Bilić: Priželjkujem "novu Francusku", ali nema imperativa!

Slaven Bilić zasigurno je čovjek koji je zadužio hrvatski nogomet. Godine vrhunskog igranja u hrvatskoj reprezentaciji, izrazito profesionalno i kvalitetno odrađene godine u Hajduku, a zatim i u Njemačkoj i Engleskoj, donose mu status jedne od legendi hrvatskog nogometa. Posljednjih šest mjeseci proveo je na klupi Hajduka kao prvi trener i sve do posljednjeg kola borio se i za naslov prvaka, što dovoljno govori i o njegovim stručnim kvalitetama. Jednostavno, Slaven kao nositelj bronce sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj, gdje je bio standardni član udarne jedanaestorice, predstavlja nam idealnog sugovornika u predstavljanju ove nove reprezenacije koja će u Koreji i Japanu braniti ugled brončanih "kockastih".

Kada uspoređujemo današnju i reprezentaciju iz Francuske 1998. godine, po čemu se one razlikuju?

Promijenilo se dosta toga, gotovo cijela prva postava. S prošlog prvenstva tu nedostaje pet-šest standardnih igrača, a na njihovo mjesto došli su novi igrači koji su, istina, i drukčiji tipovi igrača. Tu u prvom redu mislim na vezni red koji je u ono vrijeme bio pun ideje i fantazije, dok su sada to više drugačiji tipovi igrača i to, samo po sebi, već bitno mijenja i sam način igre naše reprezentacije, a tako i koncepciju momčadi.

Što se tiče obrambenog dijela, tu smo izrazito jaki, u punoj postavi imamo možda i najbolju obranu na svijetu. Dogodio nam se velik hendikep da važan kotačić te cjeline Igor Tudor ne može na SP zbog ozljede. Koliko će nam on nedostajati?

To je definitivno velik hendikep za nas, jer se radi o jednom od najboljih obrambenih igrača na svijetu, koji je tako mlad već autoritet na terenu i glavna persona ove reprezentacije. Bez njega će biti znatno teže i on je uz Bokšića jedini igrač naše reprezentacije koji je nenadoknadiv. Što se tiče obrane naše reprezentacije ona je pokazala do sada u prijateljskim utakmicama i kvalifikacijama da je jači dio momčadi, međutim, nemojmo se zavaravati jer tek predstoje teški ispiti na Svjetskom prvenstvu i nadam se da će funkcionirati dobro. Moram naglasiti i da je općenito cijela koncepcija naše igre pomalo defanzivnog karaktera za razliku od one u Francuskoj i zbog toga cijela obrana i igra puno bolje i protivnik stvara manje šansi, ali s druge strane to povlači za sobom i to da mi stvaramo puno manje šansi nego ranije.

Alen Bokšić je gotovo siguran u napadu kao prvi napadač, uz njega, treba li gurati Olića, koji igra u zbilja vrhunskoj formi ili postaviti možda Vlaovića koji je ipak i iskusniji i rutiniraniji?

Ja u to ne želim ulaziti, to je stvar izbornika koji je pokazao da to, do sada, radi jako dobro. Međutim, naglasit ću da su Tudor i Bokšić prva dva imena naše reprezentacije i da su to dva igrača koja su jednostavno nenadoknadiva, bez obzira na alternacije koje su ipak dosta kvalitetne. A tko će igrati uz Bokšića... jednostavno treba biti tako bezobrazan pa reći da treba igrati onaj koji Bokšiću najviše odgovara. Da li je to on sam u napadu, da li je to još jedan ili još dvojica s njim, to smo imali dovoljno vremena vidjeti, ali na žalost još nismo pronašli to idealno rješenje. Svakako da imamo par vrhunskih igrača za različite varijante. Da li je to Olić, koji je odigrao jednu izvanrednu sezonu, da li je to Šuker sa svojim lukavstvom ili možda Vlaović ili netko drugi, najbolje zna izbornik Mirko Jozić.

Susret sa Meksikom je važan jer je to prvi susret u skupini i važno je dobro otvoriti prvenstvo, ali nekako se nameće imperativ susreta s Talijanima koji će vrlo vjerojatno odlučiti o prvom mjestu u skupini, a poznato je da se prvoplasiranoj ekipi u ovoj skupini "otvara" ždrijeb čak do polufinala. Treba li svu pozornost usmjeriti na Meksiko ili možda tu kalkulirati i ići na pobjedu protiv Talijana? Meksiko naravno pobijediti, ali ako bude moguće malo i "tankirati" kod povoljnog rezultata.

Siguran sam da je jedino logično rješenje da je prva utakmica najvažnija i mi čak i ne moramo pobijediti, ali bilo bi jako bitno i zbog samopouzdanja i zbog tri boda. Imamo jaku reprezentaciju, međutim, moramo reći da su Talijani favoriti i da nama ulaz u utakmicu protiv Talijana bez pobjede protiv Meksika ne znači ništa. Ne pobijedimo li Meksiko naše šanse za prolaz u drugo kolo bit će znatno manje, mada se sve može dogoditi. Igrači su toga svjesni i to im nitko neće trebati dvaput reći. Znam kako je bilo nama u Francuskoj, što se išlo dalje, to je bilo i lakše igrati. Što se tiče problema snage to nije nikakav problem i ne treba kalkulirati, već ići punom snagom iz dana u dan.

Koliki su nam izgledi sada, prije samog Prvenstva?

Iskreno, ne znam ni snagu Meksika ni Ekvadora. Po imenima ovu grupu bih usporedio s našom iz Francuske. Imali smo jednog izrazitog favorita, Argentinu, Japan i Jamajku koju bih možda usporedio i sa ovim Ekvadorom. Od nas se očekivalo tada da prođemo u taj drugi krug, a isto tako želim i očekujem od ove reprezentacije da prođe u zadnjih 16. Kasnije se dolazi do nokaut-sustava gdje se teško može naići na lošeg protivnika. Međutim, tu se radi o 90 minuta gdje može pobijediti svatko svakoga. Primjer je naša utakmica s Njemačkom koju smo dobili 3:0, ali to je bilo sve samo ne glatko. Da Ladić nije obranio neku šansu Klinsmanna, mogli smo izgubiti. Unatoč svemu očekujem od naših "Vatrenih" da se plasiraju u taj drugi krug, a priželjkujem čak i da nadmaše taj naš uspjeh, što bi bilo fantastično. Ali, ne treba im stavljati hipoteku Francuske, jer ne moraju ništa! To je sasvim nova i mlada reprezentacija kojoj ipak nedostaje i iskustva i trebamo ih samo pustiti da rade na miru i rezultat će doći.

Tko je po vama najbliži naslovu svjetskog prvaka?

Tu se uvijek vrti pet-šest imena i ne može se baš puno zemalja na svijetu pohvaliti da je osvojilo to Prvenstvo. Postoji uvijek isti krug favorita, s tim što ove godine iskaču Francuska i Argentina, a nakon njih tu je pet-šest reprezentacija, Italija, Engleska, Njemačka, Portugal i naša reprezentacija, Španjolska. Ako sužavamo krug, Francuzi su ušli u jednu tako reći seriju nakon Omladinskog svjetskog prvenstva prije šest godina kojem su bili domaćini, i oko te reprezentacije stvorili su pravu klapu i respektabilnu momčad pojačanu sa nekolicinom iskusnijih igrača. Francuzi su po meni prvi favoriti, ali kad se dođe u taj kup i nokaut-sustav, sve je moguće.