Goluža: "Igrači u sebe moraju više ulagati"

Kako se osjećate nakon Srbije i osvajanja bronce?
"Uspjeh jest velik, ali onaj koji me poznaje, zna da se u mom životu ništa nije promijenilo. Nisam poletio, s obje sam noge na zemlji. Igrao ja protiv Francuske ili protiv Alžira želim pobjeđivati i to je to."

Koliko vam je teško bilo nakon Švedske i što se tamo dogodilo?
"Nije to bila ista reprezentacija, igrači jesu bili, ali ekipa je bila u sasvim drukčijem stanju. Osim povreda recimo Duvnjaka, Lackovića, pa na početku turnira Kopljar, na neke stvari nismo mogli utjecati. Nismo imali sreće u pojedinim utakmicama, ali je peto mjesto na svjetskom prvenstvu dobar rezultat, uzimajući u obzir da na svijetu postoji deset do 12 reprezentacija koje mogu međusobno napraviti bilo koji rezultat. Jedan poraz može na velikim natjecanjima baciti ekipu ispod desetog mjesta, vidjeli smo sada u Srbiji što se dogodilo s Francuzima."

S velikom dozom skepse gledalo se na vaše imenovanje nakon što je otišao Lino Červar. Osjećate li se sada više prihvaćeni od strane javnosti?
"Na takvom sam mjestu, izložen kritikama i iskreno ih volim kad su argumentirane, ali me smetaju one koje su samo zločeste, a bez temelja. Ja ne mogu mijenjati mišljenje nekoga kome se ne sviđam, pa onda se na takvu osobu ne obazirem i ona može pisati što god hoće."

Forsiranje Marka Kopljara donijelo vam je posebnu dozu kritika.
"Strašne kritike sam dobio zbog njega, a malo pohvala nakon svega. No, meni je dokaz da je odluka bila ispravna to što je on odigrao odlično i što je proglašen najboljim desnim bekom u Europi. On sam je nedavno kazao koliko smo mi svi sretni zbog njega, čak više nego on."

U Srbiji je ipak reprezentacija izgledala drukčije, promijenjen je stil igre?
"Da, to je početak onoga što ja želim, brza igra, mnogo trčanja, dosta brzih i laganih pogodaka. Ne želim da se trošimo u napadu, radije u obrani i u trčanju, a golove da postižemo iz polukontri i kontri. Svakako da nam treba još malo vremena, zdravlja i sreće. Mnogi veliki stručnjaci pričaju da se ništa nije promijenilo, no naravno da to ne ide preko noći, mnogo ovisi o stanju igrača, zdravlju, formi."

Znači li to da ćete ići i u dodatno pomlađivanje reprezentacije?
"Neću biti rob imenima, želim spremne igrače. Znam koliko sam ja ulagao u sebe kao igrač kako bih išao na svjetska i europska prvenstva, a posebno na Olimpijske igre s kojih sam imao nevjerojatnu sreću donijeti dva zlata. Imamo sad 14 dresova za London i svaki od igrača koji bude odabran morat će se žrtvovati. Igre su san snova, atletičari se spremaju po četiri godine da istrče deset sekundi."

Spomenuli ste da ste razočarani ispadanjem iz Lige prvaka klubova u kojima su hrvatski reprezentativci u početnim postavama, od HSV-a do Kielcea.
"Razočaran sam zbog njih. Ne znam što rade i kako treniraju, ali globalno gledajući, moraju ulagati više u sebe. Tu mislim na treninge i odricanje, a to ide i na domaće igrače. Trenutno ima rezultata, ali treba misliti na sutra, sad nas je malo pomazila i sreća."

Koliko je težak konstantni pritisak osvajanja medalja?
"Pokušavamo se nositi s time i ne obećavati brda i doline, trčati pred rudo. Osobno me pobjede jako ispunjavaju. Međutim, poseban je odnos Hrvata prema rukometnoj reprezentaciji, to nas sve izuzetno motivira, vidimo koliko značimo svakom onom koji dođe u dvoranu ili nas prati preko televizije. Shvaćamo koliko je to ponos kad stavimo medalju oko vrata i naravno da bismo voljeli to činiti uvijek."