Anočić za Sportnet: 'Želim onima koji su me zeznuli pokazati da sam se vratio'

Jedan od brojnih mladih igrača koji je napustio rano Hrvatsku, a kasnije se vraća je Silvio Anočić. Obično se radi o tome da mladi igrači ne mogu doći do prilike, izgube se u tim velikim sustavima i kroz niže lige i posudbe pokušavaju skupiti minute.

Kod Anočića je problem bila ozljeda koja čak i ne bi bila toliki problem da mu je liječnik u Romi vjerovao i postavio pravu dijagnozu. Međutim čovjek je iz tko zna kojih razloga tvrdoglavo slao mladog igrača na trening sve dok nije eskaliralo u toj mjeri da su operacije bile neizbježne i umjesto mjesec dana pauze, pauzirao je čak 28 mjeseci.

Tko bi mogao pomisliti da se takvo što može dogoditi u velikom klubu i tko zna što bi bilo da je Silvio izabrao neku drugu od ponuda koje je imao.

"Sa 16 godina sam otišao u Romu. Imao sam stvarno dosta ponuda iz Engleske, iz Italije i znao sam da ću otići, a bilo je samo pitanje gdje. Osijek je u to vrijeme bio u velikim problemima, plaće su kasnije mjesecima i perspektiva nije bila dobra. Ponuda Rome bila je odlična, predstavili su mi program koji je izgledao savršeno i odlučio sam se za nju. To je bila ujedno druga godina Lige prvaka mladih i odmah sam u prvoj sezoni s Romom došao do polufinala tog natjecanja."

U Romi je krenulo kao u snu

Anočić je bio standardan u prvih 11 u Ligi prvaka mladih, nezamjenjiv, bila je to momčad Rome koju je kao kapetan predvodio Lorenzo Pellegrino, a rušili su u osmini finala Murićev Ajax, u četvrtfinalu Manchester City, ali je u polufinalu kasniji pobjednik Chelsea ipak bio bolji. Solanke, Musonda, Loftus-Cheek, Christensen, Abraham, Tomori i društvo slavili su u tom polufinalu s 4:0. Naravno, istovremeno je igrao i za hrvatsku reprezentaciju u kojoj je bio i starter na Euru do 19 godina uz Moru, Brekala, Leticu...

U Romi je dobro krenulo, napredovao si i imao priliku trenirati s Tottijem, De Rossijem, obično kažu da igrač više nauči i dobije s takvim treningom nego s utakmicom u nekoj slabijoj ligi.

"To je bilo nešto posebno. Prije svakog treninga osjetite onu pozitivnu tremu jer su uz vas igrači poput Tottija, De Rossija, Pjanića, Džeke, Ljajića, Salaha, Ashleya Colea, to je nešto neopisivo. Od njih se može jako puno naučiti i puno su mi pomogli. Dovoljno vam je što s njima trenirati, upijate poteze, kretnje, postavljanja, odluke, sve te male stvari koje su jako bitne."

Počinje noćna mora

Međutim onda se dogodio problem s ozljedom, krenulo je od te upale pubične kosti što je bio početak svih problema.

"Tako je, početak noćne more. Trebao sam u Genou na posudbu, ali pao sam na liječničkom pregledu. Oni su me stvarno htjeli dovesti pa mi je predsjednik Genoe rekao da sredim papire s Romom i da će me dovesti bez obzira na liječnički i srediti liječenje, ali Monchi me nije pustio. On je tek došao u Romu, nije me poznavao, ali su mu rekli da sam veliki potencijal i da ne smijem otići. Ostao sam, a Romin doktor mi je govorio da to nije ništa i da mogu trenirati pa će mi to jačanje muskulature pomoći. Bilo je sve teže i sve gore i dobio samteškom mukom dozvolu otići u Hrvatsku po drugo mišljenje kod doktora Borića. On mi je odmah rekao da moram pauzirati između dva i devet mjeseci. Vraćam se u Rim, ali Romin doktor ne želi niti čuti, kaže da moram nastaviti trenirati, a Monchi jednostavno nije htio ići protiv njega. Došlo je do toga da jednog dana više nisam mogao normalno hodati. Morao sam i na operaciju kralježnice jer su iskočili diskovi i to sam morao čekati sedam mjeseci. Međutim bolovi su i dalje bili prisutni, već sam odustao od nogometa i razmišljao o nekoj drugoj karijeri kada se ukazala mogućnost odlaska kod još jednog liječnika u Zagreb. U Romi su mi za 15 minuta dali dozvolu, došao sam u Zagreb i čovjek mi je za pet dana riješio pubičnu kost, za dva tjedna kralježnicu i počeo sam s treninzima. Za mjesec dana bio sam u punom treningu. Kada sam se vratio u Rim, gledali su me kao u medicinsko čudo."

Kakav je bio stav Rome kada su u klubu shvatili da su pogriješili? Jesu li vam otvoreno priznali pogrešku?

"Nakon operacije ulazim u kampu u restoran i za drugim stolom sjede Bruno Conti, Francesco Totti i još dva direktora. Nisam im se odmah htio javljati i kada sam krenuo van zaustavi me Totti da porazgovaramo. Stali smo tako i popričali, objasnio sam mu sve što se događalo i kako se Romin doktor postavio i nakon toka prvi liječnik i fizioterapeut dobiju otkaze, a uskoro odlazi i Monchi. Kasnije mi je i Morgan De Sanctis priznao da su pogriješili. Tražio sam posudbu i rekli su mi da mogu otići u koji god klub izaberem, a odlučio sam se nakon sve te noćne more vratiti u Hrvatsku u Cibaliju, kod kuće je ipak najlakše prolaziti kroz tako teško razdoblje."

Povratak u Cibaliji

Nakon dugačke pauze sigurno nije bilo lako vratiti osjećaj za loptu i teren, koliko je tebi to predstavljalo problem?

"Na treningu sve to još i nije izgledalo loše, ali utakmica je nešto sasvim drugo. Na treninzima je dosta ljudi oko tebe, pomažu ti iako sam i tamo osjetio da mi nedostaje snage, ali utakmica je druga priča. Tek u Cibaliji sam osjetio koliko mi sve to nedostaje, od osjećaja za prostor, loptu, igru, snaga, od 14-15 utakmica koliko sam u Vinkovcima odigrao, možda sam zadovoljan s njih 5-6."

Stigao si u Šibenik, novi hrvatski prvoligaš, točnije povratnik tamo gdje mu je mjesto, kako ti se čini momčad? Braća Bulat čine sve da bi Šibenik bio što bolji.

"Braća Bulat stvarno rade velik posao i jako se trude. Skupljamo se polako, dobro treniramo i stvara se ekipa. Idemo polako od utakmice do utakmice pa ćemo vidjeti. Hrvatska liga je sve jača, a meni će ovo biti prve utakmice u karijeri u Prvoj HNL. Ne znam niti gdje sam sam uopće u odnosu na ostale momčadi, a kamoli gdje je momčad."

Možeš igrati na više pozicija, na kojoj se najbolje osjećaš?

"Lijevi bočni ili desno krilo. Igrao sam i zadnjeg veznog, ali nije to to, puno bolje se osjećam na bokovima."

Ambicije ostaju

Kao veliki potencijal si otišao van, mladi reprezentativac, karijera ti je imala veliki zastoj, ali Šibenik je povratak na veliku scenu i velika prilika pokazati se. Bez obzira na sve, ambicija ostaje.

"Moj prvi cilj je jasan - želim onima koji su me zeznuli pokazati da sam se vratio. Ovo mi je drugi korak na tom putu povratka. Znam da mogu puno više sa svojim potencijalom, a nakon svega gdje ćemo se vratiti, vidjet ćemo. Jasno, i meni je kao svima san zaigrati za reprezentaciju, dalek je put do toga."

Sve više odličnih mladih igrača dolazi u hrvatsku ligu, pa čak je i iz Rome u Dinamo stigao Daniel Tueto.

"Daniel je jako dobar igrač i jako dobar dečko. Trebat će mu malo vremena da se privikne na sve ovo, ali uopće ne sumnjam da će biti dobar."

Završnica prvenstva, Osijek, Lokomotiva ili Rijeka, tko će biti drugi?

"Naravno, Osijek."

Bilo bi čudno da je odgovor drugačiji. Prava kalvarija je iza ovog sjajnog mladog igrača koji ipak ne odustaje, karijera mu je praktički resetirana, kreće od početka, ali potencijal koji posjeduje pruža nadu u odlazak na višu razinu.

FOTO: HNK Šibenik