, kao odličan potez u karijeri Željka Babića koji je stigao s dobrom idejom, uzeo vremena i posložio svoje nove i najnovije momke na najbolji mogući način kako bi u onaj pravi trenutak postigli pravu kemiju i zajedništvo te osigurali naslov regionalnog viceprvaka, a sada sigurno koračaju i k onom domaćem naslovu vrijednom mjesta u najelitnijem europskom klupskom natjecanju, Ligi prvaka.

Kako je sve počelo...u Bjelorusiji

"Jako je bilo teško otići u Bjelorusiju. Bio sam suradnik Goluže u reprezentaciji i CO Zagrebu, tamo nam se dogodilo klizanje i otišli smo svaki svojim putem i tog trenutka, da budem iskren, nije mi se dalo previše raditi, htio sam se odmoriti od rukometa i htio sam biti kod kuće sa svojom obitelji", prisjeća se za početak razgovora za Sportnet trener Babić te otkriva: "Dobio sam ponudu od Meškova i kako imam trenerskih ambicija i kako volim to što radim rekao sam da moram biti hrabar i da moram otići u nepoznato, daleko od svoje obitelji i probati iskazati svoje trenerske potencijale."

U redovima svog novog kluba prethodne je sezone bilo uistinu zanimljivo na klupi, naime, sredinom ožujka nakon što je momčad lagano krenula padati nakon, pak, odličnog niza prije toga, trenera Migliusa Astrauskasa zamijenio je trener vratara Vladimir Savko koji je potom momčad odveo do samoga vrha regularnog dijela SEHA lige nakon čega je s Bjelorusima na Final Fouru u Skoplju osigurao četvrtu poziciju. Čelni ljudi Kluba krenuli su potom u promišljanje o novoj sezoni te su se okrenuli hrvatskim stručnjacima i strategima i poziv uputili Babiću koji je, pak, za svog pomoćnika uzeo dobrog starog znanca, također iz zagrebačkih redova, Andriju Nikolića.

"Na početku je bilo jako teško iz objektivnih razloga. Došao sam u sredinu koja mi nije bila poznata, koja je mentalitetom drugačija u odnosu gdje sam radio prije, bilo je tu i mnogo novih igrača, mnogo nacionalnosti i jednostavno u takvom omjeru snaga je potrebno vrijeme", pojasnio je Babić te nastavio svoj osvrt na bjeloruske početke.

"Stil koji sam htio i koji razvijam igrači nisu poznavali i bilo je stoga potrebno vrijeme da igrači vjeruju u njega i da počnu tako raditi. To je složen proces koji zahtjeva mnogo vremena, a problem je što nekad vrijeme imate, a nekada ne. Igrali smo slabo na početku, jedan od objektivnih razloga bio je ovaj koji sam već naveo, a drugi je da smo imali mnogo povreda koje su direktno utjecale na slabiju izvedbu i slabije rezultate koji su se događali u prvom dijelu sezone. No, na kraju prvog dijela sezone i početkom onog drugog dogodile su se pozitivne promjene. Ne mogu to objasniti, ali dogodila se kemija među igračima, lakše su prihvaćali zadatke i počeli su kvalitetnije igrati."

Upravo kada su se sve kockice počele slagati onako kako treba, redove Meškov Bresta popunila su nova i još kvalitetnija pojačanja, a uslijed bankrota najvećeg suparnika ove ekipe, Dinamo Minska, brojni su njegovi članovi svoju novu sredinu odlučili pronaći upravo u Brestu. Brige oko ozljeda pretvorile su se u slatke brige oko sastava i regionalnim i domaćim putevima lakše se koračalo.

"U drugom smo dijelu dobili Rastka Stojkovića koji je za nas veliko pojačanje i kao osoba i kao igrač i on je nekako objedinio sve i počeli smo igrati kvalitetnije. Već smo imali uzlaznu putanju i dogodio se tada raspad Dinamo Minska i mi smo dobili još kvalitetnih igrača koji su se odlično i vrlo brzo socijalizirali, otišli smo još stepenicu iznad i počeli igrati kvalitetniji rukomet, naravno, u skladu s našim mogućnosti."

Borba za regionalni vrh i naslov viceprvaka

Iako se na početku i tijekom prvoga dijela sezone činilo kako momčad Meškov Bresta ove sezone možda ipak neće uspjeti osigurati svoje mjesto na završnom turniru SEHA GSS lige pravi mali preokret uz bolju igru i još bolja izdanja na terenu donijela su pred kraj regularnog dijela sezone 12 pobjeda u 13 posljednjih dvoboja, a sve to kako bi Bjelorusi i ove sezone zaigrali na Final Fouru. U Novome Sadu petak je donio polufinale sa slovačkim Tatran Prešovom, a izvođenje sedmeraca, malo sreće i obrana Ivana Pešića odveli su Meškov u samo finale gdje se favorit Vardar ipak pokazao boljim.

U prisjećanju na polufinalni dvoboj SEHA lige trener Babić otkrio je: "Mi smo se dosta dobro pripremili za utakmicu, psihološki, taktički i fizički, zadovoljili smo u principu sve komponente da bi odigrali dobru utakmicu. Osobno mislim da nismo odigrali najbolje, ali u samoj pripremi smo napravili sve da bi odigrali dobru utakmicu", kazao je hrvatski strateg te nastavio: "Zadovoljili smo dva, tri segmenta koja su bila dobra, taktički smo se dobro suprotstavili Prešovu, međutim, u određenim segmentima, osobito obrambenim nismo bili na razini i nismo radili ono što sam želio da momčad radi."

"Međutim, momci su imali veliko srce i pokazali su veliko zajedništvo i želju za pobjedom, a to se manifestiralo najbolje kroz zadnji napad Prešova. Osjetio sam da je cijela momčad zajedno s klupom i trenerima bila jedno, u toj borbi u 60 minuta dečki su pokazali veliku želju, intenzivnost i srce da igraju finale. Vjerojatno smo i uspjeli zbog toga što je ta želja bila ogromna. U konačnici je iz mog kuta presudila sreća, a da bi isprovocirali sreću trebaju se stvoriti odlični preduvjeti. Moji momci su to učinili kroz zadnju obranu i ja im čestitam. Pomogli su mi da i dalje budem trener."

Kemija i zajedništvo uz malo sreće, ali i dobre igre i velike želje odveli su Meškov Brest u regionalno finale, no tamo se, na koncu, dva pogotka boljom (29:27) pokazala momčad makedonskog prvaka. Međutim, trener Babić pojasnio je: "Dobro smo otvorili utakmicu i taktički se postavili, imali smo apsolutnu kontrolu u prvom poluvremenu. Kada se dogodila povreda Špilera to nam je poremetilo igru, osobito u napadu i to je direktno utjecalo na konačan ishod. Također, promašili smo otvorene udarce, protivnički golman je dobro obranio i tu je bio kraj", kazao je te kratko priznao kako je u teškoj sezoni SEHA lige ponosan na svoje igrače: "Ovo mogu okarakterizirati našim uspjehom iako smo izgubili."

Preko bjeloruskog prvenstva do Europe

Velika je razlika u bjeloruskom rukometu, samom mentalitetu i odnosu tamošnjih igrača prema igri, u odnosu na ono što je tijekom svoje karijere u Hrvatskoj upoznao i s čime se susreo trener Babić. Radio je i s mladima, prošao mnogo toga, no bjeloruski igrači sami su po sebi velik izazov stoga se nada kako je svojim rukometnim znanjem stekao potreban autoritet, pri čemu mu je od velike pomoći zasigurno bio i sam pomoćni trener Nikolić, te da je svoje bjelorusko-hrvatske momke dobro spojio za nadolazeće izazove.

"Velika je razlika prije svega u odgoju, posebice od samih rukometnih početaka. Mentalitet je također apsolutno drugačiji, to je strašno važno. Evidentno je da Bjelorusi ne vole previše razmišljati i nisu baš previše kreativni. Daješ im zadatke i oni ih izvršavaju, nekad dobro nekad loše. Hrvatski igrač, pak ne voli baš zadatak, voli kreativnost i igru s ulice. To je osnovna razlika", otkrio je Babić uz recept za uspjeh: "Integracija dva različita stila odgoja je put prema uspjehu. Ni jedan ni drugi nisu dobri sami po sebi. Put do uspješnosti i medalja je integracija više komponenata. Igrač mora biti vrijedan, odgovoran, ali mora i sam donositi odluke i biti kreativan."

Domaće prvenstvo u Bjelorusiji još traje, točnije, pred ovim je momcima još jedan dvoboj prije play-offa, a po gašenju Dinamo Minska Meškov Brest velik je favorit za naslov koji za konkurenta trenutno ima tek ekipu SKA Minska. Osim po naslov bjeloruskog prvaka rukometaši Meškov krenut će i po naslov u Kupu Bjelorusije koji ih tek očekuje na kraju priče.

"Trenutno je naš prvi konkurent SKA Minsk, žao mi je zbog Borisa Deniča, mog kolege, i zbog toga što se dogodilo s Dinamom, to sigurno nije dobro za bjeloruski rukomet. No, za Meškov Brest je dobro" , započeo je hrvatski trener te nastavio: "I prije nego što sam dolazio za cilj sam stavio naslov prvaka Bjelorusije. Vrlo vjerojatno će nam to sada biti lakše ostvariti nego da je Dinamo ostao na okupu, međutim, lopta je okrugla i mi moramo zadržati veliku razinu koncentracije, rada i usmjerenost k cilju da budemo prvaci."

Iako sam Babić ne voli bacati pogled daleko unaprijed činjenica je da bi njegovi momci već iduće sezone, ukoliko naravno osvoje naslov prvaka Bjelorusije, trebali zakoračiti i europsku stepenicu više te se naći u onom najelitnijem rukometnom društvu gdje je do sada koračao upravo Dinamo Minsk: "Osobno ne volim tako razgovarati, dok se sve ne završi. Treba ostati fokusiran, trenirati marljivo i biti predan. Liga prvaka je daleko, no sigurno da ćemo svi biti sretni, zadovoljni i ponosni, i ja kao trener i moj klub, ako to ostvarimo preko SKA ili neke druge momčadi. Sigurno da nas tada ponovno očekuje novo iskustvo i mi ne znamo što nas tamo zapravo čeka."

S laganim europskim pogledom prema naprijed strateg Meškova ipak je nadodao kako za bližu rukometnu budućnost i dobre rezultate njegovoj ekipi treba i nekoliko novih imena: "U Ligi prvaka mnogo ovisi o ždrijebu, no vjerujem da našoj ekipi trebaju dva igrača, ne moraju biti ekstra klase, ali nam trebaju da popunimo deficitne pozicije i u obrani i napadu kako bi stvorili preduvjete da budemo kompetitivni u Ligi prvaka."

Srce i misli uvijek uz Hrvatsku

Rukometni razgovor, dakako, nikako ne može proći bez prisjećanja i na one reprezentativne dane u ulozi pomoćnog trenera Slavka Goluže u seniorskoj momčadi, a upravo ona je i dalje pod budnim okom trenera Babića koji ne može ne pratiti zbivanja u i oko same reprezentacije.

"Moje srce je uvijek uz Hrvatsku i ponosan sam što sam bio trener reprezentacije u ulozi u kojoj sam bio. Ostvarili smo, po meni, odlične rezultate, osvajali smo medalje, pridonijeli razvoju hrvatskog rukometa i njegovoj slavi i sigurno da je uvijek jedan dio mene uz reprezentaciju koju sam pratio, a i u stalnom sam kontaktu s Golužom."

Foto: Simon Maljevac

Bacio je stoga Babić pogled i na situaciju u i oko hrvatskog rukometa: "Osobno mislim da hrvatska reprezentacija ostvaruje dobre rezultate. Uvijek možemo razgovarati može li bolje ili lošije, ali na čelu s Golužom ljudi u HRS-u rade odlično. Što se može promijeniti? Uvijek neke sitnice mogu, no hoće li to donijeti bolje rezultate, potrebno je vrijeme da bi mogli govoriti o tome."

"U svakom slučaju hrvatska reprezentacija je dobra, ima potencijale, uvijek je u vrhu i to je odličan rezultat. Već dosta dugo je u polufinalima, osvaja medalje i to je strašan kontinuitet koji se ne smije podcjenjivati i osobno me smeta kada se u javnosti četvrto mjesto hrvatske reprezentacije prezentira kao neuspjeh. To nije realno ni pošteno, ni od strane javnosti ni ljudi koji nisu kompetentni da bi komentirali to sve", zaključio je na koncu hrvatsku rukometnu priču Babić.

Foto: Facebook - SEHA liga