Milačić: "Preferiram agresivnu igru u oba smjera i napadački skok, ali prije svega disciplinu na terenu"

Nakon dugo godina uprava Alkara je momčad povjerila treneru "sa strane", treneru koji možda iza sebe nema velikog trenerskog iskustva, no koji sasvim sigurno ima motiva na pretek, kojem je ovo dobra odskočna daska i koji je tijekom bogate karijere učio od niza velikih trenerskih imena, što nikako nije zanemariv detalj iz njegove biografije.

Za mladog trenera sigurno je bilo i "lakših" puteva za proboj na trenersku scenu, barem što se tiče A1 lige, no košarkaški grad, što Sinj u svakom slučaju jest, i konstantno puna dvorana te sjajna atmosfera, bili su jednostavno prevelik izazov kojeg se nije smjelo propustiti.

Za Damira Milačića "igrača" znaju svi poznavatelji hrvatske košarke, čak i oni manje implementirani u svijet "basketa", no s trenerom Milačićem mnogi nisu upoznati...

"Što se tiče mene kao igrača, u trenutku kada sam prestao igrati, tada sam i zaboravio na svoju igračku karijeru. Što se tiče trenerske karijere, s 20 godina sam znao što želim i počeo se već tada pripremati za ovaj posao. Dok sam bio igrač išao sam na razne seminare u vlastitom aranžmanu, jer me je vodio veliki entuzijazam i želja na nadogradnjom, što su ljudi na kraju prepoznali."

"Počeo sam u jednom malom klubu, Susedgrad, klub uz koji su vezani i moji igrački počeci. Vrlo brzo smo s mladom ekipom preskočili tri ranga, te s igračima mahom od 18, 19 godina uz dva iskusnija, odlično parirali u A2 ligi Centar, za koju se zna da je izuzetno jaka. Baza je bila mlada momčad koja će igrati jednu brzu i agresivnu košarku, punu ritma i u tome smo uspjeli."

Potom je uslijedio poziv iz Sinja. Kako je došlo do suradnje s Alkarom?

"Netko je očito pratio moj rad, ali moram biti iskren i spomenuti Maxa Vučkovića kojeg znam od svojih nekih početaka u Košarkaškom klubu Zagreb. Do mene je došao Max i još neki ljudi, naime znam dosta ljudi iz Sinja, pitali su me bi li ja to prihvatio, a poslije toga me je kontaktirao i predsjednik Denis Katić."

"Ja sam predsjedniku iznio svoj plan rada, ostali smo dosta dugo u kontaktu, a tu su se oni neko vrijeme vjerojatno dvoumili jer je bilo mnogo trenera koji su bili u kombinacijama za isti posao. Na kraju su se odlučili za mene, čuo sam da je sa strane došlo mnogo pohvala na moj račun, a oni su imali hrabrosti povući taj potez i meni povjeriti momčad."

Svjesni ste da dolazite u grad košarke, grad kojem je Alkar neobično važan i kojem je košarka kao igra svojevrsna religija...

"Mogu potvrditi da je upravo to bio najveći razlog što sam ja sada u Sinju. U meni postoji jedan adrenalin koji je prisutan i u ovoj sredini. Mnogi su me prijatelji i poznanici s kojima sam odrastao kroz košarku pitali što mi to treba, ali meni ovo podneblje gdje imam mnogo prijatelja i taj adrenalin jako odgovara. Volim taj pritisak kroz sport i vjerujem da će sve to ispasti dobro, naravno uz uvjet da uložimo mnogo rada i truda."

Kada se govori o pritisku on je u velikom dijelu prisutan i kroz financijsku situaciju Alkara koji u ligi raspolaže s najmanje novca, koji se samim time i najzadnji pojačava, a sve to skupa znači i najmanje vremena za pripremu i uigravanje momčadi...

"Takve su okolnosti i ja sam na to bio spreman i svjestan onoga što me čeka. Druga stvar je što je moj trenerski put počeo u jednom strahovito malom klubu, da se slikovito izrazim - jedna zdjelica bez voća, koja ga je sada puna. To je ono čemu žudim i što želim postići i ovdje, pogledati ću sve ove mlade igrače i kroz mukotrpan rad u košarkašku orbitu pokušati izbaciti nekog od domaćih igrača. To je velika baza i nešto što je meni cilj i poticaj."

Kakva je vaša trenerska filozofija, što preferirate i na čemu će te temeljiti svoj rad i svoje ambicije?

"Bit ću iskren, moja trenerska filozofija je onakva kakvu momčad imam. U ovom uvodnom dijelu priprema mi još nismo kompletirali momčad, jako je puno igrača na treningu, i za sada je cilj zapaliti igrače, jer vjerojatno su mnogi preko ljeta manje radili. Ono što mogu reći jest da preferiram agresivnu igru u oba smjera, napadački skok i obveznu igru, ali prije svega disciplinu na terenu. Od ulaska u dvoranu sve dok igrači ne iziđu izvan nje, želim znati tko što radi i na tome ću inzistirati. To je, istina, dosta teško i mukotrpno, no, isto tako, to je jedini put ka dobrom rezultatu."

Već na prvom treningu momci su prolili dosta znoja, odrađen je jedan prilično dinamičan i raznovrstan trening...

"Dobro, s obzirom na ljeto i vrućinu, nije ni čudo da je tako. U prvom dijelu priprema ću raditi bez kontakta, jer ne znam u kakvom je tko stanju pa neka se igrači malo rastrče i neka im se mišići vrate u "radno" stanje. Već od ponedjeljka ćemo krenuti u neku baznu igru, nešto što će donijeti način igre za sezonu, a samim time ćemo i postaviti neke prioritete."

Pomoćnik ste i Nikši Bavčeviću u mladoj reprezentaciji, znači li to da će te ubuduće imati dvostruke aktivnosti ili će te se posvetiti isključivo jednom poslu?

"Angažman u mladoj reprezentaciji je bio isključivo plod inzistiranja mog velikog prijatelja Nikše Bavčevića. On je mene trenirao u Belgiji i tamo smo napravili jedan sjajan prijateljski odnos i uzajaman respekt što se tiče košarkaških razmišljanja."

"On je inzistirao na meni u tom svom poslu, na kraju smo napravili odličan rezultat i vratili reprezentaciju u A grupu, a Nikši ću uvijek biti na raspolaganju. No, svakako je važno istaknuti da je moja glavna preokupacija i glavna misao Alkar i njemu ću podrediti sve."