Matulić: "Radujem se napretku u Chamberyju, a za reprezentaciju ću se boriti"

Momak koji dolazi iz Postira na otoku Braču kao dječak je počeo trčkarati nogometnim travnjacima da bi se nakon osam godina bavljenja nogometom preselio na rukometni parket, oduševio i na njemu ostao do danas. Htio je ovaj jednostavan momak isprobati kako je to na rukometnim terenima i u rukometnom svijetu, a iako ga je zvao i ragbi, kojim se bavio njegov stariji brat, pozivu se nije odazvao te je nastavio koračati sportom koji mu se itekako svidio.

Ne može se, međutim, reći da mu trčanje za loptom nije išlo, dapače, iz Hajduka su ga htjeli vidjeti i na probi na svojim travnjacima, a iako je obitelj bila oduševljena pozivom, ovo hrvatsko desno krilo nije se odazvalo te je krenulo svojim željenim stopama. Prvo se tu našao splitski beton, potom dvorane, a vrlo brzo i švedski teren, kao i Kutija šibica u Zagrebu iz koje će vrlo brzo put Francuske gdje ga čeka dvorana Le Phare u kojoj bi se ovaj nasmiješen momak trebao vrlo dobro snaći. Uvijek spreman na pokoju šalu i pošalicu vrijednu dobrog smijeha Jerko Matulić je u uistinu jednostavnom i ležernom razgovoru za Sportnet vratio svoje misli u ne tako daleku prošlost te otkrio što je sve iza njega, a što ga sve tek čeka.

Od betona do parketa

Nakon što se mladi Matulić ostavio nogometa te se u potpunosti posvetio rukometu vrijeme je bilo da svoje prve korake, kao i mnogi drugi, napravi na igralištu ispod Babilona: "Počeli smo igrati vani na babilonu, tamo na poznatom igralištu na betonu gdje su svi počeli da bi potom uslijedila kadetska liga nakon čega sam stigao u prvu momčad. Tamo sam, kao što i svi sada igraju, preko vikenda igrao četiri utakmice, dvije za kadetsku i za drugu momčad i dvije za prvu. Sjedio sam potom na klupi sve dok nisam počeo igrati za prvu ekipu za koju sam sa 17, 18 godina krenuo igrati za stalno", otkrio je Matulić o svojim rukometnim počecima koji se nisu mnogo razlikovali od onih ostalih.

"Krenulo je tako sve s Prvom ligom, no moram priznati kako je ona tada bila dosta jača nego sada, ali opet slabija u odnosu na ono što je bila prije. Počeo sam dobro igrati u Splitu, dobio sam dosta dobru minutažu i tako je sve to skupa krenulo", jednostavna je priča ovog desnog krila koji uz nju veže trojicu ključnih trenera koji su ga naučili disciplini, dali mu najviše prilike, odnosno, radili s njime još više.

"U mlađim uzrastima Boško Balić je bio trener koji me najviše naučio disciplini, dok mi je poslije Ekrem Jaganjac dao stvarno puno prilike i kod njega sam mnogo igrao. Imao je mnogo povjerenja u mene i bio je stvarno odličan i iskusan trener, ali i odličan čovjek. Što se tehnike tiče mnogo mi pomogao je pomogao Željko Babić koji je ujutro na treninzima stvarno mnogo radio sa mnom", jasan je bio Matulić koji je odmah nadodao kako mu je veliki gušt danas igrati na suprotnim stranama s Babićem te da si uvijek u šali vole dobaciti riječ ili dvije.

Preko hrvatskog prvaka do francuskih dvorana

Polusezona 2010./2011. uistinu je bila zanimljiva za ovo desno krilo, naime, nakon što se dokazao u splitskim redovima uslijedio je poziv u reprezentaciju, ali i poziv hrvatskog rukometnog prvaka koji je trebao njegovu pomoć. No, u redovima CO Zagreba uvijek je velika konkurencija stoga se Matulić dobrano trebao izboriti za svoju priliku i status u momčadi.

"Kada sam stigao u Zagreb tu je bio Jaškić, a Horvat je bio ozlijeđen. Kada se, pak, Horvat vratio nisam mnogo igrao, ipak sam tek bio došao i trebalo mi je vremena za prilagodbu. Međutim, tada mi je kroz hrvatsku ligu bilo super igrati, uhvatio sam i ponešto Ligu prvaka i Kup, a kako su utakmice išle dalje sve sam više igrao, afirmirao se i napravio neki status u momčadi kako bi imao određenu minutažu i kako bi znao da ću uopće igrati."

Pojasnio je potom Jere: "To je ovdje u Zagrebu dosta teško postići, pogotovo na našoj poziciji desnog krila baš zbog Horvata koji je vrhunski igrač. Mislim stoga da je uspjeh ovo što sam do sada postigao u Zagrebu, što se tiče igranja i svega. Horvat i ja stvarno imamo povjerenje jedan u drugoga, a i trener računa na obojicu što još više znači. Odavno valjda nije bilo tako, još od Džombe recimo."

Lijepe tri i pol sezone proveo je Matulić u Zagrebovim redovima, bio je dio kako one iskusne tako i današnje najmlađe ekipe Lavova, a uz standardno odlične uspjehe u domaćem prvenstvu i Kupu Hrvatske ovaj je rukometaš sa svojom momčadi uspio nanizati i brojne uzbudljive i zanimljive utakmice, kao i nekoliko sjajnih uspjeha i trofeja. Sada je pred njime put za Francusku gdje već čeka momčad Chamberyja i dvorana Le Phare.

"Chamberyju se ozlijedio Paty, drugo desno krilu mu odlazi i praktički nema krilo te su iz momčadi bili zainteresirani. Poslali su uvjete, sve je bilo super, još smo se dogovarali nekoliko tjedana, ali ne previše, dogovorio sam se i sa Zagrebom i to je bilo to", kratak i jasan bio je momak koji do sada ipak nije pretjerano pratio francusku ligu: "Iskreno nisam puno pratio francusku ligu, pratio sam Chambery otkada sam potpisao, što radi i kako momci igraju, ali što se tiče same Lige svi sve znaju. Iduće godine Chambery svakako mora biti bolji u njoj."

U Chamberyju Matulić, pak, neće biti jedini Hrvat, naime, tamo ga već čeka dobar stari znanac Damir Bičanić koji mu već sada uvelike pomaže: "Bičanić je super, cijelo vrijeme mi zapravo pomaže, oko stanova i mnogo čega drugoga. Od prvoga dana je tu, on me i pozitivno preporučio. Krećem tako u Francusku 26. srpnja jer dva dana kasnije počinju pripreme, a učim sad već lagano i francuski, moram, cijene oni kada naučiš njihov jezik. To je samo još nešto dodatno pozitivno."

Iako put u inozemstvo za njega svakako donosi napredak u karijeri Matulić ima nekako podijeljene osjećaje: "Uvijek je teško otići od doma, tako da koliko se radujem toliko se i ne radujem. Rukometno se naravno veselim, igrat ću stalno i moram napredovati i raditi još više, ali ružno je otići jer doma je ipak najljepše kakvi god uvjeti bili", kazalo je ovo desno krilo te u šali nadodalo: "Ja bih najsretniji bio kad bih mogao ići u Split igrati za normalnu plaću i biti doma. To bih potpisao odmah."

Od Švedske do Lausannea uz pogled u budućnost

Kako je upravo sezona 2010./2011. bila zanimljiva u klupskom pogledu, za Matulića je ona bila još zanimljivija i u reprezentativnom, naime, spletom okolnosti stigao je poziv da obuče i hrvatski dres. Iako bi uvijek radije zaradio svoj poziv napornim trudom, radom i zalaganjem, svoju je priliku potom dobro iskoristio.

"Bilo je sretnih okolnosti za mene, ali ne za druge zbog ozljeda, no bilo je dobro u Švedskoj. Normalno, nisam očekivao da ću igrati neke izuzetno bitne utakmice, ali ovo malo što sam igrao bilo je stvarno super. Iskoristio sam dobro svoju priliku i bilo je to za mene odlično iskustvo. Nadam se također i da nije zadnje u reprezentaciji, no vidjet ćemo što će biti dalje."

Foto: EPA

Velika konkurencija na poziciji desnoga krila gdje Hrvatska uistinu nikada nije imala problema, već su je, dapače, mučile slatke brige, dodatan je motiv i poriv dalje za Matulića koji smatra da je tako uvelike napredovao: "Ogromna mi je motivacija tolika konkurencija na desnom krilu zato što ukoliko Horvat ima 7/7, ja kad uđem moram imati 9/8, moram stvarno biti jak i tu nema opuštanja. Mislim da ne bi upola napredovao da nije ovakva konkurencija kao što jest. Dobra konkurencija je užasno zdrava."

"Moramo biti svjesni da je desno krilo u Hrvatskoj već dugo, ili još otkada je rukometa ovdje, najjača pozicija od svih. Stvarno su krila vrhunska i užasno se teško probiti, ali to ti samo daje motiv da budeš bolji. Osobno nikada ne čekam ozljedu, ne želim da se netko ozlijedi pa da ja odem igrati, to mi je užasno. Kada sam tako dobio poziv za Švedsku na prvi pogled bilo mi je glupo, ali nećeš reći da nećeš ići u reprezentaciju, no zapravo stvarno želiš da te pozovu zato što si dobar, a da bi se to dogodilo moraš igrati puno više jer kad počneš igrati to je druga stvar, osjećaš se bolje, odmah si bolji igrač, polako uhvatiš i ritam, a kad ulaziš s klupe teško je to."

Sljedeća akcija reprezentacije Hrvatske proći će bez Matulića, dok će uz Zlatka Horvata u Koreji zaigrati Nik Tominec: "Tominec je toliko dobar momak da mi je drago zbog njega što ide. Upoznao sam ga prije Mediteranskih igara i sjajan je, a za dalje ćemo vidjeti. Za dalje ćemo se boriti. Naravno, nadam se budućim pozivima i zato i igram jer reprezentacija je sam vrh. Naime, otići jednog dana na Olimpijske igre ili osvojiti medalju označava vrh karijere, ali polako, nema žurbe kod mene", zaključio je u svom stilu i s velikim smiješkom Matulić.