Točka na i užasne sezone

Teške riječi koje su izašle iz Bonačića po završetku utakmice na Kantridi, nisu bila primjerene ukupnom dojmu s uzvratne utakmice. Bez obzira što su u drugom poluvremenu izgledali bolje nego u prvom, Hajdukovcima za prolaz u finale nije kriv nitko osim njih samih. Najmanje - skupljači lopti.

Kad se sve zbroji i oduzme, Rijeka je u 180 minuta pokazala pametniju, kvalitetniju i organiziraniju igru, iako je Hajduk možda imao i više prigoda za pogotke. Ipak, splitska momčad u dvije utakmice postigla je samo jedan pogodak i to iz nepostojećeg jedanaesterca, a drugo poluvrijeme iz Splita i prvo iz Rijeke otkrivalo je pravu sliku nemoći ovogodišnjeg Hajduka.

Hajduku je možda nedostajalo i malo sreće ove sezone, no još više mu je nedostajalo kvalitete, znanja i srca na terenu. Gomila svakakvih igrača nabacanih u svlačionici garantirala je sve osim mira i kvalitetnog rada, a ukoliko predsjednik Grgić i njegovi pobočnici nakon Rijeke ne uzmu metlu u ruku i ne počiste svlačionicu od svakavog smeća u njoj, sličnu sudbinu Hajduk će doživljavati i narednih sezona.

Rijeka je pobijedila Hajduk ne samo na travnjaku, nego još više u upravljačkim strukturama. Što to ima riječki predsjednik Robert Ježić, a nema Hajdukov Grgić? Puno toga, ali prije svega bolji smisao za organizaciju i čvrstu ruku kad je to klubu najpotrebnije. Nije teško primjetiti koji od njih je došao iz biznisa, a koji iz politike.

Dok Grgić gubi bitku s raznim menadžerima koji preko Hajduka forsiraju svoj interes, ne ostavlja dojam da ima jasnu viziju Hajdukove budućnosti ne samo daleke, nego čak i one u sljedećoj sezoni, riječki predsjednik prevnuo je svaku kunu koju je uložio u klub dvaput i jako dobro razmislio o tomu što Rijeci ove sezone treba. I već danas ima gotovo cijelu momčad na okupu i za sljedeću sezonu.

Ježić je biznismen, naviknut na dobru brigu za svoje novce, dok je na drugoj strani Grgić vrlo često znao popustiti savjetima ili prijedlozima sa strane, kupovao igrače koji nisu zaslužili igrati ne u Hajduku, nego ni u HNL-u. Grgić se za razliku od Ježića, nije pokrivao koliko mu je dug pokrivač, nego je tek nakon dovođenja igrača i sklapanja svakavih ugovora, razmišljao o tomu kako će ih platiti i preko svojih političkih veza osiguravao novce koji su plaćali kratkotrajan mir.

Ježić radi na tomu da iza sebe ostavi organizirani klub, koji neće ovisiti samo o njegovim vlastitim novcima i investicijama. Na drugoj strani Jadrana, Hajduk pod Grgićevim vodstvom doživljava organizacijsko, stručno i igračko rasulo.

Uz priču koju papagajski ponavlja, o "težini trenutka u kojoj se nalazi Hajduk i kako mu je teško osigurati poslovanje", morat će se konačno suočiti i s pogreškama. Jer ako se može hvaliti s "tri titule i dva Kupa" u svom mandatu, morat će u životopis ubilježiti i Shelbourne, Debrecen i raspad sustava koji je Hajduk ove sezone doživio na svim razinama.

Pošteno gledajući, ova Hajdukova momčad nije ni zaslužila da ovako lošu sezonu uljepša osvajanjem trofeja i da se nakon svega kaže kako je "sezona ipak uspješna". Neki od igrača koji se nalaze u Hajdukovoj svlačinici zaslužili su da ih vječno prati biljeg sramote koju su navukli splitskom klubu.

Prezimena koja se danas nalaze u splitskoj svlačionici bit će zauvijek zapisana u povijesnim ljetopisima kao najlošija grupa nogometaša koja je nosila bijeli dres u njegovoj slavnoj povijesti. Od toga se ni jedan više ne može skriti.