Krovinović za Sportnet: 'Hajduk je moja najveća sreća i čvrsto vjerujem - ostvarit ćemo naš zajednički san'

Pri kraju smo sezone koja sasvim sigurno nije bila laka za Bijele, od ranog ispadanja iz Europe, nesretne eliminacije u SuperSport Hrvatskom kupu, ostalo se rano i bez realnih izgleda u borbi za prvo mjesto: kako biste je prokomentirali? Je li moglo bolje ili je ovo ipak realnost, uostalom, drugo mjesto iza Dinama i ne može se, rezultatski, nikako smatrati neuspjehom, s obzirom na kvalitetu glavnog rivala?

"Činjenica jest da ostaje žal, svi smo mi željeli zauzeti prvo mjesto. Uostalom, dok god postoje barem i matematički izgledi, mi ćemo se boriti, dati sve od sebe. Hajduk je preveliki klub da bi se odrekao bilo kojeg cilja, ma koliko u datom trenutku izgledao daleko. Ovo je klub koji se uvijek mora, doslovno do posljednjeg daha, boriti za vrh. Idemo kolo po kolo, ostaje još posljednja četvrtina prvenstva, vidjet ćemo kakav će tijek ponuditi sljedeće etape. Ako na kraju i budemo drugi, prihvatit ćemo takav rasplet, te svakako naučiti što više iz svojih grešaka. Jedno je sigurno: ako i ne uspijemo u ovoj, sve ćemo dati da u narednoj sezoni ostvarimo naš zajednički san", kaže nam "Krovi".

Osvajanje trofeja neopisivo zadovoljstvo

S Hajdukom ste osvojili dva SuperSport HNK, doživjeli ste koliko takvi uspjesi znače navijačima?

"Evo razgovaramo u sobi na Poljudu gdje su veliki posteri s naših slavlja i osvojenih kupova iz 2022. i 2023. godine. Svi mi koji smo to osobno doživjeli znamo koliko sreće, radosti, užitka znači osvojiti trofej za Hajduk, kako se kaže, to je baš – neprocjenjivo, prava magija, čarolija. Naravno, oba trofeja su nam jednako u srcu, možda tek za nijansu više onaj prvi, jer se čekao dugih devet godina, a uz to je proslavljen u pravoj "ludnici" koja je te večeri bila na Poljudu i u cijelom gradu. Posebno se sjećam scene kad je cijeli travnjak nakon utakmice bio – bijele boje, krcat našim navijačima. To su, vjerujte, trenuci koji se pamte cijeli život."

Ostaje još jedan neispunjeni san, jeste li, poslije svih raspleta, i nadalje optimist kako ćete konačno prekinuti post koji traje 21 godinu?

"Po prirodi sam zbilja pozitivac, a onda logično i – optimist. Da ne vjerujem u osvajanje titule prvaka, ni sekunde ne bih proveo u ovom dresu. I sad čvrsto vjerujem da ću s Hajdukom doživjeti dan osvajanja titule. Istina, taj je datum bio "odgađan", ali, ovo nije fraza, vjerujem da se veliki rad, trud, požrtvovanje na kraju priče uvijek nagrade. Znam također da svi mi zajedno jednakim intenzitetom želimo doći do tog cilja."

Šišanje nakon titule

Suigrači su vam svojedobno najavili da će vas ošišati kad i ako se dogodi "taj dan"? Vjerujemo da ne biste imali ništa protiv podnijeti takvu "žrtvu"?

"S neizmjernim zadovoljstvom ću im to dozvoliti (smijeh op.a.). Ako je to cijena titule, ma može, pa zar postoji neki bolji razlog za frizerske "preinake"."

Imate prebogato iskustvo nogometaša, što je po vama svih ovih sezona otkad ste na Poljudu nedostajalo napraviti taj ključni iskorak. Pogotovo u prethodne dvije sezone kad ste, za razliku od ove, zaista bili nadomak cilju?

"Puno je faktora, eto, prva pomisao mi se vraća na prošlu sezonu, nedostajalo je mrvicu iskustva, rekao bih i mirnoće, imali smo taj peh da su neki igrači upravo nama zabili pogotke karijere, da, onda i ono Galešićevo izbijanje lopte s gol-crte za izjednačenje protiv Dinama u derbiju u finišu prvenstva. No, znate kako se u životu inače kaže: nije problem pasti, svakome se to dogodi, važno je znati ustati i nastaviti dalje, izdignuti se nakon svih teškoća kroz koje prođeš. Isto to vrijedi i za nogomet. Te, kako maloprije rekoh, svaku grešku pretvoriti u prednost, kao vrijedno iskustvo za budućnost koje se ne treba ponoviti. Moramo svi disati zajedno i veslati u istom pravcu."

Je li ta, ako smijemo reći, opsesija titulom, znala biti i kao dvosjekli mač?

"Toga ne smije biti u Hajduku. Igrao sam i za druge velike klubove, kao Benficu, čim nosiš dres tako velikog i važnog kluba, moraš biti spreman nositi to breme i pritisak na leđima. Nikakav pritisak, strah, ne smiju prevagnuti, upravo suprotno, kad je teško, baš onda moraš pokazati hrabrost, čvrstinu, odlučnost. Kako bi se reklo – tad moraš pokazati da si faca. Oscilacija u igri i rezultatima je uvijek bilo i uvijek će ih biti, nitko nije u stanju izbjeći i lošije dane, ali ih zato treba svesti na minimum."

Teško razdoblje nakon ispadanja iz SHNK

Nakon nedavne utakmice s Rijekom u Kupu prošli ste osobno kroz razdoblje koje sigurno nije bilo najljepše u vašoj karijeri: kako jedan iskusan igrač doživi takve situacije i nastavi svoj put bez osvrtanja? I koliko vam je tih dana značila podrška kluba, suigrača i ogromne većine navijača Bijelih?

"U svemu lošem, uvijek možete pronaći i nešto dobro, a ja sam iz te priče našao cijelo jedno bogatstvo. Da pojasnim: kao možda nikada u tolikoj mjeri, doživio sam takvu potporu kluba, suigrača i navijača da im svima zajedno moram ovdje javno kazati: neizmjerno vam hvala od srca! Nema boljeg i snažnijeg "vjetra u leđa" nego kad osjetiš koliko te cijene, mogu reći i vole, to mi je na kraju priče bio dodatni motiv da dajem maksimum za svoj Hajduk. I tako će biti uvijek: poslije svake utakmice znam da sam uložio sve od sebe da budem koristan našoj momčadi, da imam mirnu savjest. Jedna greška to nikada neće promijeniti."

U karijeri ste nosili dres Zagreba, Rio Avea, Benfice, WBA i Nottingham Foresta: možete li nam ukratko opisati koliko vam vrijei iskustvo iz tog razdoblja?

"Jako, jako puno! Jer, nisam imao lagani, utabani i otvoreni put u svojoj karijeri. Od Zagreba preko Rio Avea, do Benfice i Hajduka sve sam ostvario svojim radom, bez pretjeravanja mogu taj put nazvati onom poznatom izrekom preko trnja do zvijezda. Nitko mi ništa nije poklonio, nikada nisam imao neki prečac na putu, sve sam zaslužio svojim radom i odnosom prema nogometu."

Bliži se 200. nastup

Približavate se jubilarnom, 200. nastupu u bijelom dresu, što za vas znači taj podatak?

"Eh, divno je bilo lani kad sam stigao do brojke 150, sad sam blizu 200, iako će mi do kraja sezone nedostajati par mečeva da dođem i do toga fantastičnog jubileja. Jer, ruku na srce, nema baš previše igrača koji su doživjeli takvu čast i ponos nositi bijeli dres 200 puta. Kad god dođe, bit će to poseban dan za mene, a prigodni dres sa brojem 200 ću uokviriti i imat će posebno mjesto u vitrini. Uz to, volio bih još i puno puta više zaigrati ha Hajduk, što bi, konačno, mogao poželjeti netko tko je od dječačkih dana vatreni navijač ovog kluba te je ispunio svoj san. Osim toga, brojka od 200 ima i simboličan značaj, pokazuje da sam bio vrijedni kotačić u ovoj generaciji kluba."

Otprilike jednak broj nastupa ima i Marko Livaja. Kako biste vi iz svog iskustva, plus stotina dana provedenih zajedno s njim na terenu, putovanjima, u svlačionici, objasnili taj fenomen njegovog značaja za Hajduk, iz aspekta koji je zapravo više društveni, sociološki nego samo nogometni?

"Istina, o Marku je već sve rečeno, tko zna koliko puta i svi znaju što on znači. Nema neke posebne tajne u objašnjenju njegovog fenomena, dovoljno je znati da je, prije svega on dijete ovog grada i kluba, pa onda što je sve napravio otkad je došao na Poljud. Pa kad se spoji taj identitet rođenog Hajdukovca, njegove osobnosti, karaktera i klase koju pokazuje na terenu, to je ta dobitna kombinacija."

Tek iz navike

Znamo vas kao vrlo srdačnu, duhovitu osobu, već su legendarne vaše objave na društvenim mrežama, poput one recentne "Tek iz navike". Navijači se nadaju… novim objavama, jer bi to značilo i da će biti – novih razloga za proslave…

"Prije svega vrlo sam sretan zbog svega što se dogodilo nakon tog videa, tim više jer se radi o divnoj pjesmi, divnoj pjevačici Doris Dragović i što smo, eto, ponovo doveli jedan lijepi stari hit među najgledanije i najslušanije. Ne, nemam planove za neki novi muzički uradak, Tek iz navike mi je super stvar, kao jedan naš simbol uz kojeg slavimo pobjede i uspjehe, uz to je i navijački. Sve što bih mogao poželjeti jest da ga u budućnost – slušamo što češće!"