Tužna priča južna

Sezonu u kojoj su svečano proslavili 95., odnosno 60. rođendan, najpopularniji splitski sportski kolektivi proživljavaju kroz traume. Za oba kluba, HNK Hajduk i KK Split CO, ovo je najlošija sezona od hrvatske samostalnosti, a i dublje u njihovoj povijesti.

Foto: Bruno Karadža

Hajduk je već duže vrijeme u krizi koja se pokriva ponekim osvojenim trofejem, no čini se da su ove sezone svi dosadašnji propusti, improvizacije, stručna i igračka lutanja - došli na naplatu.

Treći trener ove sezone dobio je zadatak osigurati plasman u Ligu za prvaka i osvojiti Kup. Iz sadašnje perspektive i jedno i drugo izgleda vrlo daleko. Da bi zadržao nadu do posljednjeg kola, za Hajduk nema alternative pobjedi u Varaždinu, što nikako nije lagan posao.

Ironija sudbine kaže da je Hajduk vrlo često preko Varteksa stizao do titula prvaka. Sve tri posljednje proslavio je pobjedama nad Varaždincima u posljednjem prvenstvenom kolu. Ova subota donosi "bijelima" borbu za puno niži cilj i značajno skromnije ambicije. Ta ambicija glasi: preživjeti do kraja sezone bez stresova i možda napuniti stadion, gledajući Da Silvu ili Bobiča.

Mnogi današnju situaciju u Hajduku uspoređuju s onom Dinamovom prošle godine. No, ta je usporedba potpuno promašena. Dinamo je znao iskoristiti posrtaj svoje momčadi i "pripremiti teren" za ovu sezonu u kojoj blista. Dojma smo da Hajduk neće izvući neke posebne pouke iz ove sezone, bez obzira gdje završio na ljestvici.

Vođenje institucije Hajduk naprosto ne nudi optimizam da će i dogodine biti bolje. Klub je danas jedan čovjek, kojem je Hajduk jedna od zanimacija. Istina, vješto namiče financije potrebne za opstanak kluba, no kad se zna da ih osigurava političkim vezama, preklinjanjem i ručkovima s "mecenama", a ne vještim poslovnim rezultatima samog kluba, jasno je da dugoročno takav način opstanka Hajduku nudi samo životarenje.

Foto: Bruno Karadža

Na drugom kraju grada, u kvartu Gripe, u još lošijoj situaciji je institucija svjetske košarke (da, dobro ste pročitali), koja grca u problemima i iz sezone u sezonu pomiče donju granicu tolerancije svojih promašaja.

Tužna realnost kluba koji je spao na najniže grane u svojoj povijesti (a podsjetimo, znao je biti i drugoligaš), posebno ugriza za srce svaki put kad se nađete u "Žutom salonu", gledate sve one trofeje i kao da osluškujete zvukove slavlja, pobjeda, titula koje je ovaj klub kupio kroz svoju veliku povijest.

I u trenucima dok zamišljate pokretne slike ponosa i radosti koje je ovaj klub donio svom gradu, regiji i državi, trgne vas škripa tenisica iz prazne dvorane, koju prati mučenje lopte u izvedbi današnjih prolaznika u žutom dresu, kojih se već dogodine nitko neće sjećati.

Dva splitska, hrvatska i europska sportska velikana, bez kojih nogometno i košarkaško prvenstvo nisu i ne mogu biti isti, proživljavaju svoje tužne i usamljene dane.

Grcajući u improvizacijama, lutajući u traženju pravog kursa, čekajući hrabrog i poštenog kapetana i povoljan vjetar u leđa za svoja zgužvana i raskidana jedra. Ni krivi, ni dužni, plaćaju dugove iz bliske prošlosti, u kojima ih je netko iskoristio, prožvakao i ispljunuo, a da za to nikad nije odgovarao. Tužna priča južna...