Ursić Glavanović: "Povratak na veliku scenu"

Vinko, reci nam nešto o tvojoj karijeri?

"Karateom sam se počeo baviti prije 13 godina, u Karate klubu Sokol Split, čiji sam član i danas. Pod vodstvom izvrsnih trenera Slavena Mikelića, Hrvatina Došena i Luke Karana polako sam se razvijao te sam već kao mlađi učenik redovito osvajao medalje na državnim prvenstvima i brojnim međunarodnim turnirima. Prvi veći uspjesi došli su u kadetskim i juniorskim uzrastima, gdje sam dobio priliku nastupati na Europskim prvenstvima, ali nažalost nisam uspio osvojiti medalju. Ušavši u seniorsku reprezentaciju s 18 godina, počeo sam suradnju sa stručnjakom sa fizičku pripremu Mladenom Marinovićem te sam predstavljao Hrvatsku na zadnja tri velika natjecanja u ekipnom dijelu".

Kako komentiraš uspjeh u Švicarskoj?

"Zadnje Europsko prvenstvo, koje se održavalo u Zürichu, bilo je najuspješnije za Hrvatsku do sada. Osvojeno je čak šest medalja, što je uistinu izvrstan rezultat s obzirom na konkurenciju kakva je tamo bila. Posebno bih uz mušku ekipu naglasio i uspjeh Pere Vučića koji je uistinu odradio odlične mečeve te na kraju u 'kraljevskoj' teškoj kategoriji osvojio broncu. Da nije bilo veoma neugodne ozljede, puknuća bubnića, možda bi u Zürichu svirala Lijepa naša".

"Što se ekipe tiče, u ovaj ciklus priprema ušlo se iznimno ozbiljno, o čemu dovoljno govori da smo imali čak mjesec dana priprema. Sve to ne bi bilo moguće da ove godine nije potpisan sporazum HOO-a i MORH-a, zahvaljujući kojem smo imali uistinu odlične uvjete za pripremu u vojarnama. Dobili smo potreban mir te smo se mogli posvetiti karateu. Također, zahvalio bih se čitavoj ekipi koja je sve svoje obveze ova tri mjeseca ostavila po strani (fakulteti, djevojke, izlasci) te se žrtvovala za ovaj veliki uspjeh. Na kraju, moram spomenuti izbornika Blagojevića te trenere Nalisa i Keču koji su čitavo vrijeme priprema bili sa nama žrtvujući veliki dio svog slobodnog vremena".

"Sam nastup uistinu je bio odličan, prva dva kola imali smo ždrijeb kakav smo i priželjkivali, pobijedili smo Mađarsku i Austriju te smo se u četvrtfinalu sastali sa Grcima. Ekipa je pružila uistinu dobre borbe, ali nažalost, ovaj put nije bilo dovoljno. Borba je bila 'živa' sve do pete ploče, na kojoj nam je trebala pobjeda s dva razlike, koju nisam uspio izboriti. Treba naglasiti da smo upravo mi pružili najjači otpor budućim prvacima, sve ostale borbe završavle su prije pete ploče".

"Nakon toga ušli smo u repasaž gdje su nas u prvoj borbi čekali Rusi, vrlo nezgodna i fizički superiorna ekipa s pet teškaša, dok je dovoljno reći da sam ja bio jedini teškaš u ekipi jer se nažalost, kako sam već spomenuo, Pero Vučić ozlijedio te nije mogao nastupiti unatoč iznimnoj želji. U pripremi za tu borbu veliku su stvar odradili treneri, podigli su nas psihički te smo se dogovorili da se u preostalim borbama ide na glavu, da je to naša šansa. Tako je i bilo, u pravoj bitci pobijedili smo Ruse s 2-1 te izborili nastup protiv aktualnh svjetskih prvaka Srba".

"Nakon poraza Maričevića na prvoj ploči, koji je radio protiv jednog od najboljih boraca svijeta, vrijedne pobjede donijeli su Lučin i Pernuš. Marko Lučić odlično je taktički odradio meč protiv srpskog teškaša izvukavši neriješeno te se odlučivalo na petoj ploči. Naš najbolji karataš Danil Domdjoni odradio je jedan od mečeva karijere pobijedivši 20-ak centimetara višeg protivnika u borbi koja bi se uistinu mogla opisati kao borba Davida i Golijata te nam na taj način donio veliko slavlje".

Koji su ti sljedeći planovi?

"Po završetku prvenstva nisam imao mnogo odmora. U klubu smo odmah započeli sa testiranjima i pripremama za novu sezonu u kojoj me čekaju čak tri potencijalna velika natjecanja. Već u listopadu imam Svjetsko prvenstvo u uzrastu do 21 godine, u veljači se održava Europsko prvenstvo u istoj kategoriji te u svibnju Europsko prvenstvo za seniore. Zbog iznimno naporne sezone potrebno je napraviti iznimno dobru fizičku bazu kako ne bi bilo prevelikih oscilacija".

"Što se tiče nekakvih želja, sigurno bi bilo lijepo osvojiti pojedinačnu medalju na nekom od prvenstava, ali ipak najveća želja mi je sa ovom ekipom osvojiti još nekoliko odličja. Uistinu smatram da su ekipne medalje nešto posebno u što sam se u Zürichu i uvjerio te sam siguran da nećemo stati na ovome".

Gdje je točno hrvatski karate?

"Hrvatski karate ovim se uspjehom vratio na veliku scenu. Cure su već godinama u svjetskom vrhu, a sada smo i mi pokazali da tamo pripadamo unatoč brojnim osporavanjima kojima smo bili izloženi. Smatram da ćemo ukoliko se nastavi ovakav rad u reprezentaciji kroz nekoliko godina postati uistinu svjetska sila".

"Karate je sport koji zaslužuje puno veću medijsku pažnju, neproporcionalno smo medijski eksponirani obzirom na naše rezultate ali nadamo se da će se i to promijeniti. U karateu kao i u brojnim drugim sportovima postoje problemi sa financiranjem. Nažalost, nismo članica olimpijske obitelji te nam je vrlo teško pronaći sponzore, stoga svi ovisimo o stipendijama koje se dobijaju tek nakon ovakvih velikih uspjeha, a do tada smo na teret roditeljima. Ipak ne žalimo se previše, sve polako ide nabolje te se nadamo da će, korak po korak, sve doći na svoje mjesto".

Imaš li uzora?

"Što se uzora tiče istaknuo bih svojeg trenera Hrvatina Došena koji je bio odličan teškaš te sam od njega naučio većinu stvari koje su me dovele do ovih uspjeha. U reprezentaciji, spomenuo bih Danila Domdjonija, koji nam je svima pravi primjer kako se treba ponašati i zalagati na treningu. Unatoč brojnim medaljama i uspjesima, on i dalje daje 100 posto na svakom treningu što je odlika velikih šampiona. Uvijek mu se obratim kad mi treba savjet, a u ovom ciklusu puno mi je pomogao i Pero Vučić".

Vinku želimo puno uspjeha u budućoj karijeri.