Darko Miladin: "Izginut ćemo za ovaj trofej!"

Još otkad je debitirao u pretkolu Kupa Uefe u kolovozu 1998. protiv Malmöa, Darko Miladin nezamjenjiv je u početnoj postavi kako Hajduka, tako i mlade reprezentacije. Brz, agresivan, moderan igrač, koji uvijek pošteno odradi svih 90 minuta, a kao potvrda svega navedenog najbolje će poslužiti trofej koji su mu u njegovoj prvoj profesionalnoj sezoni podarili najvjerniji Hajdukovi navijači - trofej “Hajdučko srce”. Prepoznali su i nagradili i Torcidaši u ovom Dubrovčaninu njegovu srčanost i ljubav, kako prema lopti, tako i prema bijelom dresu.

S Hajdukom po prvi trofej (Snimio: Dražen Patarčić)

Kako je prva sezone “stasanja” tada nove Hajdukove generacije dokazala nadarenost i najavila velike mogućnosti mladih bijelih nada, druga je sezona pomalo razočaravajuće završila “tek” drugim mjestom. No, trofej još može stići na Poljud, Miladin i Hajduci braniti će prednost od 2:0 u Maksimiru u finalu Kupa.

Kako bi ti ocijenio Hajdukovu sezonu koja je na izmaku?
”Mislim da smo ipak mogli više napraviti u prvenstvu, možda osvojiti i titulu. Sami smo krivi za propuste, upali smo u nekakav negativni ritam remija, teško smo zabijali golove, iako nam je Dinamo ponudio šansu da ih prestignemo. U jednom smo trenutku imali i 7 bodova prednosti pred njima, no na kraju su ipak oni zasluženo osvojili prvenstvo. Nama ostaje nada da možemo donijeti prvi trofej nakon 5 godina, Kup bi nam puno značio.”

Kakav je tvoj pogled na zadnja događanja u i oko Hajduka, navijačka negodovanja i incidente?
”Ne bih ja ulazio u to, koji su sve uzroci svega što se događalo. Mislim da je to i odraz trenutne situacije u zemlji, ljudi su bez posla, situacija je teška, sve se to odražava i na nogomet. Tu se je nekako najlakše ispuhati..."

Koji je osnovni razlog zašto ova, po imenima jako kvalitetna momčad, nije mogla više?
”Jedan dio sezone igrali smo jako dobro, pobjeđivali sa velikom razlikom, vodili na tablici. Zatim su se počele događati neke čudne okolonosti oko kluba, smjene u klubu, pa “Slučaj Andrić”, sve je to djelovalo na momčad. Nekako su nam svima noge “otežale”, upali smo u nekakvu krizu rezultata, srećom - ipak smo ušli u finale Kupa i još imamo prigodu za trofej.”

Slažeš li se da je “Slučaj Andrić” bio prekretnica?
”Da, ima i tu istine, dotad je momčad bila u pobjedničkom ritmu, bez poraza još od rujna, nakon toga uslijedili su problemi. Previše se sve to rastezalo po novinama, petljali su se i ovi i oni, to je utjecalo na nas u svlačionici. Pokušavali smo ne misliti o tome, no oduzeta su nam 4 važna boda koja su nas pomalo i izbacila iz ritma. Naravno, krivica je i na nama, ali mislim da nismo jedini krivci za podbačaj u prvenstvu.”

”Možemo se kvalificirati na OI” (Snimio: Dražen Patarčić)

Možeš li povući paralelu između tri ovogodišnja trenera; Katalinića, Matkovića i Nadoveze?
”Svaki trener donosi nešto svoje, svaki ima svoju viziju i stil rada i odnosa s igračima, no na kraju ipak sve ovisi o igračima na travnjaku. Ako se poklopi dobar rad i dobar trener - rezultata mora biti. Nadoveza nes je malo razdrmao, prikazao nam stanje kakvo jest, unio nešto novo. No, rezultat ipak moramo napraviti mi igrači.”

Idemo direktno - kakve su šanse Hajduka u finalu Kupa?
”Mislim da su dobre, realne šanse da osvojimo trofej. U prvoj utakmici smo stvorili dobru prednost, Dinamu je za trofej potrebno zabiti 3 gola, a ne vjerujem da i mi nećemo stvoriti poneku šansu za gol. Jednu stvar znam - svi živimo za taj utorak, cijela svlačionica diše samo za taj trofej, prvenstvo smo već zaboravili, i svi ćemo izginuti na terenu ako treba - da Kup donesemo u Split. Vrijeme je da našim navijačima poklonimo malo radosti.”

Gdje vidiš najveću prednost Hajduka u odnosu na Dinamo u toj utakmici?
”Teško je uspoređivati, Dinamo je kvalitetna momčad. Iako je teško govoriti o motivu, jer trofej je uvijek motiv, ipak mislim da smo mi u maloj prednosti upravo zbog toga što nam je to jedino preostalo ove sezone i da 5 godina trofej nije dolazio u Split. Svi smo svjesni koliki je značaj ove utakmice, koliko nam je taj trofej potreban i koliko ga svi ovdje žele i čekaju.”

Bojiš li se incidenata u Zagrebu?
Ne, ne bojim se, dapače - drago mi je zbog euforije koja se stvara, ali samo u sportskom smislu. Volim igrati pred punim tribinama, naročito je u Maksimiru lijepo proslaviti trofej pred njihovim navijačima. Nogomet se i igra radi publike, a vjerujem da će organizatori učiniti sve da utakmica prođe u sportskom ozračju i bez incidenata.”

”Svi smo svjesni koliko nam trofej znači” (Snimio: Dražen Patarčić)

Pitanje je standardno - vidiš li sebe možda u budućnosti u Dinamovom dresu?
”Neee, otac bi me se odrekao (smijeh). Ja sam dijete Hajduka u punom smislu te riječi i samo za Hajduk mogu igrati i srcem i dušom. U Hrvatskoj za mene ne postoji drugi klub, dovoljno je klubova vani, kad budem odlazio iz Hajduka - biti će to inozemstvo. Moj je otac još davno iz Dubrovnika dolazio na Stari plac gledati Hajduka, i on me je “zarazio” samo s bijelom bojom.”

Dokad ti traje ugovor i kakvi su daljnji planovi?
”Ugovor me veže s Hajdukom do 2002., a životna želja mi je osvojiti prvenstvo Hrvatske s Hajdukom. Što će biti po isteku ugovora, stvarno ne znam, daleko je još to i tko zna što se sve dotad može dogoditi, ali sve su opcije otvorene, i ostanak i odlazak. Ipak bih volio nešto napraviti s Hajdukom, sazrijeti još više kao igrač i odigrati mnogo velikih utakmica ovdje, za inozemstvo uvijek ima vremena. No, ne ovisi sve o meni...”

EP u Slovačkoj je pred vratima, već nakon finala Kupa slijedi okupljanje i pripreme u Poreču. Što očekuješ u Slovačkoj?
”Očekujem da se kvalificiramo za Olimpijadu, a sve iznad toga bio bi veliki uspjeh. Iako - veliki uspjeh postigli smo i samim plasmanom među 8 najboljih selekcija Europe. Imamo tešku grupu, no dobra smo ekipa, prava klapa, imamo kvalitet, dobrog izbornika - mislim da možemo postići mnogo. No, kao i uvijek - puno se stvari treba poklopiti, no kvalitet za sam vrh sigurno imamo.”

Nezamjenjiv na desnom boku (Snimio: Dražen Patarčić)

U Splitu se često zna čuti da Hajdukovi igrači bolje igraju u reprezentaciji, nego u Hajduku?
”Ne znam, znam samo da sa jednakim žarom ulazimo i u utakmice Hajduka i reprezentacije. Vjerojatno tu puno važnosti ima i rezultat, mlada reprezentacija ima odlične rezultate zadnjih godina, Hajduk nema tako dobre - pa se možda i po tome čini da igramo bolje. Ponekad smo čak i više napaljeni kad igramo za Hajduk, no najvažniji je rezultat momčadi. Po tome te svi cijene...”

A reprezentacija? Deficitarni smo na desnoj strani, a debitirao si u Koreji prošlog ljeta.
”Na meni je da radim, još ovaj ciklus do kraja s mladom reprezentacijom kako treba, a dalje je sve na izborniku. Najvažnije je da ja napredujem, da igram dobro u Hajduku.”

Slobodno vrijeme?
”Joj, obožavam ići u ribolov! “Prka” (Nikša Prkačin) i ja smo “kompa”, baš je nedavno kupio novi brod, jedva čekam da ga isprobamo ovog ljeta...”

Glavni “surfer” na internet valovima u obitelji je sestra...
”Je, ona je redovito na internetu, i mene je naučila nekim stvarima, znao bih se snaći u nevolji (smijeh). Prođem ponekad kad me nešto interesira po webu, no uglavnom imam malo vremena, previše je treninga, utakmica, putovanja i obveza...

A putovanja i obveza biti će sve više. Nadajmo se da će i ovoga ljeta Darko, zajedno sa svojim “Šuškovim komandosima” krenuti na pripreme za Olimpijadu u Sydneyu. Otvoren i skroman, na prvi pogled će vas osvojiti svojom jednostavnošću, u moru umišljenih antizvijezda, ili onih koji to pokušavaju biti, Darko Miladin jedan je od onih koje svaka majka svom djetetu može pokazati kao uzor. Ili u boljem slučaju - kao zeta...