Abramović: "Ako me netko pozove, vraćam se"

Naše prijateljstvo traje 12 godina. Počelo je u ljetu 1999. godine, kad je mlada ekipa Dinama došla u Japan kako bi sudjelovala na međunarodnom turniru SBS kup. S prijateljem sam navijao za Dinamo, obučen u modri dres, sa zastavom, a pratili smo sve tri utakmice, potpuno iznenadivši Dinamovce, koji nisu mogli vjerovati da Japanci navijaju za Dinamo.

U toj generaciji su igrali Jerko Leko, Ivan Turina, Dino Drpić, Dario Zahora, Boštijan Cesar, Tomislav Gondžić, i ostali, ali ipak, najbolji je igrač bio Domagoj Abramović. Taj perspektivni napadač stalno je zabijao golove i riješio sam dvije utakmice u vrućem Japanu. Stvarno me fascinirao, pa sam mu poslao pismo sa slikama nakon turnira. Dobivši odgovor, i to pravom poštom jer tada email još nismo koristili, oduševio sam se i izradio internetsku stranicu te ga pratio iz Dalekog istoka.

Dvije godine kasnije preselio sam se u Zagreb, a to što nisam znao hrvatski i što nam je bilo teško komunicirati čak i na engleskom nije nam bilo prepreka. Abramović je naime jako srdačan dečko koji uvijek otvori čovjeku dušu. Nažalost, u Dinamu nije dobio priliku, njegova karijera nije bila ono što smo svi očekivali, no to s našim prijateljstvom nije imalo veze. On je ostao uvijek isti pozitivni čovjek, koji živi pošteno svoj nogometni život i ima dragu obitelj koja ga podržava. Ove sezone se vratio u FK Inter Turku u Finskoj gdje je već igrao 2008. godine, a ja sam ga posjetio iz Litve gdje sada živim, pa smo pričali o nogometu, karijeri, životu..

Prva je tema tvoj sadašnji klub Inter Turku. Sad je na drugom mjestu u finskoj ligi, kako gledaš na preostale utakmice?

"Imamo još 12 utakmica do kraja, cilj je biti među tri najbolje momčadi prvenstva, a po mogućnosti ostati na tom drugom mjestu. Prva tri mjesta vode u Europu sljedeće godine. Imamo dobru situaciju, ispred trećega JJK-a imamo razliku od pet bodova, ispred četvrtoga TPS-a devet bodova. Iza HJK Helsinkija zaostajemo 14 bodova, ali ako ćemo nastaviti igru kao do sada, mislim da bismo trebali zadržati drugo mjesto. Naravno, ako se kaže prilika, probat ćemo dosegnuti prvo mjesto, iako je takav zaostatak dosta velik."

Hrvati sad znaju snagu HJK-a?

"Da, tako je, nakon što je Dinamo igrao s Helsinkijem, malo su upoznali taj klub."

Uživo si gledao dvoboj ta dva kluba, kakav je dojam?

"U prvoj utakmici u Helsinkiju HJK je igrao dobro. Imao je neke šanse, međutim, Dinamo je ipak kvalitetnija ekipa."

Koja je razina finske lige?

"U Finskoj nema klubova kao što je Dinamo, nema takvog jakog kluba. Ali, drugi klubovi su negdje u rangu hrvatskih, nema velike razlike, osim što su hrvatski igrači tehnički jači. Iako ovdašnji igrači mogu trčati i dosta su fizički jaki, nemaju kreaciju."

Stranci kao ti daju finskoj ligi drugu dimenziju?

"Kad dođu stranci, to su obično tehnički jači igrači."

Hrvata ima po cijeloj Europi, u svakoj ih ligi ima dosta, no u Finskoj ste samo dvojica. Zašto tako malo?

"Ne znam. Možda je daleko. Skandinavske zemlje još razvijaju nogomet. Prije pet-šest godina nisu bile toliko nogometno razvijene, ali sada kreće na bolje. Ovdje igrači imaju odlične uvjete za treniranje, a klubovi su financijski stabilni, znači da su plaće redovite. Sve je sređeno i mislim da će polako vjerojatno i naši igrači dolaziti."

Igrao si dvije godine u Grčkoj, ove dvije zemlje su skroz drukčije. Kako vidiš grčku ligu?

"Grčka liga je puno jača, sigurno je među deset najboljih liga. U Grčkoj je lijepo, toplo i vrijeme je uvijek dobro. No, Grčka ima problem što klubovi ostaju dužni igračima, pa on mora misliti sto drugih stvari, ne može se koncentrirati samo na nogomet."

Igrao si i za Olympiakos Volos koji ti je još dužan.

"Znam njihovoga predsjednika, koji je jako težak čovjek. Teško je surađivati s njim."

Ovog ljeta taj klub je izbačen iz prve lige i Europe zbog namještenja. Je li to bilo moguće predvidjeti?

"Da, mislim da se očekivalo. Predsjednik je stvarno težak tip."

I ovdje u Finskoj se dogodio isti problem namještenja, ali nogometni savez je odmah reagirao.

"Četiri afrička igrača iz Zambije su radila na svoju ruku, uzela novce i slabije igrala. Nije bio klub umiješan, no Finci su ga odmah izbacili iz lige, ovdje nema opraštanja. Znači, izbacili su Tampere United koji je jedan od najvećih finskih klubova, koji se zatim ugasio. Ne može više igrati, nego mora krenuti sve iz početka."

Pričajmo o tvojoj igri. Sada ne igraš kao napadač nego malo povučeno?

"Da, ove godine igram veznog. Imam novu ulogu, mislim da sam se dobro snašao. Mogu igrati i ovu poziciju, a trener mi je rekao da je to njegova želja. Nisam toliko blizu golu kao prije, ali dobro, sada više asistiram nego što zabijam."

Kako vidiš svoju dosadašnju karijeru?

"Nisam nikada dobio pravu šansu u Dinamu. Moja prva HNL utakmica je bila protiv Cibalije, u prvom kolu sezone 2000/01, ušao sam u 73. minuti i zabio dva gola. Međutim, poslije sam igrao svega par utakmica po 5-6 minuta. U stvari nisam dobio pravu priliku, pa sam otišao u Cibaliju, gdje realno nisam igrao baš dobro, to moram priznati. Poslije sam otišao u Široki Brijeg i tamo proveo četiri odlične godine, bio sam najbolji igrač i najbolji strijelac BiH lige. Dva puta sam bio dio prvaka Širokog, kup smo osvojili i igrali smo u Europi. Dok sam bio u Grčkoj, igrao sam dobro i u prvoj ligi i drugoj ligi. Za Olympiakos Volos sam zabio devet golova i imao sam osam asistencija u sezoni, klub je ušao iz druge lige u prvu ligu. Odigrao sam stvarno dobro, ali u Grčkoj mi je bio problem isplata plaća, što nisam više mogao izdržati. Ako sam sa svojom obitelji u inozemstvu, onda želim dobiti novac. Zato sam odlučio opet otići u Finsku, znam da mi je ovdje sigurno po pitanju financija."

Imaš li namjeru ikad ponovno igrati u Hrvatskoj?

"Zašto ne? Ali, to nije do mene. Trebao bi me netko željeti i zvati me da igram… Nikad se ne zna. Iako, u Finskoj mi je dobro, ja sam zadovoljan ovdje."

Imaš 30 godina, možda polako trebaš razmišljati što nakon karijere.

"Svakako mislim igrati još par godina, dobro se osjećam i nemam problema s ozljedama. Planiram upisati trenersku školu u Hrvatskoj, vidjet ćemo što dalje."