Intervju

Šilović: "Očekujem da izborimo opstanak"

Prije tjedan dana se u Zagrebu na pripremama uoči Svjetskog prvenstva okupila hrvatska reprezentacija u hokeju na ledu do 20 godina. Svoj treći nastup za mladi sastav ove će godine upisati Borna Šilović, 18-godišnji branič rođen u Zagrebu koji hokej već šestu sezonu trenira u slovačkom Slovanu. Jedan je od hrvatskih hokejaša koji uspješno igraju za klubove u najboljim europskim ligama.

Borna Šilović se u Bratislavu uputio s 13 godina i odlazak nije bio lagan, ali vodila ga je ljubav prema hokeju na ledu. Slovačka škola hokeja na ledu je jedna od najuspješnijih u Europi, a Slovan jedan od najuspješnijih klubova. Broji osam naslova prvaka Slovačke, jednom je bio prvak Čehoslovačke i Kontinental kupa, a prije osnivanja Čehoslovačke osvojio je tri titule prvaka države.

"Za dolazak u Slovan je prije svega zaslužan moj djed, kojem sam zahvalan na svemu što je bio spreman učiniti za mene i Trstenjaka. Hvala ti djede."

Kako to da ste odlučili trenirati hokej na ledu?

"Teta iz vrtića je mojim roditeljima spomenula da mi klizanje ide jako dobro i predložila im je da probam otići na trening s hokejašima. Roditelji su na to počeli okretati očima jer sam bio dijete kojem sve dosadi nakon 15 minuta. Ipak, pristali su znajući da ću za 15 minuta htjeti doma. Tako sam s četiri godine prvi put stao na prave hokejske klizaljke i nije trajalo 15 minuta. Nakon sat vremena su me morali tjerati s leda. Tata je poznavao prijatelje koji su nekada igrali u Mladosti i Mladost je bio moj prvi klub u kojem sam počeo trenirati."

Ove je godine Šilović izborio ulazak u juniorsku momčad Slovana i zajedno sa svojim prijateljem iz Zagreba Petrom Trstenjakom lovi ulazak u doigravanje. U juniorskoj ligi igra još jedan Zagrepčanin, Luka Marković, koji na poziciji braniča brani boje Dukle Trenčin.

Uzori

"Moj veliki uzor je Lubomir Visnovsky, zato jer je branič. Nije baš pretjerano visok, ali uz svoj trud je jedan od najboljih bekova na svijetu."

Trenutno trenirate u Bratislavi, u Slovanu, domu mnogih slovačkih zvijezda hokeja na ledu. Kako ste završili u Slovačkoj?

"Kao mali sam stalno sudjelovao u ljetnim hokejskim kampovima. U slovačkom Trenčinu me primijetio moj sadašnji agent Marcel Sakač, znao je da sam iz Hrvatske, a poznavao je moje trenere Maria Jurkovića i Duška Janjatovića i s njima dogovorio moj dolazak na probu u Slovan."

Za sve je kriv djed

Dolazak mladog Šilovića u Slovan ima posebnu priču koje se vrlo rado sjeća s Trstenjakom, svojim suigračem.

Reprezentacija na prvom mjestu

"Uvijek govorim svojim trenerima da mi je velika čast igrati za Hrvatsku. Jednostavno volim taj osjećaj; kada sam na ledu sa svojim dečkima te kada mogu nositi hrvatske boje i hrvatski grb."

"U Bratislavu sam stigao sa svojim roditeljima i Trstenjakom dan prije probnog treninga. Ujutro sam od treme dobio temperaturu, ali menadžer je samo odmahnuo rukom na pitanje može li se trening odgoditi. Sve je bilo na meni u tom trenutku kad sam stao na led s temperaturom. Nisam htio ni pomisliti na to da propustim šansu, stisnuo sam zube i dao sve od sebe na probi. Kad smo Petar i ja drugi dan saznali da nas žele u Slovanu sreći nije bilo kraja. Trud se isplatio."

Odluka o odlasku u stranu zemlju s 13 godina nije bila jednostavna. "Imali smo jedan problem, ja sam tada imao 13 godina, a Petar 14 i nismo smjeli sami živjeti u internatu ili u hotelu. Bio je to veliki problem za nas. Mama se sjetila mog djeda i zamolila ga za pomoć. Djed je odmah pristao otići živjeti u Bratislavu i biti potpora meni i Petru. Zato jedno veliko hvala ide mom djedu, jer da on nije pristao na sve to mislim da nikada ne bismo zaigrali za Slovan."

Život u Bratislavi

U usporedbi sa Zagrebom, kakvi su uvjeti treniranja u Slovanu?

Tučnjave i zubi

"Ne volim pričati o zubima, jer s njima jako loše stojim. Prije godinu dana sam dobio protezu s osam zubiju. Kada sam na ledu barem imam pravi hockey smile. Potukao se jesam, ali to nije bilo ništa posebno. Nije to bila tučnjava kakvu gledamo u Ledenoj dvorani."

"Iskreno, nisam u Zagrebu dugo trenirao osim kad treniram s reprezentacijom, ali uvjeti su nam odlični. Trenutno imamo na raspolaganju novu dvoranu s tri leda, tako da treniramo svaki dan po dva puta. Imamo i posebne treninge za bekove i napadače."

Jeste li zadovoljni svojim učinkom u Slovanu?

"Jako sam zadovoljan svojim rezultatom u Slovanu. Svake godine izborim mjesto u momčadi, ali u pet godina provedenih u Slovanu nisam još bio prvak Slovačke. Velika mi je želja osvojiti prvenstvo Extralige sa svojim Slovanom. Bili smo drugi i treći, a ja čekam na prvo mjesto."

Klub trenutno nije u sjajnoj poziciji. "Trenutno smo u dosta gadnoj situaciji. Osmi smo na tablici, a prvih šest ulazi u doigravanje. Danas i u nedjelju igramo zadnje dvije utakmice, ako pobijedimo, onda ulazimo. Na poraz ne želim ni pomisliti. Zbog te situacije mene i Petra nisu pustili na pripreme s reprezentacijom U20 u Zagrebu, ali u Poljsku dolazimo sigurno. U nedjelju poslije utakmice moj tata nas vozi u Tychy."

Reprezentacija i Medveščak

Hrvatska reprezentacija u hokeju na ledu do 20 godina od 12. do 18. prosinca sudjeluje na Svjetskom prvenstvu I. divizije skupine B u poljskom Tychyju. Na turniru će sudjelovati Šilović, Trstenjak i Marković, a zajedno sa suigračima će pokušati izboriti ostanak u susretima s domaćinom Poljskom, Italijom, Francuskom, Japanom i Kazahstanom. Trstenjak prošle godine nije sudjelovao na turniru U20 zbog ozljede noge, a Šilović je upisao dva boda.

"Oćekujem da izborimo ostanak u skupini, a sve više od toga bi bilo odlično. Treba se boriti i kvalitetno odigrati svaku utakmicu. Igrao sam protiv svih tih momčadi, ali njima dolaze nove generacije i ne znam njihovu kvalitetu."

Biste li voljeli jednog dana zaigrati za Medveščak?

"Naravno da bih volio zaigrati. Svaki put kad vidim onu atmosferu i publiku, sav se naježim. Uostalom, mislim da nema ništa ljepše nego zaigrati doma pred domaćom publikom."