Ante Kapov: "Još čekam svojih zlatnih pet minuta"

Nakon četiri godine izbivanja vratili ste se u Rijeku. Nova Uprava i Vaš dolazak je naznaka boljih dana za riječku košarku?
Nadam se da ću dati doprinos riječkoj košarci jer sam tako reći stasao ovdje i od tud otišao kao kompletan igrač dokazivati se u druge sredine. Drago mi je što sam ponovno ovdje u svome gradu gdje me ljudi znaju. Zadovoljstvo mi je što sam s ovim mladim dečkima i mislim da ćemo napraviti nešto da opet vratimo bljesak riječkoj košarci, da uđemo u ligu za prvaka ali lako je govoriti treba raditi i igrati utakmice te pobjeđivati. Na kraju krajeva bez pobjeda nećemo doći do željenog mjesta, među prve četiri momčadi.

Vaš ugovor je još "svjež". Koliko ostajete u Rijeci?
Ugovor je za natjecateljsku sezonu 2003./04. Ja se nadam da neće biti problema jer ljude u klubu poznajem i nikad nisam imao s njima poteškoća. Kao sto ću se i ja pridržavati svojih obveza, znači trenirati, raditi pošteno, pomoći da ekipa funkcionira kako treba, tako očekujem i od uprave da se oni pridržavaju svojih obveza.

Mlada ekipa Triglav Osiguranja već je drugu godinu zaredom na okupu s istim trenerom. Koje su kvalitetete, ali i nedostaci momčadi?
Ekipa je mlada, željna dokazivanja što je samo još jedan plus. Odlični treninzi, dobro se radi, trener je dobar, znamo se jer me vodio dvije sezone, poznajem njegovu taktiku rada. Sad sve to treba ukomponirati u jednu cjelinu, dovođenjem mene, te centra Buljubašića, a tu je i Štemberger koji je jedan od iskusnijih, mislim da možemo napraviti dobar rezultat.

Iako ste se priključili klubu prije dva tjedna sigurno ste imali svoje treninge. Kako je prošlo pripremno razdoblje?
Fizički sam se spremao kod privatnog trenera Emila Baltića,klasično trčanje i teretana, a s loptom sam igrao hakl po školama ili opet s njim. To mi malo nedostaje, ali polako se navikavam, ulazim u kolektiv s ekipom i s loptom i neće biti problema.

U subotu počinje prvenstvo Hrvatske. Prvi ispit zove se Zagorje Tehnobeton, novaci u ligi. Kakva su predviđanja za tu utakmicu?
Mislim da će biti teška utakmica, mi idemo gore na pobjedu kao i u svakoj sljedećoj utakmici. Spremni smo pobijediti, naravno trebamo dati svoj maksimum kao što dajemo na treninzima. Oni će nas dočekati na nož, domaći teren, iskusni igrači, a tu je i moj brat, zatim iskusan trener. Biti će teško, ali ako nametnemo svoj ritam trebali bi pobijediti, manje priče, a više rada na terenu.

Spomenuli ste brata. Ivan Kapov je igrom slučaja prvi protivnik. Kakav je rivalitet među vama?
Mi jesmo braća, dobri prijatelji, družimo se i igrali smo zajedno. Pozicija koju on igra je totalno drugačija, on igra 1-2, a ja 3-4, ali kad ste na terenu brat zaboravlja brata i samo je važna pobjeda vlastite momčadi.

Cilj Triglava je ulazak u Ligu za prvaka, ukoliko to ostvarite je li moguće očekivati pobjede protiv klubova sudionika Goodyear lige?
Ništa nije nemoguće, treba ići korak po korak. Pobjeđivati doma i vani, plasirati se medu prve četiri, a onda tko zna. U tim utakmicama kad je već na neki način cilj ostvaren igra se lakše, rasterećeno. Dakle prvenstveno je da Triglav uđe među prve četiri momčadi, koje će biti ostale tri me ne zanima glavno da medu njima bude Triglav.

Vaš osobni cilj?
Osobni cilj je da svojim iskustvom i radom ovoj mladoj ekipi pomognem, da im budem neki uzor, da radim i treniram ta da svi zajedno budemo jedan pravi kolektiv, ja bih bio prezadovljan.

Zadnjih niz godina košarkaške utakmice vape za gledateljima. Kako vratiti gledatelje u dvorane?
Mislim da je potreban mladi kadar i trener, mladi igrači kojima treba dati vremena da igraju i da rade, da postoji želja i volja, ali naravno bez pobjeda i pravog angažmana svih zajedno od uprave do igrača neće biti ništa. S pobjedama i rezultatima dolazi i publika.

Proveli ste neko vrijeme i u inozemstvu, točnije u portugalaskom Figuera de Fouzu i belgijskom Wevelgem Poweru. Kakvi su dojmovi?
U Portugalu od sešnaest ekipa završili smo osmi što je bio dobar rezultat. Profesionalno gledano od organizacije i odnosa sve je štimalo. Isto tako je bilo i u Belgiji, jedanaest klubova, borili smo se za ostanak što smo i uspjeli. Imali smo malih problema sa strancima, dopingiranje pa mijenjanje dva stranca. Što se tiče profesionalnosti oko kluba, novci, osjetio sam zašto treniram i radim,postoji spoznaja da će ti se sve vratiti. Pravi profesionalizam.

Spomenuli ste strance. Za razliku od momčadi koje igraju Goodyear ligu te imaju strance, Amerikance, momčadi koje se bore za Ligu za prvaka nemaju takvu vrstu pojačanja. Kakvo je vaše mišljenje o strancima u domaćem prvenstvu?
Stranci su potrebni.za našu ligu koja razigrava za ulazak u plasman među najbolje. Kad pogledamo, vani imamo talijanske i španjolske momčadi koje imaju Amerikance i igrače iz Europske unije, a vrlo malo domaćih igrača.

Što bi izdvojili kao svoj najveći uspjeh, ali i razočaranje?
Bio sam peti strijelac lige Ožujsko kad sam u to vrijeme igrao za Šibenku, to mi je bila druga sezona. Žao mi je što tada nisam došao u bolji i ozbiljniji klub da pomognem svojom igrom, jer mislim da sam dobar igrač, ali opet to sude drugi, a ne ja. Zatim zlato na vojnim igrama s ekipom u kojoj su igrali Kovačić, Mulaomerović, Giriček, Grgat gdje sam vidio da mogu igrati i biti karika koja sve to povezuje. Još čekam svojih zlatnih pet minuta da vidim koji mi je maksimum jer mislim ga da još nisam dao.

Prošlo Svjetsko prvenstvo pokazalo je kako se europska košarka sve više približava NBA. Po vašem mišljanju hoće li se taj napredak nastaviti?
Mislim da je svake godine europska košarka sve bliže i bliže, vidimo po tome koliko igrača iz svih krajeva Europe igra u NBA. Ekipe kao sto su Srbija i Crna Gora te Litva, dovele su do toga da Amerikanci gube utakmice, ne osvajaju medalje i mislim da će se približavanje nastaviti.

Karakteristika finalnih dvoboja Eurolige, ali i reprezentacija je mali broj koševa. Kako povećati efikasnost napada?
Napadi moraju biti brzi, dakle college košarka, puno šuteva, trčanja i da tu učestvuje deset igrača, pravi timovi. Možda da se napad smanji za tri sekunde, dakle da traje 21 sekundu.

Obrana je ključ uspjeha.
Da, obrana je ta koja dobiva utakmicu. Mislim da će u budućnosti biti vrlo malo situacija kada će momčadi postizati sto ili više. Do izražaja dolazi samo snaga, rad bez teretane, sirova snaga, nema više te ljepote kao u doba Dražena Petrovića, kada se cijenila tehnika, ljepota, sad je sve to sirovo.