Intervju

"Bolje jedna utrka premalo nego jedna previše"

Sportnet i Maja Giljanović vam donose drugi dio intervjua s trećim najbržim čovjekom na 110 metara s preponama u povijesti. S pobjednikom ovogodišnjeg prvog izdanja Dijamantne lige i brončanim s Olimpijskih igara u Pekingu prije dvije godine Davidom Oliverom razgovarali smo u Tučepima u hotelu Alga koji je američku selekciju ugostio tijekom završnih priprema pred nastup na Kupu kontinenata ovog vikenda.

Giljanović: "Danas ste oprezniji, trčite manje nego prijašnjih sezona, čuvate tijelo".

Oliver: "Kad se samo sjetim, prije pet godina sam trčao više od 35 utrka godišnje. Nastup u Splitu će mi biti 11. ozbiljna utrka sezone. 28 mi je godina, moram se paziti, mnogo mi je u tom smislu pomogao Allen Johnson. Prošle godine u Tallinnu mi je rekao '27 ti je godina, slušaj tijelo, nije zapisano u zvijezdama da moraš odraditi trening baš svaki dan. Osjećaš li i najmanju smetnju, odmori se, imaš bazu, lako ćeš nastaviti dalje".

Not all it's cracked up to be

Vezane vijesti

David Oliver: "Bio sam smijurija"
02.09.2010.
Amerikancima ne nedostaje ni ptičjeg mlijeka
01.09.2010.

Često čujem 'da je meni biti na tvom mjestu, ne radiš ništa, putuješ po svijetu, trčkaraš i još te plaćaju'. Ljudi su u debeloj zabludi, nije sve glamur. Nije lako pokupiti stvari i na tri mjeseca otići u Europu, svaka tri dana letjeti u drugi grad, drugu državu. Umori to čovjeka, nemaš kada pustiti korijenje. Ovo je posao poput drugih, mogu i ja tako reći 'da je meni raditi od 9 do 5, slagati police u Wal-martu i poslije posla prst u uho'.

Giljanović: "Ako netko zna kako produljiti karijeru, onda je to Johnson" (Johnson je u lipnju u 39. godini objavio kraj velike karijere tijekom koje je među ostalim osvojio naslov olimpijskog pobjednika još u Atlanti 1996., a bio je i četverostruki svjetski prvak, posljednji put u dobi od 32 godine, nap. a.).

Oliver: "Allen je čudo, osobno ga smatram najvećim preponašem svih vremena. Toliko niz godina trčati na takvom nivou, zamislite koliko truda treba da se tijelo održi na takvoj razini. Nakon tog našeg razgovora stalno ponavljam mantru 'Bolje jedna utrka premalo nego jedna previše'".

Giljanović: "Vidite li se i vi na stazi i za 10 godina?"

Oliver: "'Tko živ, tko mrtav'. Teško je reći, ali budem li i u 35. godini trčao 13,1 ili 13,2, zašto ne?"

Giljanović: Koji vam je ultimativni cilj, olimpijska zlatna medalja ili svjetski rekord?

Oliver: "Svjetski rekord je poseban, ali ipak je to samo rezultat. U tom trenutku vaš najbolji i najbolji u svijetu, pitanje je koliko će dugo biti najbolji. Možda dan, možda 10 godina, ali kad-tad će biti srušen. Olimpijske igre su vrh vrhova u našem sportu, zlatna olimpijska medalja je za vječnost".

Ambasador

Činjenica da te Svjetska atletska federacija odabrala da predstavljaš atletiku u svijetu, da si ti prva spona navijača i atletike, most između publike i tvoje discipline, prvi kojeg upoznaju. Velika je to čast, priželjkujem i da se ja dogodine nađem na listi 12 ambasadora Dijamantne lige (Blanka Vlašić je jedna od 12 izabranih).

Giljanović: "Robles je 12,87 istrčao prije dvije godine, koliko još ima prostora, do koje se granice može spustiti svjetski rekord?

Oliver: "Od 12,92 Rogera Kingdoma 1989. godine svjetski rekord je poboljšan za samo pet stotinki, ne vidim kako bi ga se moglo spustiti recimo na 12,77. Gdje stvoriti tih 10 stotinki, jedini prostor je između starta i prve prepone i zadnje prepone i cilja? Gdje tu stvoriti višak? Jedna stotinka je u ovoj disciplini kao razlika između dana i noći, ljudi toga nisu ni svjesni".

Giljanović: "Gdje vi osobno možete zaraditi još stotinku, dvije, tri. Što bi trebalo popraviti, na čemu vi i trener Brooks Johnson najviše radite?

Oliver: "Start mi definitivno može biti bolji, ali glavnina fokusa je na stražnjoj nozi. Još je ponekad zgrčena, ali napredak u odnosu na prije dvije godine je vidljiv i laiku. Kao nebo i zemlja, na tome najviše radimo, na koordinaciji prednje i stražnje noge".

Giljanović: Što očekujete od Splita? Nećemo u naslov staviti 'Oliver najavljuje svjetski rekord'?"

Bijelci

Nisam stručnjak, ne znam u čemu je caka, zbog čega je tek nedavno prvi bijelac u povijesti 100 metara istrčao ispod 10 sekundi. Moje mišljenje je da do Christophea Lemaitrea nitko nije doista čvrsto vjerovao da može. Svi mi intenzivno radimo na fizičkom pogledu, ali velik broj zapostavlja mentalni. Po meni je 90 % u glavi, a 10 % u fizici.

Oliver: "Uvijek od sebe zahtijevam maksimalan angažman, guram se do krajnjeg limita bez obzira gdje trčim, na nekom malom mitingu u Portoriku ili i finalu Olimpijskih igara. Problem s prognozama je što je mogu kontrolirati prvo mjesto, ali ne mogu kontrolirati vrijeme. Uvjeti su ključ, u ovoj disciplini osobito. Moj je cilj uvijek rekord mitinga".

"Evo na primjer zadnja utrka. U Rietiju je rekord mitinga iznosio 13,07 Colina Jacksona i srušio sam ga, istrčao sam 13,01, ali ljudi su bili nezadovoljni. Kao 'vidi sad njega neozbiljnog, osobni mu je rekord 12,89, a on nam trči iznad 13 sekundi". Ali ono što nisu uzeli u obzir da smo na polovici utrke iz sjene izašli na sunce i da sam oko sebe vidio obrise ostalih dovoljno dugo da mi poremete ritam, a jednom kad izgubiš fokus, gotovo je".

Giljanović: "Koliko daleko ste spremni ići da zadovoljite ambicije? Jedno istraživanje je otkrilo šokantan broj sportaša voljnih uzeti doping, osvojiti zlatnu medalju na Olimpijskim igrama i umrijeti za 10 godina".

Oliver: "Svi mi imamo neki svoj put, ne mogu suditi o drugima. Znam samo da je meni takvo razmišljanje apsolutno strano, umrijeti s 35 godina, tko bi to sebi poželio? Ništa nije veće od života, svaka čast sportu, Olimpijskim igrama, ali život je svetinja. Kockati se s njim, igrati ruski rulet, notorna je glupost".

"Moje je mišljenje da se sve može postići ustrajnim radom i što je najvažnije vjerom u svoje mogućnosti. Moraš mentalno biti na fizičkoj razini, bez čvrste glave uzalud su ti brze noge".