Ude: "U novom ciklusu po olimpijsku, svjetsku i europsku medalju"

Olimpijski viceprvak na konju s hvataljkama Filip Ude nažalost svoju srebrnu medalju osvojenu prije četiri godine u Pekingu u Londonu, zbog pada u kvalifikacijama, neće braniti. Pobjeći s "mjesta zločina", međutim, neće, ostaje ovdje do 7. kolovoza i uživat će u nastupima drugih hrvatskih sportaša, a danas je u Hrvatskoj kući objasnio što se jučer zapravo dogodilo i koji su mu planovi u sljedećem olimpijskom ciklusu.

"Dogodilo se upravo ono čega sam se pribojavao. Znao sam da će taj element biti ključan, da sam njega dobro odradio, ni najmanje ne sumnjam da bi cijela vježba prošla bez problema. U petak na treningu osjetio sam da me nešto smeta, vježbu nisam najbolje osjetio, ali jučer sam se odlično zagrijao i sve je upućivalo da će sve proći u redu. Međutim, napravio sam početničku grešku, požurio sam, a konj je takva sprava da ne prašta greške, na njemu više nema povratka". O kojem se elementu radi? "O "štekliju", izvodi se na jednoj hvataljci, vrlo je precizan, vrlo točan". U padu nije došlo do ozljede? "Ne, nisam se ozlijedio. Konj je i inače sprava na kojoj najteže dolazi do ozljede, nije baš da možeš pasti na glavu i polomiti se".

Osim Udea, aktualnog srebra, bez finala je ostao i olimpijski pobjednik iz Pekinga, Kinez Qin Xiao. "Olimpijske igre su uvijek takve, nikad se ne odvijaju po nekakvim pravilima, uvijek iskoči nova ekipa što je potpuno razumljivo, rizik i ulog su veliki. Ovdje je i svjetski prvak Berki jedva prošao u finale, a još je i smanjio težinu vježbe da se osigura da slučajno ne padne i zapne u kvalifikacijama. Finale su izborili neki koji ni u Svjetskom kupu ne ulaze među osam najboljih, a sada će se boriti za olimpijsku medalju. Užasno mi je žao, vidim kakva je šansa bila, spremniji sam nego što sam bio u Pekingu, najspremniji u životu, ali što je tu je, život ide dalje".

Obitelj je tu, oni su uvijek utjeha? "Stigli su, otići ćemo danas i u selo, da osjete atmosferu. Naravno da je obitelj melem na ranu, oni su tu i kad nije sve bajno, dapače, možeš pasti na samo dno, ali znaš da u njima uvijek imaš bezrezervnu podršku". Je li pritisak javnosti bio prevelik? "Ne, na konju se isključim, ne mislim o drugima. Govorio sam sebi nemoj žuriti i onda kontra, napravim baš ono što nisam smio i jedna bezvezna greška stajala me finala, možda i nove medalje. Četiri godine treniraš za tih 50 sekundi i onda dođeš i napraviš jednu početničku grešku". Što je trener rekao? "Zagrlio me nakon vježbe, ali još nismo razgovarali. I on me upozoravao na ovaj element i možda sam baš iz tog straha da ne pogriješim prouzročio kontraefekt. Neka prođe još dan, dva, onda ćemo pričati onome što je pred nama".

Sljedeća godina bit će "udarnička"? "Dogodine su Europsko prvenstvo, Univerzijada, Mediteranske igre, Svjetsko prvenstvo. Sad ću se malo odmoriti i onda sve iz početka". Kada je povratak u Hrvatsku? "Ostajem vjerojatno do 7. kolovoza, eto bar neko dobro u svemu ovome, sad imam vremena pogledati naše, bodriti rukometaše, vaterpoliste...U Pekingu nisam imao vremema nizašto, sad ću osjetiti atmosferu i s tribina". Kakva je atmosfera u selu? "Odlična, svi su kao jedno, svi navijaju jedni za druge".

Jedan olimpijski ciklus je završio, drugi počinje? "Plasman u London izborio sam u prvom mjesecu i to još uvijek ozlijeđen. Trener i ja smo bili skeptični, još je i uspjeh što sam ovdje. Naravno da sam imao velika očekivanja, nadao sam se najboljem bio spreman. Zbog ovoga svega imam još samo veću želju da naučim nešto novo, da još pojačam vježbu, da se borim s najboljima za najveće domete. U nadolazećem ciklusu želim jednu olimpijsku, jednu svjetsku i jednu europsku medalju i vjerujem da je to realan i izvediv cilj. Olimpijsko zlato uvijek mi je bio san. Tješi me što imam olimpijsku medalju, srebrnu, ali zlato je zlato i nastojat ću ga osvojiti do kraja karijere. Ovo je moj posao i uvijek dajem sve od sebe, ponekad ga radim bolje, ponekad lošije, sada je ispalo kako je ispalo, ali i sada se, kao uvijek, mogu pogledati u ogledalu. Glupo mi je kad čujem kako ljudi misle da netko nije dao sve što može, Olimpijske igre su jednom svake četiri godine, mnogim sportašima su apsolutni vrhunac karijere i naravno da će svi dati svoj maksimum".

Za četiri godine Olimpijske igre su u Rio de Janeiru, ima li nade da 2016. vidimo i reprezentaciju? "Što reći, da se barem jedan posto sredstava koja se ulažu u ekipne sportove preusmjeri u pojedinačne... Koliko ulažemo, takav je i rezultat i dok se stvari ne promijene, slika će ostati ista. Reprezentacija je ove godine na pripremama provela ukupno dva tjedna, u Rusiji primjerice ekipa na pripremama zajedno provede 273 dana. Ili za njih pet brine se 13 ljudi, mi nismo u mogućnosti povesti ni masera, a meni nije 18 godina, nije da mi ne treba. Dok se to ne promijeni, sve riječi su suvišne".

Zanimljiva je i priča o konju? "Haha, istina. Službene sprave za London su od proizvođača Gymnova,konj je mekan, a ja sam sve svoje najbolje rezultate ostvario na tvrdoj podlozi. Zato smo naručili novog konja kako bi se što bolje snašao ovdje, ali prodali su nam krivog konja! I još nas uvjeravali da će baš takav biti u Londonu što naravno nije bio! Netko se u takvoj situaciji prilagodi bolje, netko slabije, ja sam se očito prilagodio slabije, ali samo da imate ideju o čemu se radi, to vam je kao da se tenisač priprema za Wimbledon, a vi ga pošaljete na US Open. Što drugo da radi nego da se pita što se dogodilo s travom, gdje je nestala", nasmijao nas je Ude za kraj.