Packe

Hrvatska pokorena, na redu - Europa

Tomislav Pacak • ponedjeljak, 08.05.2006.

Znalo se već prije Božića, ali potvrđeno je i teoretski tek ove subote - zagrebački Dinamo po osmi je puta prvak Hrvatske, no za maksimirski klub visokih ambicija pravi izazovi tek dolaze. Rasprave o tome da li je dominacija u HR okvirima plod snage Modrih ili slabosti protivnika dobit će odgovor tek kad Dinamo krene u svoju europsku avanturu, a za nju se u Maksimiru već slaže nova kadrovska križaljka...

Sve se poklopilo

Slika 2 od 2.
Foto: Davor Sajko

Dinamo je imao uistinu sezonu iz snova, ako se zanemari veliki kiks u Kupu protiv Naftaša, Zagrepčani su ostvarili svaki mogući cilj i to na impresivan način. U dijametralnoj suprotnosti s prošlom sezonom, Zdravko Mamić u zlato je pretvorio sve što je dotaknuo. Mnogi će ključnom odlukom označiti odabir Josipa Kužea kao novog stratega Dinama, ovaj se pokazao kao idealan izbor za mladu momčad kojoj je trebalo samopouzdanje.

Mamić je pametno i kupovao, a ključnim se pokazao dolazak njegovog brata Zorana Mamića koji je s Kužeom ujedinio maksimirsku svlačionicu i postao lider na terenu i izvan njega, lider kojeg je ova momčad nasušno trebala. Polako je započela i kolonizacija Dinama s Brazilcima, starosjediocu Eduardu pridružili su se Etto, Anderson, Carlos i Junior, vezu je učvrstio i Kamerunac Chago.

Temelji su postavljeni na ljetnim pripremema - pobjede su gradile samopouzdanje, Kuže je dao momčadi prepoznatljivu fizionomiju igre, standardizirao momčad, a atmosfera je bila bitno bolja nego sezonu prije. A kad su se počele redati pobjede u HNL-u, i to sve uvjerljivije, momčad je osjećala da je moćnija od svih suparnika te se tako postavljala na terenu. Suparnici su se bojali Dinama, a Dinamo je to koristio i već do Božića zapravo osigurao naslov prvaka, osmi u HNL-u.

Slika 3 od 3.
Foto: Davor Sajko

Modrima je zaista sve išlo na ruku ove sezone. Najveći rival, Hajduk, proživio je najgoru sezonu u klupskoj povijesti, a jedini pravi konkurent, Rijeka, postala je ozbiljna momčad tek dolaskom Davora Vugrinca. Varteks je bio premlad, a svi ostali - prenekvalitetni. Maksimirski klub imao je najbolju podršku navijača, imao je daleko najbolju financijsku situaciju, vrlo pozitivno ozračje, trenera koji je težio usavršavanju igre i koji je bio pravi "učitelj" svojoj momčadi i što je ipak najvažnije - Dinamo je imao najbolju momčad, ljestvica to zorno pokazuje.

U Eduardu i Bošnjaku, "plave bluze" imale su uvjerljivo najubitačniji napadački dvojac, a podrška u vezi je bila odlična. Luka Modrić odličnim se igrama nametnuo kao legitimni kandidat za reprezentaciju, a kvalitetu je potvrdio u prijateljskom srazu s Argentinom. Luka je bio pravi "motor" Dinama, glavna poluga modrog stroja. Kuže je u Mamiću, te najčešće Chagu, imao čvrstinu i trku u sredini vezne linije, a u Buljatu i Ettou veliku snagu na desnoj strani. Lijeva je malo "kašljucala", ali Čale, Carlos i ostali koji su se izredali solidno su odradili svoj posao. Ivan Turina odlično je odradio svoj posao tijekom cijele sezone, bez ijedne ozbiljnije pogreške, a Kuže je često apostrofirao obranu kao ključni segment momčadi. Iako su, posebice u drugom dijelu sezone, Drpić i Ćorluka iskazivali određene nesigurnosti, uglavnom su bili vrlo pouzdani, uostalom - Dinamo je imao najbolju obranu lige.

Najpouzdaniji vratar, najčvršća obrana, nakvalitetnija veza, najefikasniji napad, najbolji trener, najbogatija Uprava i najbolja navijačka podrška - nije teško zaključiti kako je Dinamo uspio doći do titule dva kola prije kraja prvenstva. No, hvalospjevi su već ispisani tijekom sezone, pred Dinamom je puno teži zadatak - pretvaranje europskog sna u realnost.

Slika 1 od 1.
Foto: Davor Sajko

Nedostaje dosta toga

Koliko god Dinamo rezultatski bio dominantan u HNL-u, objektivnija analiza nudi dovoljno razloga za zabrinutost uoči europskih ispita. Čak i površna usporedba posljednje maksimirske momčadi koja je ostavila trag u Europi - ona iz 1999. i današnje generacije otkriva jednu pomalo bolnu činjenicu - praktički na svakoj poziciji Ardilesova momčad imala je jačeg igrača nego ova Kužeova, pa je možda i jedina prednost ove momčad upravo - Kuže. Dovoljno je reći da je momčad iz 1999. imala 20-ak reprezentativaca, dok ova ima četvoricu (Eduardo, Bošnjak, Modrić, Buljat) i to objektivno - sporednih.

Optimista ima mnogo, kao i razloga za taj optimizam. No Europa i HNL različiti su nogometni svemiri, dovoljno pokazuje katastrofalan učinak hrvatskih klubova u Europi posljednjih sezona koji zasigurno nije slučajnost. Za dobrobit hrvatskog nogometa, bilo bi fantastično da Dinamo, Rijeka, Varteks i Osijek iduće sezone ostvare prave rezultate i vrate nam klupsku scenu na europsku pozornicu, no to neće biti lako.

Dinamo je, kao daleko najbolja momčad Lige, pokazao niz mana i trenutno još nije spreman za domete koje u Maksimiru priželjkuju. Suverenost Dinamove obrane više je bila plod kvalitete igre, tj. veznog reda nego sigurnosti Drpića i Ćorluke koji su pokazali dosta slabosti. To posebno vrijedi za Drpića koji ipak nije kvaliteta za europski Dinamo.

Slika 4 od 5.
Foto: Davor Sajko

Od početka sezone je već jasno da Dinamo nema pravo rješenje na lijevoj strani vezne linije, a u proljetnom dijelu sezone "štekao" je i dvojac središnjih veznih - Mamić kao da je izgubio na snazi, a ni Chago nije uvijek bio na visokom nivou. Velikom formom posljednjih mjeseci se ne može pohvaliti ni Eduardo, a Anderson stalno varira između opisa "veliki promašaj" i "solidan potencijal". Bošnjak bi, pak, mogao napustiti klub dođe li prava ponuda...

Daleko od ove analize jamačno nisu ni u Maksimiru, pa će se sukladno tome pokušati popuniti "rupe". Jens Nowotny bio bi odlično rješenje za središnjicu obrane, Mario Cvitanović sigurno će preuzeti lijevi bok, a Davor Vugrinec trebao bi donijeti iskustvo, znanje i kreativnost u napad. Mnogi bi voljeli vidjeti Niku Kovača u sredini vezne linije, kao i Jerka Leku, no dva hrvatska reprezentativca ipak su još uvijek daleko od Maksimira. Spomenut je i Claudio Lopez kao rješenje u napadu, no šanse za dolazak poznatog Argentinca su objektivno minimalne.

Kada bi Mamić zaista uspio posložiti momčad kao što je zamišljeno, Kuže bi imao kadar s kojim u Europi može ostvariti rezultat koji priželjkuju klub i navijači. Što se priželjkuje? Iako svi snivaju Ligu prvaka, do nje se može doći samo uz obilnu pomoć ždrijeba, a ne nerealnim procjenama poput Mamićeve da bi "Dinamo razbio Celtic". U tom svjetlu, pravi Dinamov cilj mora biti uspjeh u 2. pretkolu Lige prvaka koji osigurava Kup UEFA, gdje bi se realno mogla dosegnuti Liga Uefe.

A bez pojačanja? Dinamo je jak, prejak za HNL, ali u Europi nema Međimurja, Intera i Cibalije. "Neki tamo" Debrecen utrpao je Hajduku osam komada u dvije utakmice, a Dinamo jedan u tri. U Maksimiru trebaju zadržati objektivnost, inače bi umjesto europskog sna mogli doživjeti - europski šok...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!