Panjan za Sportnet: 'Svakom sportašu je san nastupiti za reprezentaciju, Kuzmanović i Mandić digli su jako visoko letvicu'

Hrvatska muška juniorska reprezentacija 2019. godine godine osvojila je srebrno odličje na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj, a iz te "generacije 98" niz igrača već tada je bilo okarakterizirano kao budući nositelji igre reprezentacije.

Igraj na rukometne utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Ivan Martinović, Josip Šarac, Halil Jaganjac, Zvonimir Srna, Filip Vistorop..., već su stvorili ime na visokoj razini, a još jedan član te iste reprezentacije iskočio je prošlog vikenda u prvi plan fantastičnim nastupom u jednoj od najjačih liga svijeta.

Ivan Panjan s 18 obrana nosio je svoj Saran do vrlo bitne pobjede u gostima kod Dijona u francuskom prvenstvu. Bio je to jako važan susret u borbi za opstanak, Panjan je dobio priliku i oduševio te u konačnici zaslužio i mjesto u momčadi kola francuskog prvenstva.

"Prva utakmica u prvenstvu u kojoj sam krenuo od prve minute i ispalo je dobro. Trebam zahvaliti treneru koji me stavio od početka, ovo nam je bila jedna od važnijih utakmica ove sezone u borbi za opstanak. Prošle sezone igrali smo drugu ligu i normalno kada se uđe u rang više onda je glavni cilj ostanak. Dobio sam priliku, mislim da sam je dobro iskoristio uz pomoć obrane koja je bila na visokoj razini", priča nam Panjan.

Pobjeda je upisana, ali daleko od toga da je osiguran ostanak u ligi. Do kraja sezone ostalo je jošp deset kola, puno toga može se izdogađati, ali bodovi protiv izravnih konkurenata su uvijek bitni.

"Ima još deset utakmica do kraja i svašta se može dogoditi. Ovom pobjedom smo napravili puno, ispred Dijona smo četiri boda, ispred Creteila dva boda, ali imamo bolju gol razliku, no i dalje je puno do kraja sezone i svašta se može dogoditi. Nastaviti i dalje trenirati i probati čim prije osigurati ostanak."

Francuska liga posjeduje visoku kvalitetu, niz je tu klubova koji su na vrlo visokoj razini.

"Francuska liga je druga najjača liga na svijetu iza Bundeslige. Iz godine u godinu joj je sve bliža, svi znamo za PSG, Montpellier, Nantes, ali tu su i jake ekipe poput Aixa, Toulousea koje imaju vrhunske igrače, sve reprezentativce. Imamo i mi Gentyja, Accambraya koji je osvojio sve što se može osvojiti, igrao je u vrhunskim klubovima, ali i dalje to nije dovoljno samo po sebi za ostanak u ligi. Treba raditi, liga je naporna i ima jako puno zahtjevnih utakmica. Čak i kada igraš protiv manje kvalitetnih ekipa, ako ne pružiš svoj maksimum, ne možeš biti siguran u pobjedu."

Upravo Yann Genty je Ivanov mentor, vratar prepun iskustva od kojeg može puno toga naučiti. Genty je nominalno prvi vratar, ali Panjan uz njega napreduje i s vremenom bi trebao preuzeti njegovu ulogu.

"S Yannom je stvarno super raditi, on mi puno pomaže, ovo mi je prva sezona u najelitnijem rangu, a on iza sebe ima preko deset, možda i 15 sezona u najvišem rangu gdje je bio u Chamberyju, PSG-u, dva puta je bio najbolji golman lige, na Olimpijskim igrama u Tokiju s Francuskom je osvojio zlatno odličje. Jako puno mi pomaže i stvarno sam mu zahvalan na tome. Pripremamo se za svaku utakmicu, gledamo video i poslije komentiramo. On sa svojim iskustvom je od velike pomoći, poznaje puno igrača s dosta njih i protiv još više njih je igrao. Meni super dođe netko takav kao mentor, nije sebičan, uvijek pruži savjet i pomogne."

Nitko ne želi sam od sebe na gol, ali...

Karijeru je započeo u Sisku, u vrijeme dok je Siscia bila odmah iza Zagreba i Nexea, treća sila u hrvatskom rukometu. Kada je krenuo s rukometom sisački klub bio je vrlo jak, ali dogodio se financijski krah koji je u biti i pogurao Panjana do prve momčadi već s 14 godina.

"Krenuo sam s plivanjem, stariji brat je plivao pa sam išao i ja, ali odlučio sam preći na rukomet. U to vrijeme Sisak je imao jaku ekipu, svi su išli na utakmice i odlučio sam se i ja baviti rukometom. Otac i djed su se također bavili rukometom i onda sam i ja krenuo. U početku sam htio igrati, nisam htio biti golman, tko još želi sam od sebe na gol, ali došli smo na jedno natjecanje gdje nam je golman bio bolestan, rekao sam da ću ja stati na gol i od tad sam na golu. Prvo sam trenirao kod profesorice iz škole Alme Šopić, onda je došao trener Domagoj Orlić koji mi je puno pomogao. Prvi doticaj s vratarskim trenerom bio mi je Darko Ševčešin koji mi je puno pomogao i dao prve neke upute, tehnike. Poslije toga Siscia je imala određenih financijskih problema pa sam se priključio prvoj ekipi s 14 godina. Tu me pozvao trener Josip Ražić, puno mi je pomogao trener golmana Leček, a tu sam i nastupio kao najmlađi u povijesti u Premijer ligi."

Debi s 14 godina, osnovnoškolac, nešto što se ne zaboravlja.

"Debi je bio u Karlovcu, bio je kraj sezone. Sjećam se kako smo sjedili u svlačionici, a trener Ražić najavljuje utakmicu i spominje kako imaju jako brzog srednjeg Cindrića, u tom trenutku nisam niti znao tko je Cindrić. Tu sam ušao zadnjih 15 minuta, obranio sam jedan sedmerac kojeg ću se uvijek sjećati, na kraju smo izgubili, ali mene je adrenalin držao cijelim putem od Karlovca do Siska."

Nije dugo trebalo da stigne poziv s više razine, Ivan je ubrzo preselio u redove Zagreba gdje je čak upisao i jedan nastup za prvu momčad u SEHA ligi.

"Nakon Siska pozvao me Zagreb, tamo je bio moj izbornik iz kadetske reprezentacije Luka Panza koji me pozvao na treninge, već me tada znao. Došao sam na treninge, bio je pripremni turnir u Zagrebu gdje smo igrali protiv 98. godišta Veszprema i Celja, tu sam briljirao i plan je bio da sljedeće sezone dođem u Zagreb, ali nakon tog turnira tražio je od Siska da odmah pređem. Sisak je pristao, tu mu se moram zahvaliti jer nije radio nikakve probleme iako mu je to bilo teško vrijeme. Tu je Siscia već bankrotirala, ispalo se u četvrtu ligu i bio sam prvi golman, ne samo da su izgubili golmana iz 98. godišta nego i prvog golmana. Sisak je postupio korektno, nije tražio niti novac, bili su stvarno fer. U Zagrebu sam zabilježio i jedan nastup za prvu ekipu igrajući u SEHA ligi kod Veszprema i to je bio prvi dodir s nekim velikim klubovima. Za njega su tada igrali Nagy, Palmarsson, Ilić, Vujović je bio naš trener i tu utakmicu ću također uvijek pamtiti."

Posebne pohvale i zahvale Sesvetama

Prelazak u seniorski rukomet uvijek je težak, a kod na sje situacija da nakon kadetskog staža već moraš "napola" biti spreman za seniorski rukomet. Odmah se ulazi u trening i igru i tu dosta pomaže što u hrvatskoj ligi većini klubova nije problem pružiti priliku mladim igračima. Sesvećani su posebno poznati po tome.

"Kako u Hrvatskoj nema juniorske lige, kada završite kadetski staž prelazite u seniore. U Zagrebu taj prelazak nikako nije lagan jer prelaziš iz ekipe koja igra drugu ligu u ekipu koja igra Ligu prvaka. Otišao sam na posudbu u Medveščak gdje sam odradio jako dobru polusezonu, isticao mi je ugovor sa Zagreb i prihvatio sam poziv trenera Dominikovića za dolazak u Sesvete, to je bio pravi projekt za mene da se okušam u najvišem rangu gdje ću braniti i gdje će biti malo više pritiska. Trebam se zahvaliti treneru Dominikoviću na puno toga. On je sve digao na visoku razinu od treninga, teretane, golmanskog trenera koji nas je sjajno pripremio. Osim toga s njim smo uzeli i prvu juniorsku medalju na SP-u u Španjolskoj."

U Sesvetama je dobio priliku za rad, razvoj i skupljanje minuta, a to mu je bila i odskočna daska za odlazak u inozemstvo.

"O Sesvetama samo riječi hvale, od direktora Ćurkovića pa nadalje. I dalje poznajem dosta igrača koji igraju u Sesvetama, i sada to izgleda super s trenerom Vorijem. Najbolji mladi igrači koji još nisu spremni za Zagreb i Nexe, dođu u Sesvete gdje ih čekaju jako dobri uvjeti, dobri treneri, kondicijski Branimir Šola, golmanski treneri, priprema ih se za profesionalni rukomet i Sesvete mogu biti jako dobra odskočna daska za bilo kojeg mladog rukometaša. I Zagreb i Nexe znaju da Sesvete rade jako dobar posao s mladim igračima, a ja iz osobnog iskustva znam da Sesvete neće raditi probleme oko prelaska u drugi klub. Oni ti daju priliku za napredak i dobra su, zdrava i pozitivna priča."

Zagreb može protiv Montpelliera

Lijepa priča ove sezone je i RK Zagreb koji odrađuje sjajan posao u Ligi prvaka. Slijedi mu Montpellier, Ivanov dobar poznanik iz francuskog prvenstva.

"Svaka čast Zagrebu i treneru Nikoliću, igraju jako lijep rukomet, vidi se želja, navijači su se vratili i stvarno je prekrasno vidjeti da je Arena Zagreb puna. Svaka čast na pobjedi protiv PSG-a, a ako se može njega pobijediti, zašto ne bi mogao i Montpellier. Ako Zagreb bude igrao obranu kakvu igra i da je prati Mandić koji ima vrhunsku sezonu, stvarno je svakom teško protiv njega. Volio bih da Zagreb prođe i ode što dalje."

Prije dolaska u Saran, Panjan je branio za francuskog drugoligaša Sarrebourg. Iako se nerijetko podcjenjuje druga liga, u ovom slučaju ona je respektabilne snage.

"Iz Sesveta sam preselio u drugu francusku ligu, lagano smo dogovorili prijelaz, druga francuska liga je jako dobra. Kada ljudima koji ne prate rukomet spomeneš druga liga, misle da to nije neka razina, ali imam dosta prijatelja koji igraju i u njemačkoj drugoj ligi i stvarno su to zahtjevne lige. U Francuskoj je 16 klubova i prvih 5-6 klubova bore se za ulazak u prvu ligu. Tu je puno kvalitetnih igrača, Tremblay je trenutno prvi i trebao bi ući, a tamo igraju npr. Nicolas Claire, donedavni francuski reprezentativac, golman je Cyril Dumoulin koji je s Nantesom igrao finale Lige prvaka i osvojio Svjetsko prvenstvo s Francuskom, tu je i naš Josip Božić Pavletić. Liga nije za podcijeniti iako je prva liga stvarno jaka, no i tamo par ekipa igra jako dobar rukomet, imaju vrhunske trenere i sve je na profesionalnoj razini. Nerijetko gotovo cijele ekipe su profesionalne osim možda nekoliko mlađih igrača koji treniraju i idu u školu."

Nije jednostavno iz druge lige preseliti u u jednu od najjačih liga svijeta, ali u svemu je jako bitna psiha.

"Skok je velik. No što prije shvatiš da su i drugi igrači od krvi i mesa, lakše ti je. Ne trebaš u tom trenutku razmišljati da igraš protiv Karabatića, Portea ili ostalih legendi, trebaš i dalje raditi, dobro se pripremati. Meni puno pomaže što imam uz sebe Gentyja, Accambraya, sada nam je došao i Mamdouh, osvajač Lige prvaka s Montpellierom i kapetan egipatske reprezentacije, to sve puno znači. Uz fizičku, potrebna je i psihička priprema, nama vratarima potrebna je i priprema uz videa, uštimavanje s obranom i kada se sve to namjesti, onda ide lakše. Moj cilj je skupljanje iskustva i dok god je Genty tu da naučim što više od njega."

Velika imena imao je uz sebe još u mladoj reprezentaciji koja je u Španjolskoj uzela srebro. Jeste li uopće bili svjesni koliko daleko možete otići?

"Mi smo bili svjesni, ali nismo htjeli sami sebi nabijati pritisak. Ovaj put smo stvarno shvatili da moramo ići utakmicu po utakmicu, a ne razmišljati e sada igramo protiv Bahreina kojeg ćemo pobijediti pa onda možda dođe Tunis… Rekli smo si sljedeća utakmica je s Kosovom i samo ta nas zanima, možete me pitati što će biti poslije, ali na meniju je Kosovo i ne zanima me ništa drugo. Išli smo utakmicu po utakmicu, tu su nas jako dobro pripremili izbornik Dominiković i trener Đanković. Najvažnije je da smo bili prava klapa, netko pozove na kavu, nije bilo da netko bi, netko ne bi, išli smo svih 17 ili nitko. Napravila se vrhunska klapa i kako smo išli dalje osjećali smo sve više da možemo otići daleko. Bili smo sjajna generacija, sada se vidi koliko tih igrača iz te generacije nastupa za seniorsku reprezentaciju."

Kada braniš za mlade selekcije, logično je da sanjaš da jednog dan obučeš i dres A selekcije.

"To je naravno san, svakom sportašu je san da nastupi za reprezentaciju. Sada će biti teško jer smo dobili dva mlada vratara Mandića i Kuzmanovića koji su stvarno vrhunski. Ja ću naravno davati sve od sebe, trenirati i nadati se jednog dana, zbog toga se trenira."

Ulazak Mandića i Kuzmanovića u A reprezentaciju i njihova fantastična prilagodba, otklanjaju upitnike nad vratarskom budućnosti hrvatske reprezentacije.

"Svakako nema brige za budućnost, Kuzmanović i Mandić digli su jako visoko letvicu i to jako mladi, mi ostali vratari i sami smo svjesni koliko moramo trenirati i raditi da dođemo na neki nivo. Rijetkost je imati dva tako dobra talentirana mlada golmana, nerijetko je rijetkost imati i jednog takvog da kao oni već tako odrade prvo veliko natjecanje. Naravno, ima i nas sa strane u velikim ligama, tu su još i Ivić i Pilipović sa zadnjeg popisa, u Francuskoj su još i Pešić u Nantesu, Slavić u Limogesu, Šunjić u Ivryju, Ivić je u Chamberyju i Hrvatska se ne treba brinuti za vratarsku poziciju. Mislim da je ovo rekordna sezona po broju hrvatskih golmana u Francuskoj, tu smo nas petorica i to je velika stvar."

Hrvatska danas kreće s kvalifikacijama za Olimpijske igre.

"Ne znam koliko mogu biti objektivan, ali prognoziram prolazak na Olimpijske igre, kao prvi ili drugi, to ćemo vidjeti. Imamo jako dobru ekipu, nadam se da će izbornik u ovom kratkom roku uspjeti to posložiti. Vrhunski je trener, ali nije mu lagan posao u tako kratkom roku posložiti ekipu. No mislim da će uspjeti i izboriti Pariz."

A Ivan kreće s pripremama za novo prvenstveno kolo, vrlo teško gostovanje na kojem će pokušati ponoviti sjajan nastup iz Dijona.

"Za deset dana igramo s Dunkerqueom, jako teška utakmica. U prvom dijelu sezone smo pobijedili, njima su falila 2-3 igrača, a igrali smo kod kuće, ovdje je velika razlika kada igrate kod kuće i u gostima. Dunkerque je vrlo kvalitetna ekipa s par jakih pojedinaca. Tu je desni vanjski Pelayo koji je jedan od najboljih na svojoj poziciji u ligi, tu je i vrhunski mladi golman Kieffer kojeg znam jako dobro još iz mlađih reprezentacija jer je moje godište. Mi se već krećemo pripremati za tu utakmicu, s tom pobjedom napravili bi veliki iskorak u borbi za ostanak u ligi."

FOTO: Louis Courtial