Borozan: "Plovit ćemo na vlastiti pogon"

Sinjanke su prošloj sezoni osvojile prvenstvo 2. lige jug, što je značilo i promociju u elitni rang natjecanja. Dugogodišnji kontinuiran rad te nebrojeno mnogo uspjeha u mlađim kategorija, napokon je došlo na naplatu, a impozantan je i broj reprezentativki te prvoligaških igračica koje su prve korake učinile u ŽRK Sinj.

U klubu svakodnevno trenira preko stotinu djevojčica u svim uzrasnim kategorijama, što je već samo po sebi veliko dostignuće, posebno kad taj isti omladinski pogon "proizvede" rukometašice spremne igrati Prvu ligu. Uz iskusnu 29-godišnju Mariju Borozan te četiri godine mlađu Kristinu Bilandžić, većinu ekipe čine djevojke rođene 1994. i mlađe pa slobodno možemo ustvrditi kako su najveći rukometni dosezi tek pred njima te da ovo nije projekt za "jedno ljeto".

Cijela ova priča i rezultati, uz dužno poštovanje prema svima koji su sudjelovali u stvaranju rukometnog Sinja, ne bi bili mogući bez trenerice Ljiljane Borozan, koja je bespoštednim radom ljestvicu postavila jako visoko, ali, što je najvažnije, na zdravim temeljima i s jasnom vizijom napretka.

Rukometna legenda

Sinjska rukometna legenda, otvorena i beskompromisna, svoj rukometni put započela je u Sinju, gdje je igrala, a zatim i trenirala sve uzrasne kategorije. Iako ju je životni put odvojio od rukometnog Sinja, a riječ je o devet godina provedenih u Solinu, povratak koji se zbio prije šest godina označio je početak stvaranja ekipe za ono što će uslijediti 10. rujna ove godine, kada počinje rukometno prvenstvo u Prvoj hrvatskoj ligi.

Nakon što ste uveli ovu ekipu u Prvu ligu i u trenutcima kada ste mogli pobrati sve te plodove dugogodišnjeg rada, Vi ste ipak odlučili svoje znanje usmjeriti na rad s mlađim kategorijama?

"Kada sam preuzela ovu ulogu od gospodina Rogulja, čelnicima Kluba sam rekla kako ću ekipu voditi tek jednu sezonu, jer sebe vidim isključivo u stvaranju novih igračica. Nisam željela biti sebična pa ugroziti ono što nas je dovelo do Prve lige, a to je naš omladinski pogon. To je ključ svega, jer mi ne želimo biti priča za jednu sezonu, a to je moguće jedino uz kontinuirano stvaranje novih igračica."

Prilično je sigurno da ćete biti jedini klub u Hrvatskoj, ali i šire, s isključivo domaćim kadrom. Koliko vam imponira ta činjenica?

"To je ono na što smo ponosni, jer baš sve igračice su proizvod našeg kluba. Mislim da ćemo biti i daleko najmlađa ekipa i uvjerena sam kako ćemo izboriti opstanak, a onda u narednim sezonama sigurno ploviti prvoligaškim vodama i to na vlastiti pogon. Svaka nova generacija koja dolazi bit će izvor iz kojega ćemo crpiti nove snage i budite uvjereni da nikad nećemo biti ničiji poligon te dovođenjem igračica sa strane uništavati domaću djecu. Uvijek ćemo prihvatiti igračice ponikle u Sinju, ali nećemo uništavati već uhodan sustav."

Rekli ste kako dolazaka neće biti, no ima li odlazaka?

"Jedina koja nije s nama od prošle sezone jest Marija Hrgović Tomić, kojoj nažalost nismo bili u stanju osigurati zaista simboličnu plaću, jer financijska situacija je takva da se moramo strogo držati ranije postavljenoga plana. Naime, mi u klubu ne znamo što to znači nekom dugovati i ne želimo obećavati ono što ne možemo ispuniti."

Sam ulazak u Prvu ligu uvjetovan je i konkretnijom financijskom pomoći Grada. Do kud je došla ta priča ?

"Mi smo izuzetno jeftin projekt, a činjenica kako nogometni klubovi iz četvrte lige dobivaju veći novac od nas, zaista nije potrebno posebno komentirati. Smatram kako bi se taj gordijski čvor trebao razriješiti i kako bi rezultat te broj proizvedenih igrača trebao biti osnovni kriterij pri raspodjeli gradskog novca. Lagala bih kad bih rekla kako nas je Grad podržao, ali i kada bih rekla da nije. Sve je to na papiru i vrlo nesigurno, ali mi vjerujemo kako će ipak prevladati razum i kako će se konačno početi stimulirati rad, a ne nerad."

Kao dugogodišnju rukometnu djelatnicu moram Vas pitati i kako gledate na budućnost hrvatskog ženskog rukometa?

"Financijski je to siromašnije nego prije, ali ovo je prilika za mlađe igračice da se probiju, jer u protivnom bi u ligi gledali previše igračica koje kvalitetom i ne bi bile bolje od domaćeg kadra, ali bi ugovore dobivale na ime kojekakvih zasluga iz prošlosti. Većina klubova je primorana pomlađivati ekipu, što mahom i čine, a to bi kroz neko vrijeme trebalo dati rezultata u vidu jače seniorske vrste, tako da ne strahujem za hrvatski rukomet. Možda je ova kriza i dobra u jednu ruku, jer pokazat će se tko zaista radi i planira, a tko je klub podređivao osobnim interesima."

Vaša prognoza za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, gdje nastupaju i naše reprezentativke?

"Sigurno je da imamo kvalitetu, ali sve je to stvar trenutka i inspiracije, jer dosad nam je uvijek falila neka sitnica da kući ponesemo i koju medalju. Mi smo objektivno reprezentacija za medalju, a hoće li se dogoditi taj priželjkivani klik, to je nemoguće prognozirati."

Trenersko iskustvo

Preko 20 godina trenerskog iskustva Ante Plazibata, rođenog Sinjanina sa splitskom adresom, ovih dana se prelijeva na mlade sinjske rukometašice. Trener koji je vodio niz prvoligaških ekipa, domaćih i inozemnih, odlučio je prihvatiti se posla u Sinju, prepoznavši projekt i pozitivne vibracije iz kluba.

Kako je došlo do suradnje Vas i ŽRK Sinj?

"Iako je o našoj suradnji bilo govora u nekoliko navrata ona se ostvarila baš sada kad Klub proživljava najljepše trenutke od svog osnutka. Privuklo me to što je riječ o mladoj ekipi, motiviranoj i željnoj uspjeha. Rad u Sinju je zaista ugodan i ovo je veliki izazov, ali isto tako i zadovoljstvo."

Koliko Vam je zadivljujući podatak da je kompletna ekipa produkt Kluba, bez igračica sa strane?

"To je zasigurno nešto što veseli, jer se očigledno dobro radi s tim curama. Velik dio njih su reprezentativke u svojim uzrastima i riječ je o jednoj jako potentnoj ekipi. Sinj s ovim kadrom ima ekipu za sljedećih deset sezona, a svakim novim danom ove su cure iskusnije i bolje te možemo kazati kako je ono najbolje tek pred nama."

Kakve su ambicije u prvoj prvoligaškoj sezoni i koji su objektivni dometi Sinja?

"Nije tajna kako je nama cilj osigurati opstanak, jer u ligi ima dosta iskusnih igračica. Ipak, mislim kako je ova sezona ključna, jer ako ostanemo u ligi uvjeren sam kako će Sinj dugi niz godina biti uspješni član prvoligaškog društva. Nekoliko sam puta igračicama naglasio kako nitko u ligi ne smije biti borbeniji od nas i više željeti pobjedu, a vidim kako su moje riječi pale na plodno tlo."

Koliko Vam rad olakšava činjenica da se tu može graditi dugogodišnji plan i da sljedeće sezone nećete morati razmišljati o kadru, sudeći po najavama iz omladinskog pogona?

"Tu leži sav naš optimizam, jer to će činiti bitnu razliku između nas i velike većine drugih klubova. Vidite, fascinantno je kako te cure dolaze na trening dva puta dnevno po dva sata te rade i šute, a bez ijedne kune. One žive jedna za drugu na terenu i to će zasigurno s vremenom polučiti uspjeh, kako Klubu, tako i njima samima."