Željko Šakić za Sportnet: "Znam koliko se trudim i ulažem u sebe, taj rad se mora isplatiti"

Bivši član mladih hrvatskih selekcija koji je u seniorsku košarku ušao kroz Dubravu, danas je često ime na košarkaškim stranicama španjolskih medija. Šakić je pokazatelj kako se naporan rad isplati i jedan je od onih rijetkih hrvatskih igrača koji grade uspješnu inozemnu karijeru, a da nisu odradili nijednu utakmicu za hrvatske ABA ligaše.

Još u mladim selekcijama pokazivao je talent, bio među vodećim igračima u svojoj generaciji, ali nije se uspio probiti iz Cibonine škole do prve momčadi i otišao je u Dubravu. Bio je to odličan potez broj jedan. Dobio je priliku, konstantno je igrao i u konačnici i napredovao. Sve ga je to dovelo do Lige Endese gdje rijetki dobivaju pravu priliku.

MVP kola u najjačoj europskoj ligi (29 minuta, 29 poena, sedam skokova), fantastična večer koja je Manresi donijela prvu pobjedu ove sezone, sve to govori o brzoj prilagodbi u vrlo zahtjevnom natjecanju.

"Stvarno fantastična večer... Drago mi je da sam predstavio sebe na najbolji mogući način, da mogu igrati na visokom nivou u najjačoj europskoj ligi. Naravno još mi je draže što je moj klub napokon ostvario prvu pobjedu i nadam se da ćemo iz utakmice u utakmicu biti bolji. Prilagođavanje mi nikada nije pravilo probleme jer sam jako dugo u košarci i znam što i koliko mogu, koji trud ulažem da mogu uopće igrati u takvoj ligi", rekao je Šakić za Sportnet.

Nakon odlične sezone u Montegranaru, u Manresu ste stigli kao pojačanje, kakvu su vam ulogu namijenili, točnije kakva su očekivanja odmah nakon transfera stavljena pred vas?

"Naravno svaki trener očekuje da se što prije prilagodiš i ispunjavaš njegove zadaće. Siguran sam da očekivanja kada sam došao (prije 10 dana) nisu bila jako visoka od kluba i samog trenera, ali nakon toga što sam napravio u zadnjem kolu, za očekivati je da će se od mene više tražiti. Još jednom ponavljam, znam koliko sam uložio i koliko ulažem u sebe i jednostavno se taj rad mora negdje isplatiti."

Iako vam momčadski nedostaje centimetara u reketu, skok u napadu u dosadašnjem dijelu sezone bio vam je jača strana iako ste u prva četiri kola igrali i s Unicajom i Barcelonom.

"Tu se odmah vidi da smo borbena i srčana momčad i da nam taj nedostatak centimetara ne predstavlja neki problem. Taj skok je samo volja i želja igrača."

Što možemo očekivati od Manrese ove sezone, prošla sezona nije bila dobra, ostvareno je samo sedam pobjeda i jedino je vrlo slabi Valladolid bio ispod.

"Ako ćemo nastaviti trenirati kao dosad i budemo pravi fajteri kako na treningu tako i na utakmicama, pobjede ne bi trebale doći u pitanje i onda ne sumnjam da ćemo biti bolji nego prošle godine. Ali idemo dan za danom pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti."

Dolazak u Španjolsku sigurno je korak naprijed u karijeri, očekuju vas teški dvoboji protiv nekih od najboljih četvorki Europe.

"Jako sam dugo čekao pravu priliku i došla je kada sam se najmanje nadao. Bit će jako teških i uzbudjivih dvoboja protiv četvorki, ali ja sam fizički i mentalno spreman pa ćemo vidjeti koliko vrijedim."

Dio ste generacije 88. godišta, pobjeđivali ste Ukrajinu s Gladirom, Njemačku s Benzingom i Ohlbrechtom, Izrael s Casspijem i Mekelom, Grčku s Calathesom, no iz te generacije vrlo malo vas se uspjelo probiti.

"Mnogi igrači se tu izgube, možda zbog fizičkih nedostataka, možda jer ne žele više raditi na sebi, možda vide da nemaju tu budućnost, da nisu dorasli svojim vršnjacima, suigračima koji su u tom trenu bolji i lako odustanu. Najveći problem, po meni, je taj što mnogi mladi talentirani igrači prestanu raditi na snazi i brzini pa misle da će ih njihov talent izvući iz svega. To više nije tako i neće više niti biti. Moraš svaki dan posvetiti svom poslu kao da ti je zadnji i jedino ćes tako uspjeti."

Bili ste u Širokom gdje su mlađi igrači imali dovoljno prostora, je li problem možda u nedostatku povjerenja od strane trenera.

"Mislim da u prošlosti ljudi nisu imali vremena čekati mlade košarkaše da naprave taj iskorak u seniorskoj košarci, ali čini mi se da će u budućnosti sve više klubova okrenuti se tome jer nema ništa ljepše nego vidjeti domaćeg igrača kako igra za svoj klub pred domaćim pukom. Ima par klubova koji gaje tu tradiciju godinama, kao Široki koji jednostavno zna i želi da mladi igrači igraju za njihov klub iako je to mukotrpan ciklus koji može trajati godinama."

Kakva je situacija po pitanju toga bila u Montegranaru i općenito u talijanskoj košarci?

"U Italiji općenito igra jako puno stranaca, ali dobra je stvar što u njihovoj ligi najmanje pet domaćih igrača mora biti u ekipi. A tu ima svega, od mladih pa do igrača na zalasku karijere. Variraju, zavisi od kluba koji je spreman dati šansu mladom igraču na nekoj poziciji, a da mu zbog toga ne pati rezultat."

Vas je put vodio od Dubrave do Širokog i to je bio pravi potez. S Dubravom ste ušli u seniorsku košarku, a prava zrelost stekla se u regionalnoj ligi u Širokom.

"Dubrava je bila početak moje seniorske karijere u prvoj ligi. Jako dobre tri godine i nakon toga sam želio negdje van. Pola godine sam proveo u Zrinskom iz Mostara i nakon toga su me kontaktirali iz Širokog da bi me potpisali. Nisam dvojio ni sekunde jer sam imao šansu osjetiti, po prvi puta, čari ABA lige. I tu sam jako napredovao uz trenere Matu Brekala i Ivana Velića, kasnije Damira Vujanovića, kojima se ovim putem zahvaljujem, i osjetio sam da mogu igrat košarku na višem nivou."

Spominjali su se neki kontakti sa Zadrom, je li bilo tu nečeg konkretnog ili je sve bilo u sferi nagađanja?

"To je bilo u sferi nagađanja."

Pretpostavljam da je kao većini Zagrepčana i vaša želja zaigrati u Ciboni, možda ne danas, ali u budućnosti...

"Cibona je moja prva ljubav i to nije tajna. Proveo sam tamo 10 godina i nisam mogao zamisliti bolje djetinjstvo nego biti u Ciboni i trenirati gdje su najveći igrači ostavili traga. Svi Zagrepčani znaju koliko im znači taj klub i ljudi vole Cibonu ma kakva ona god bila. Uvijek mi je bila želja da nastupim pred domaćom publikom, i tko zna, možda ne sad, ali u budućnosti..."

Prvi pravi kontakti s inozemstvom dogodili su se u Italiji. Tamo ste radili i s Carlom Recalcatijem, renomiranim trenerom, što njega izdvaja u samom radu u odnosu na ostale trenere s kojima ste surađivali?

"Istina, nakon dobrih igara u Širokom napokon je došao pravi inozemni angažman. Raditi sa živom legendom kao što je Carlo Recalcati je stvarno čast i privilegija. Čovjek ima veliko iskustvo i znanje i nadam da će još biti u struci iako se priča da bi se mogao povući ubrzo. Da ne pričam koliko je kao čovjek dobar, uvijek nasmijan i spreman pomoći. Za njega ništa nije bilo teško. Svaki put kada bi mi bilo teško, loša utakmica, loš trening, nakon razgovora s njim osjećao sam se kao preporođen. Jednostavno je tako djelovao na ljude. Jedan veliki respekt prema njemu i nadam se da ću u budućnosti bar još jednom zaigrati za njegovu momčad."

I u Manresi imate renomirano trenersko ime, tamo vas vodi Pedro Martinez, čovjek koji je već godinama dio ove lige.

"Trener velikog znanja. Jako precizan i zahtjevan, ali to se na kraju isplati. Čast mi je da me je pozvao da budem dio momčadi i nadam se da ćemo i u budućnosti surađivati."

Vjerujete li da dobrim nastupima u jakoj španjolskoj ligi možete doći barem do šireg popisa kandidata za EP 2015?

"Ja sam uvijek spreman se odazvati za reprezentaciju kad. Znam koliko vrijedim i da uvijek mogu pomoći. Reprezentacija je stvar ponosa i jedva čekam taj poziv. I dalje ću davati sve od sebe na treninzima i utakmicama pa ćemo vidjet. Ne volim stagnirati, jer me to ubija i nemam nikakve koristi. Neću ništa prognozirati, samo da je zdravlja i sve je moguće."