Rendulić ulazi u hrvatsku sportsku povijest: "Uvijek sam želio živjeti za hokej"

Rođen u zagrebačkom kvartu Vukomercu, gdje je i započeo svoj put prema uspjehu i profesionalnom sportu, Borna Rendulić, ponajbolji hrvatski hokejaš i reprezentativac, nakon mnogo godina rada, treninga i odricanja, konačno je stigao do svog najvećeg uspjeha u dalekoj Finskoj.

Poslije završene osnovne škole u istoimenoj zagrebačkoj gradskoj četvrti, otisnuo se mladi Hrvat u U-16 momčad finskog hokejaškog trećeligaša Kiekka u kojem je, blago rečeno, briljirao. U dvije je sezone odigrao 14 utakmica te ostvario nevjerojatnih 37 bodova od čega čak 26 pogodaka. To mu je donijelo transfer u jedan od najboljih finskih klubova - koji naravno igra u najelitnijem natjecanju finskog hokeja, SM-liigi - u Ässät iz Porija, malog grada na zapadu Finske blizu Botničkog zaljeva, 400 kilometara od prijestolnice Helsinkija.

U Ässätu je Rendulić proveo četiri nepune sezone, iskazao se u omladinskim ekipama gdje je često bio najbolji i najefikasniji igrač, premda je igrao s djecom nekih od najvećih finskih hokejaša u povijesti. Tako je, primjerice, igrao s Tomasom Javanainenom, sinom Arta Javanainena, koji je po mnogima jedan od najboljih finskih hokejaša ikad, koji je igrao u NHL-u za slavnu i trijumfalnu generaciju Pittsburgh Penguinsa s početka 90-ih. Kroz omladinske je pogone Rendulić odigrao ukupno 132 utakmice i ostvario 128 bodova od čega 52 gola. Uveo je Ässätovu mladost u tri play-offa gdje je u 16 utakmica imao sedam zgoditaka i čak 20 bodova.

No, za razliku od svog velikog prijatelja Joela Armie, koji je na draftu 2011. godine izabran kao 16. ukupno od strane Buffalo Sabresa, nikada u Poriju nije dobio pravu priliku za igranje seniorskog hokeja, zbog mnoštva stranaca i ograničenja u vezi istih. Odigrao je za seniore tog kluba samo tri utakmice bez učinka te je poslan na posudbu u finsku drugu ligu - Mestis. Tamo je u SaPKou, klubu s dna ligaške ljestvice, odigrao sjajnih sedam utakmica u kojima je dvama golovima dodao i tri asistencije.

Sve to, uz nestvarne statistike iz juniorskih dana, donijelo mu je transfer u također veliki finski hokejaški klub, HPK iz Hämeenlinne, grada udaljenog samo dvjestotinjak kilometara od Helsinkija i isto toliko od Porija. HPK je inače klub koji već jako dugo nastupa u SM-liigi, 2006. godine je bio i prvak Zemlje tisuću jezera.

Nakon što je već ubilježio nekoliko nastupa u SM-liigi i poslije dobrih predstava u prijateljskim utakmicama za HPK, novi mu je klub ponudio i profesionalni ugovor kojim će hrvatski As garantirano odigrati većinu sezone u najjačem razredu finskog hokeja. To mu je prvi ugovor ovakve veličine i važnosti, a samim time je postao i prvi hrvatski hokejaš profesionalac u finskoj ligi, nakon što je u njoj već nastupio u dresu Ässäta, čime se također upisao u povijesne knjige hrvatskog sporta...

"Pratio sam svoje snove"

Reci mi za početak ponešto o novom ugovoru, što on obećava, koje su razlike u odnosu na ugovore s prijašnjim klubovima - Kiekkom, Medveščakom i Ässätom?

Pa, dobio sam dosta bolji ugovor u odnosu na sve ranije. Radi se o tzv. ugovoru 1+1, što znači da imam jednogodišnji ugovor s opcijom produženja za još jednu sezonu. Financijski je više isplativ nego svi dosadašnji, odnosno zarađivat ću malo više nego u Ässätu, a igrat ću isključivo za seniorsku prvu momčad. Ostalo je sve manje-više isto kao i prije, ne dobivam nikakve bonuse i to je to. Zasad. Ugovor još nije potpisan, ali to je samo formalnost i potpisat ću ga najkasnije u ponedjeljak (3. rujna 2012., nap.a.)".

Koliko je teško bilo doći do ovakva uspjeha i izboriti se za ovakav ugovor, jer, ipak si imao samo try-out dogovor s HPK-om? Kako je sve to teklo i kako se sad osjećaš kada je napokon sve završeno pozitivnim ishodom za tebe?

"Došao sam početkom ljeta u ovaj klub na probu i odlučili su me ostaviti na ljetnim pripremama s momčadi, budući da su me već i u juniorskoj ligi ljudi iz HPK-a pratili i dolazili gledati u Pori na utakmice. Sve je počelo odlično, svidio sam im se. Također sam se svidio i novim suigračima koji su me prihvatili odmah po dolasku, a i treneri su vidjeli da ima nešto u meni pa su mi dali priliku. Bio sam dobar na pripremama i na treninzima, trudio sam se i radio na sebi i svojoj igri. Kasnije sam odigrao pet utakmica u pripremnom razdoblju za HPK i budući da je trener bio zadovoljan mojim predstavama i igrama, rekao mi je, kao i ljudi iz kluba, da sam dobio ugovor. Naravno, zbog toga sam presretan jer ću i dalje moći igrati u SM-liigi, koja je jedna od najboljih, ako ne i najbolja liga u Europi..."

Koliko je teško bilo to razdoblje priprema za tebe, i u Finskoj i kod kuće? Je li bilo najteže dosad i je li u posljednjih nekoliko mjeseci uloženo najviše truda za ovo što si sada postigao?

"Da, bilo je dosta teško, mogu to reći. Mislim da su mi ove pripreme u Hämeenlinni bile najteže i najzahtjevnije dosad. Međutim, radio sam vrlo dobro preko ljeta za vrijeme odmora i stanke, što kod kuće u Hrvatskoj, što u Finskoj. Nisam ni na more otišao na ljetovanje i odmor zbog svega toga i zato što sam htio ostati u dobroj formi."

Smatraš li ovaj uspjeh najvećim u svojoj karijeri i svom životu?

"Naravno da smatram i to jest moj najveći dosadašnji osobni uspjeh. O tomu sam oduvijek sanjao, uvijek sam želio igrati u dobroj ligi i živjeti za hokej i od hokeja. Prilično jednostavno, zar ne?"

Što ti je najviše pomoglo da dođeš do ovakvog pozitivnog pomaka u karijeri?

"Pa dosta mi je pomogao i agent, Finac, koji mi je našao ovaj angažman u HPK-u, dakle klub preko kojeg mogu ući u SM-liigu, jer je to u Ässätu mnogo teže, a više nisam želio igrati juniorsku ligu kroz veći dio sezone."

"Možda i najviše su mi pomogle ljetne pripreme u Hrvatskoj, koje sam na svoju ruku odradio s kondicijskim trenerom Juricom Franjkovićem. On me odlično pripremio kao i igrače Medveščaka, Ivana Šijana 'Šilju', Igora Lazića i Gala Korena, s kojima sam trenirao. Išli smo u teretanu, vježbali i trenirali na Jarunu, a na deset dana smo otišli i na more u Svetu Marinu u Istri, gdje je odrađen možda i najbolji dio priprema."

Koji su tvoji planovi za nadolazeću sezonu koja, evo, samo što nije počela? Što očekuješ i što želiš od nje?

"Nadam se dobroj sezoni i naravno da očekujem da budem u rosteru za svaku utakmicu. Željan sam utakmica i igre, zasad sam u trećoj napadačkoj liniji, ali to se vrlo brzo mijenja, tako da bih uskoro mogao početi igrati i u power-playu. Uglavnom, želim se truditi biti što bolji, napredovati što više i želim da u klubu budu zadovoljni sa mnom i mojim igrama."

Što je s NHL-om i draftom, je li to još uvijek moguće ili ne?

"Ne, s tim je gotovo i nemoguće je da idem na draft jer mi je prošlo ljeto bilo posljednje za to, budući da ću na sljedećem draftu već imati 21 godinu i više. Sada više ne mogu ići tamo, prestar sam i to je za mene prošlost", kaže hrvatski As, ali i dodaje nešto optimističnije vijesti:

"Međutim, taj toliko spominjani draft ništa ne znači i da sam ga dobio, jer su mnogi izabrani igrači kasnije morali otići u Europu i nikad nisu ostvarili karijere kakve su od njih bile očekivane u SAD-u i Kanadi. Razgovarao sam o tomu sa skautom NJ Devilsa, ovogodišnjeg finalista NHL-a. Riječ je o Timu Blömqvistu, bivšem finskom hokejašu koji je igrao 21 godinu i koji je kao 89. izbor izabran od strane Washington Capitalsa u NHL, a tamo je igrao i za Devilse za koje sada radi. To je iskusni 51-godišnjak iz Helsinkija koji prati mlade igrače i on mi je rekao da draft nije toliko bitan, vidio me kada sam igrao u juniorima Ässäta i sada kad me upoznao, rekao je da će me pratiti ovu i sljedeću sezonu i da bih jednog dana mogao otići u neku od američkih ili kanadskih liga, možda i u NHL ako dovoljno napredujem. Također, kazao je kako mu je žao što s Ässätom nisam ušao u polufinale doigravanja za juniore, jer bi onda on pozvao još neke skaute drugih klubova, no dobro, nedostajalo je i sreće za sve to. Navodno je bio interes i od strane Dallas Starsa za mene, ali ništa od toga ja nisam vidio ili doživio".

Ima istine u Rendulićevim riječima jer svijet hokeja poznaje mnoge, sada već legendarne, hokejaše koji su ostvarili iznimne i teško dostižne karijere u NHL-u i šire, a da nikad nisu bili draftirani. To su, primjerice, legendarni branič Red Wingsa Brian Rafalski koji ima dva srebra sa ZOI kao kapetan SAD-a i koji se umirovio prošle godine (svojevremeno igrao i za HPK). Zatim vratar Ed Belfour, poznati "udarač" Marty McSorley, također bek kanadske reprezentacije Dan Boyle, potom sjajni "brzanac" Tampe Martin St. Louis, najbolji ukrajinski hokejaš svih vremena i višestruki osvajač Stanley Cupa, Ruslan Fedotenko, onda jedan član Kuće slavnih Dino Ciccarelli ili Adam Oates, današnji trener Capitalsa i mnogi drugi. Nitko od njih nije bio na NHL draftu, kao ni najveći hokejaš svih vremena, Wayne Gretzky, no kod njega je situacija bila u mnogočemu drugačija i kompliciranija.

Preokupacije u Finskoj osim hokeja? Hobiji i slično, čime se još baviš i kako izgleda tvoj običan radni dan?

"Sad kada još imamo pripreme, treniramo dva puta dnevno. Prvi nam je trening u deset ujutro, a potom smo na ledu od 11 sati pa sat, sat i pol vremena. Drugi nam je trening u 15 sati, led u 16 isto sat, sat i pol vremena. Prije, poslije i između toga i nemam nekog slobodnog vremena. Ili sam doma, ili idem na kavu s ekipom u grad, a nerijetko igramo i PlayStation te se opuštamo na razne načine. No, kada počne sezona režim je drugačiji. Tada imamo jedan kratki trening dnevno, od nekih 45 minuta, najčešće ujutro - uvježbavamo najčešće igru s igračem više, korigiramo greške iz ranijih utakmica, dok imamo tri utakmice u prosjeku tjedno. Ali, sve to nosi profesionalni sport."

Što misliš o današnjem Medveščaku pred ulazak u novu sezonu? Kako komentiraš projekte KHL-a i Arene u Puli te namjeravaš li se uskoro vratiti u Brlog?

"Pula će biti spektakularna sigurno, to je nešto neviđeno i fantastično. Volio bih da Medveščak uđe u KHL i mislim da bi to bilo dobro za njih, jer i ovako rade odličan posao. Naravno da bih volio jednog dana opet zaigrati s Medvjedima, pogotovo u KHL-u, a što se tiče ove sezone - želim im da napokon uđu u finale EBEL-a i da ga osvoje jer definitivno to zaslužuju. Također, volio bih da i daju više prilika našim igračima koji su u klubu".

Koja je tajna tvog uspjeha i imaš li možda kakav savjet ili poruku za mlađe naraštaje koji dolaze?

"Nema tu puno filozofije, treba pratiti svoje snove, vjerovati u njih i raditi na tomu da se oni i ostvare. Ja sam pratio svoje snove, vjerovao sam da ću uspjeti jednog dana i sada mi se to sve vraća", zaključio je Rendulić.