Đuho: "Žao mi je što ne mogu po treće zlato"

Dubrovački sportaš stoljeća, dvostruki olimpijski pobjednik s reprezentacijom bivše države, osvajač Kupa prvaka s Jugom kao igrač i kao trener - samo su neka od najvažnijih ostvarenja ovog velikana hrvatskog i svjetskog vaterpola. Veselin Đuho trenutno je trener vaterpolskog prvaka zemlje domaćina OI, Olympiakosa, te nam stoga može još više približiti nastup naših vaterpolista u Ateni.

Veseline, ove ste godine po prvi puta nastupili u natjecanju u kojem još niste osvojili zlato - dubrovačkoj Divljoj ligi. Kako ste se odlučili za ponovno igračko "aktiviranje"?
Kada sam završio s profesionalnim igranjem uistinu nisam mislio da ću ikada više igrati vaterpolo, razmišljao sam možda kada budem dosta stariji, jer mnogi su me zvali da im pomognem u ovom, za Dubrovčane, prestižnom natjecanju. Na kraju sam ipak podlegao "pritisku" Emila Nikolića i još nekih prijatelja, te sam zaigrao za Penatur. Klub je slavio 80 godina postojanja, bio je favorit za naslov, a Divlja liga uvijek garantira poneku kvalitetnu utakmicu i dobru zabavu.

Zlato je ipak izmaklo?
Igrali smo dobro, završili treći, ali slijedeće godine ću se potruditi da osvojim i ovo natjecanje. (smijeh)

Foto: Vlaho Hrdalo

Olimpijske igre su na pragu, a Vi svakako niste samo sudjelovali, već ste donijeli dva zlata iz Los Angelesa 1984. i Seoula 1988. Što se od tada promijenilo u vaterpolu?
Tada su igrači bili puno vještiji, bolje su baratali loptom, imali više ideja, pa su gledatelji mogli uživati u majstorijama individualaca. Danas se sve svodi na snagu i na fizičku spremu. To nije slučaj samo u vaterpolu, već u svim sportovima. Meni se to također sviđa, jer volim vidjeti jedan snažni duel centra i beka, jedan jaki kontranapad...

Vaterpolo sve više pada na ljestvici najpopularnijih sportova. Što bi se moglo napraviti u tom pogledu?
Pa, teško je napraviti nešto revolucionarno, ali mislim da bi prvi korak trebao biti odigravanje liga u ljetnim mjesecima što bi na plivališta privlačilo više posjetitelja. Smatram također da bi se moglo promjeniti nekoliko detalja u pravilima. Primjerice, vrijeme za napad bi se moglo skratiti sa sadašnjih 35 sekundi. Druga stvar koju bih ja promijenio je i ukidanje kornera kada vratar dotakne loptu kao što je to u rukometu. Gledatelji danas traže dinamičnost u svakom sportu, a ta pravila bi svakako pripomogla.
Isto tako mi se čini da bi trebalo više raditi na pravilima. Inicijativa mora krenuti iz krovne vaterpolske organizacije. Čak i ljudi koji se profesionalno bave vaterpolom ne znaju pravila, jer ne postoji standard kao primjerice u nogometu žuti karton za start s leđa. Suci previše utječu na vaterpolo. Trebalo bi štititi napadača, jer publika na sve sportske priredbe dolazi zbog lijepih pogodaka, a ne zbog vrhunskih obrana. Ja sad to možda govorim jer sam i sam bio napadač, ali mislim da nisam previše subjektivan. Jednostavno trebali bi se postaviti standardi, jer tužno je to da je vaterpolo svojedobno bio najgledaniji sport u programu OI, a danas postoje ideje o isključenju vaterpola iz olimpijskog programa.

Te krovne federacije, FINA i LEN, zasigurno ne pomažu?
Pa smiješno je recimo to da se svjetsko i europsko prvenstvo igraju u razmaku od mjesec dana. Očito je da su ove dvije federacije zavađene i da se međusobno nadmeću, a ne misle na dobrobit sporta. Međutim, teško je doći do tih čelnika i objasniti im neke stvari, ipak tu svatko gleda vlastite interese. Nakon Atene dolazi do izbora novih čelnika tih federacija i nadam se da će doći mladi ljudi sposobni vaterpolo vratiti u vrh popularnosti sportova.

Za dva dana "barakude" započinju svoj put u Ateni. Svakako su svrstani među one od kojih očekujemo medalju?
Objektivno, mislim da su uistinu zreli za medalju. Sretan sam što se nije ustrajalo na pomlađivanju reprezentacije. Ta se ideja provlači u svim našim sportovima, i baš kada sam ja postao izbornik probali smo par mladih igrača. Na sreću, ubrzo smo shvatili da smo premala zemlja, da imamo ograničen broj kvalitetnih igrača, te da uvijek moraju igrati najbolji i najspremniji bez obzira na godine. Danas imamo sjajnu osovinu sa, po meni najboljim svjetskim vratarom Vićanom, Vranješom i Frankovićem na desnoj strani, Fatovićem na lijevoj strani, a da ne govorim o naša dva centra Hiniću i Smodlaki. Izbornik Roje već je pokazao da zna izvrsno voditi ove mladiće i ovaj put doista očekujem medalju za Hrvatsku.

Zbog neprikladnog ponašanja u finalnoj seriji prvenstva Hrvatske 2003. bili ste prisiljeni dati ostavku na mjesto izbornika. Da li Vam je žao što sada te ne možete kormilariti reprezentacijom ka zlatu u Ateni?
Svakako mi je žao. Svakom treneru je čast i želja biti izbornikom svoje države i voditi ju na najvećem natjecanju kao što su Olimpijske igre. Ja sam morao dati ostavku na izborničku funkciju zbog stvari koje se nisu ticale reprezentacije. Pritisak iz HVS-a bio je prevelik i čvrsto smatram da mi je tu napravljena velika nepravda! Posebice mi je žao svega toga jer vidim da izbornik Roje nije odstupio od imena, pa i načina igre s kojim sam ja krenuo, dok sam bio izbornik. Reprezentacija koja je u Kranju osvojila srebro protekle godine igrala je pod mojim programom. Međutim, Roje je napravio sjajan posao na Europskom prvenstvu u Sloveniji, imali su kiks na svjetskoj smotri u Barceloni, ali to im je dobrodošla opomena za Atenu, jer uvidjeli su da nema lakih utakmica, da danas svi znaju igrati vaterpolo. Dobro je i to što su prije par dana u Beogradu kiksali, to će ih samo upozoriti i ojačati za teške ispite u Ateni. Ratko Rudić će sve napraviti ne bi li nas u nedjelju dobio, a o toj prvoj utakmici sa SAD-om mogao bi nam ovisiti rasplet na ovim Igrama. Ponovit ću još jednom, smatram da su naši momci zreli za sam vrh!

Foto: Vlaho Hrdalo

Mnogi su Vam osporavali nagradu za trenera godine, kada ste 2001. s Jugom osvojili trostruku krunu - prvenstvo i kup Hrvatske, te Ligu prvaka, a s mladom reprezentacijom svjetsko srebro?
Uvijek je to tako, uvijek se nađe netko komu nije drago što je netko drugi dobio nagradu. Mislim da moji trofeji iz 2001. dovoljno govore i da je nagrada zaslužena. Ja se nisam puno obazirao na te reakcije i uistinu se ne ljutim na nikoga.
Isto tako, kada sam primio nagradu za najboljeg sportaša stoljeća u Dubrovniku, nisam bio za takav naslov. Govoriti o najboljem je relativan pojam, teško je usporediti igrače iz različitih doba. Svakako stoji da sam najuspješniji sportaš stoljeća u Dubrovniku. Ali kada se nešto mora birati, mora se.

Jug je ponovno vratio naslov prvaka u Dubrovnik. Kakvom Vam se čini hrvatska liga nakon godinu dana distance?
Hrvatska liga nažalost nije dobra, nema dovoljno kvalitetnih klubova. Tu su krivi čelni ljudi u HVS-u koji su dopustili da neviđen broj odličnih igrača otiđe vani. Kada sam preuzeo Jug 1998., borili smo se za peto mjesto. Liga je obilovala derbijima. Šibenik, Jadran, POŠK, Primorje, Mladost i Jug su bili podjednaki. Vaterpolo je bio u prosjeku najposjećeniji sport u Hrvatskoj. Danas je Jug izraziti favorit. Mladost se pojačala Vranješom i još nekima, drago mi je da je Primorje ostalo isto, ali to nije dovoljno za kvalitetnu ligu. Žao mi je što se trenerima ne daje više prilike. Jadran je primjerice stvorio respektabilnu momčad, nije uspio u prvoj godini i odmah - raspad. Ne stvaraju se velike momčadi preko noći. No smatram kako je novi natjecateljski sustav vrlo pozitivna promjena.

Europska klupska natjecanja?
Novi sustav Lige prvaka pun je pogodak. Utakmice su se pokazale vrlo neizvjesnima. Ove se godine vraćaju Talijani, pa će biti još kvalitetnije. Prošle sezone je moj Olympiakos poražen od Vasasa, ali moram istaknuti da smo čitavu sezonu igrali bez centra. Ove smo se godine pojačali na toj poziciji, ali zbog pravila u grčkoj ligi, koja dopušta samo jednog stranca u ekipi, klub je napustio Trbojević. Želja u novoj sezoni mi je okršaj s Jugom. Želim doživjeti Gruž na protivničkoj strani! Još ako bazen bude zgotovljen. Mislim da je Jug bolji, ali svejedno želim doći kao protivnik pred dubrovačku publiku.

Kako ste zadovoljni prvom grčkom sezonom?
Olympiakos je sjajna organizacija, sve je na najvišem nivou. To, međutim, donosi i velika očekivanja. Osvajanje domaćih trofeja je imperativ, u čemu smo i uspjeli. Uz naklonost ždrijeba očekujem uspjeh i u Europi. Ponosan sam što je jedino vaterpolski odjeljak sportskog društva Olympiakos osvojio naslov ove sezone. Nogometaši, košarkaši i ostali su podbacili. Sve u svemu ja sam zadovoljan s njima, oni sa mnom i za sada nema razloga za promjenu, ali ja uvijek volim nove izazove, no o tome ću razmišljati za koju godinu. Želim se vratiti u Juga - u bilo kakvoj funkciji.

Sada ćeš moći gledati i Rivalda u klubu?
Stadion mi je 200 metara od kuće!

Veselin Đuho 28. Olimpijske igre će gledati iz fotelje svoga doma u Dubrovniku, jer tu se osjeća najugodnije. Međutim, već od početka rujna čekaju ga novi izazovi s Olympiakosom, a poznavajući Veselina čekaju ga i novi trofeji. Bilo bi lijepo da nam dođe u goste u Ligi prvaka, a ničeg ljepšeg bude li to na "final fouru".