Tiriel Abramović za Sportnet: 'Postat ću FNC prvak u roku dvije godine'

S Tirielom smo razgovarali nakon njegovog impresivnog nastupa na FNC 29 gdje je pobijedio iskusnog Argentinca Lucasa Alsinu pred ispunjenom dvoranom Vijuš u Slavonskom Brodu.

U intervjuu otkriva kako izgleda njegova priprema za borbu, gdje vidi najveći prostor za napredak svojih vještina te kakvi su mu planovi za nastavak karijere.

Krenimo s jednim pitanjem koje nije u potpunosti vezano za MMA, ali je bio jedan dojmljiv faktor tvog zadnjeg nastupa. Zašto si za ulaznu pjesmu pred svoj zadnji meč u Slavonskom Brodu odabrao Andromedu grupe Lelek koja će predstaviti Hrvatsku na nadolazećoj Euroviziji? Dosta neobičan odabir za borca.

"Pravilo mi je da uvijek biram novu pjesmu za svaku borbu. Pjesmu grupe Lelek sam čuo nedavno i svidjela mi se. Bila je taman ono što mi je trebalo. Inače sam znao izlaziti uz gangsta rap, trap i sličnu 'jaču' glazbu, ali onda znam imati previše adrenalina pred meč, a ja sam smiren lik i volim fokusirano ući u borbu. Mislim da mi puls prije borbe bude oko 80 i takav je sve dok ne krene borba. Ta pjesma ipak nije toliko nabrijana, ali ima dosta elemenata koji mi se sviđaju. Sviđa mi se taj povijesni kontekst, korištenje ženskog višeglasja. Borbu prije toga sam izašao na pjesmu Psalam grupe Didak koja ima sličnu temu. Namjerno sam odužio izlazak kako bi se dočekao kraj pjesme koji je posebno moćan. Neki su mi rekli da su se naježili. Super je pjesma. Želim Lelekicama svu sreću na Eurosongu."

Cilj je isti bez obzira na broj ljudi u dvorani

Borio si se pred praznim dvoranama u amaterskim mečevima, pred rasprodanom Arenom Zagreb i pred rasprodanim manjim, ali vrlo glasnim dvoranama kao što je Vijuš u Slavonskom Brodu. Koja je razlika? Osjetiš li to tijekom borbi?

"Iskreno, rekao bih da mi je svejedno, ali postoji razlika. Kad si u velikim dvoranama kao Arena Zagreb imaš osjećaš da su ti svi daleko. Kao da nemaš toliki pritisak jer ti nitko nije dovoljno blizu. Svi se čine negdje daleko. U Slavonskom Brodu je bila drugačija priča. Svi su tu, odmah do tebe, mogu te pomilovati po glavi ako žele. Iako je dvorana puno manja, u Slavonskom Brodu sam nekako imao osjećaj kao da je više ljudi. Dojam mi je bio kao da je bilo više ljudi u Slavonskom Brodu nego u Zagrebu. Ali kad krene borba ništa to ne znači. Tada vidiš samo reflektore i više nikoga ne čuješ. Fokusiraš se samo na borbu. Tada je samo to važno."

Od svojih sportskih početaka suočen si se pripremati sa sportskim rizikom. Kao junior trenirao si skijanje gdje se nemali broj ljudi teško ozlijedio na skijaškim padinama, a sada se baviš jednim od najopasnijih sportova gdje te samo jedna sekunda nepažnje može koštati potencijalno trajnih tjelesnih posljedica. Kako se pripremati za tako nešto? Može li se trenirati taj fokus ili on dođe prirodno?

"Teško mi je to objasniti. Kao da se ne zamaram time, naučio sam se da o tome ne mislim. Tijekom skijanja sam naučio da želim čim prije doći do starta i pobijediti. A u MMA-u pred borbu samo razmišljam o načinima na koje ću pobijediti. Uopće ne razmišljam o porazu. Čim stavim bandaže na ruke ja sam apsolutno uvjeren da ću pobijediti. U to nema nikakve sumnje. Mislim da je važno da unaprijed vizualiziram razne scenarije. Ako ja bacim direkt, što će on baciti? Što ako me sruši? Što ako me pogodi i padnem? Unaprijed prođem u svojoj glavi sve scenarije i pomirim se. Ali pred svaku borbu ulazim kao da nema šanse da ću izgubiti. A što se više borim, sve sam smireniji i spremniji."

"Spavam jako dobro"

A kako izgleda dan prije meča? Ljudi čak i pred najbanalnije stvari ne mogu spavati dan prije tog događaja, a ti ideš stati pred 10.000 ljudi u kavez gdje te čeka vrhunski sportaš koji se pripremao samo za to da te ozlijedi? Spavaš li mirno?

"Spavam jako dobro. Uvijek. Na to sam ponosan. Dan prije meča spavam kao beba. Na sam dan meča ponekad znam zaspati na par sati tijekom dana kako bih se dodatno odmorio. S tim stvarno nemam problema. Mislim da zato i mogu ući smiren u borbu. Jedino mi je bilo teže spavati kada skidam kilograme jer sam bio dehidriran, ali sada sam i tu našao pravo rješenje."

Mnogi iz MMA svijeta govore da se kod tebe vidi izrazito samopouzdanje prije i tijekom borbe? Slažeš li se s njima?

"Itekako. U svaku borbu ulazim s velikim uvjerenjem da ću je dobiti. Mislim da mi je to jedna od velikih prednosti. Ja zaista uvijek mislim da ću svaku borbu dobro odraditi. Da ću svakoga pobijediti. Vjerujem u svoj trening. Vjerujem u svoj tim i vjerujem u cijeli plan koji smo napravili. Zato mi nije problem biti samouvjeren."

Dvije borbe godišnje trenutno je taman

Trenutno se boriš prosječno dva puta godišnje. Je li to ritam kojeg ćeš se držati ili bi radije volio povećati volumen borbi?

"Mislim da su dvije borbe trenutno idealan broj borbi za razvoj moje karijere. Mlad sam, imam puno toga za naučiti i ne treba nigdje žuriti. Svaka borba mi je uvijek teži ispit i zato ne treba žuriti da na njega dođem nespreman. Eventualno u budućnosti se taj borbi digne na tri borbe, ali zasad sam iznimno zadovoljan s dvije borbe. Taman je."

Ranije si u drugim intervjuima govorio kako je hrvanje jedan od segmenata na kojima vidiš najveći prostor za napredak. Koliki ti je fokus zadnjih godina na treningu hrvanja? Treniraš li samo defenzivni stil, odnosno obranu od rušenja i dizanja ili se fokusiraš i na ofenzivno hrvanje?

"Veliki fokus mi je hrvanju. Ja sam relativno novi u ovom sportu. Bavim se MMA-om tek nekoliko godina. Prirodno sam naklonjeniji stojci i kickboxu. Tu vidim svoju prednost nad velikim brojem boraca, ali naravno i tu ima puno mjesta za napredak. Ali jako puno sam trenirao hrvanje. Čak sam možda u zadnje vrijeme zapostavio stojku što nikako ne smijem raditi. Trudimo se vježbati cjelokupno hrvanje. I defenzivno i ofenzivno. Ne postoji nitko s kime sam trenirao, a da ga nisam uspio srušiti. Taj dio se razvija jako dobro i jedva čekam pokazati ljudima koliko sam napredovao i u tom aspektu. Meni će stojka uvijek biti broj jedan, ali želim biti opasan u svim aspektima borbe."

Za 4-5 godina do UFC-a

Svakom MMA borcu je UFC i borba za UFC titulu je jedan od glavnih sportskih snova. Kad bi mogao sastaviti idealnu putanju svoje karijere, kako bi to izgledalo? Kada misliš da bi mogao biti spreman za najveće organizacije?

"Mislim da bih morao imati barem 10-12 borbi prije nego što bih trebao ići tamo. To je znači za nekih 4-5 godina. Pogledajte samo većinu UFC prvaka, gotovo svi imaju iznad 30 godina, a poluteškaši i preko 35 godina. To nije slučajno. Moram paziti da upravo tada, kad uđem u tridesete godine, budem najbolji. Nema preskakanja stepenica. Ako nastavim raditi sa svojim timom na način koji radim, vjerujem da će moje vrijeme doći. Do tada trebam biti strpljiv i naporno raditi."

Iako si mlad, već sada si nastupao na tri rasprodana FNC eventa, među kojima su dvije rasprodane Arene Zagreb. Mnogi drugi borci prije UFC-a nisu imali mogućnost dobiti takvo iskustvo. Koliko taj aspekt utječe na tvoj razvoj?

"FNC je fenomenalna organizacija. Oni rade najbolji marketing u Europi. Ma rekao bih čak da rade najbolji marketing na svijetu. Nevjerojatno je što su uspjeli napraviti. Hype je nevjerojatan. Osjetim ga ja, ali i svi borci. Hype je čak i prevelik s obzirom da i dalje nemamo toliku količinu svjetskih klasa u našem rosteru. Vjerujem da ćemo s vremenom imati. Puno nas je mladih koji imamo potencijal i koji ćemo se potruditi da upravo iz FNC-a dođu buduće svjetske MMA zvijezde, a do tada možemo biti zahvalni što imamo takvu organizaciju u našoj regiji."

FNC prvak u iduće dvije godine

Želiš li ući u UFC kao prvak? Recimo FNC-a ili neke druge europske organizacije?

"Da. Do toga ima još dosta vremena i treninga, ali želim postati FNC prvakom. Mislim da ću to postati u iduće dvije godine, ali ne bih se žalio i da to bude tri godine. Cilj je da budem FNC prvak. Ali idemo korak po korak."

Postoje li borci iz trenutnog rostera FNC poluteške kategorije s kojim bi se volio iduće boriti? To je jedna od kvalitetnijih lista boraca unutar organizacije.

"Svejedno mi je. Vjerujem sebi i svom timu da ćemo pobijediti idući meč s kim god se borili. To može biti Breese, Ramos ili netko treći. Ako moj trener misli da ga mogu pobijediti, onda ću bez problema prihvatiti borbu i dati sve od sebe da pobijedim. Jedino znam da se neću boriti sa svojim prijateljima s kojima treniram. Ne mogu zamisliti scenarij da se recimo borim sa svojim dobrim prijateljima Tomom Spahovićem ili Ivanom Erslanom."

Borbe s Erslanom i Spahovićem ne dolaze u obzir

A kada jednom uđeš u UFC kavez, a naša javnost uopće ne sumnja da hoćeš, postoji li neka borba iz snova koju bi volio imati? Neki UFC borac s kojim bi posebno volio dijeliti kavez...

"Jiri Prochazka definitivno. On je totalno lud lik i u ringu i van njega. On mi je jedan od dražih boraca. Volim njegov ludi stil borbe. Ako se ikada budemo borili, vjerujem da ta borba neće završiti sudačkom odlukom. Gledatelji bi uživali."

Za kraj, jedno pitanje koje ide u smjeru marketinga i promocije. Često borci ulažu dosta vremena i volje kako bi izgradili svoj "brand", a to najčešće čine tako da su glasni i lajavi. Ti si u nekoliko navrata rekao da ne želiš nikoga prozivati niti se uključivati u "trash talk". Kako planiraš onda izgraditi svoju publiku? Misliš da ćeš s vremenom ipak morati ući i u verbalne konflikte sa svojim protivnicima kako bi postao zapaženiji u medijima?

"Trash talk nije jedini način da se može doći do publike, a to ću i pokazati. Smatram se dovoljno snalažljivim da ću pronaći način kako zainteresirati publiku. Dobra je stvar što nokautiram ljude. To mi sigurno pomaže u izgradnji imena. Odličan primjer kako borac može međunarodno ime i bez trash talka je Roberto Soldić. Kad si dominantan prvak onda nema velike potrebe za drugim metodama. Radit ću na tome da moji nastupi unutar ringa govore glasnije nego bilo koji trash talk."