Juriš
Čist račun, duga ljubav
Bernard Jurišić • ponedjeljak, 14.05.2007.
Hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić na najbolji je mogući način iskoristio mogućnost medijskog eksponiranja svog grada i otoka. Ponudio je "novi život" nekadašnjoj najperspektivnijoj svjetskoj tenisačici Mirjani Lučić. Dok 25-godišnja Makaranka u "političkom egzilu" u SAD-u priprema povratak u Domovinu, red bi bio da hrvatskoj javnosti, koja ju je spremna ponovno i bezrezervno prigliti, objasni neke stvari iz svojeg životopisa...
Mirjana Lučić vraća se u Hrvatsku. Vijest koja se "kuhala" već neko vrijeme ponudom hvarskog gradonačelnika doživjela je možda i prijelomni trenutak. Mirjana je javno prihvatila poziv s najsunčanijeg hrvatskog otoka i uskoro bi ponovno trebala biti hrvatska građanka.
Nikoga ne treba podsjećati na razloge i način na koji je otišla u srpnju 1998., kao najnadarenija svjetska teniska nada, samo 16 godina stara. Probleme s ocem više nije mogla podnositi i "munjevitom akcijom" pobjegla je s obitelji u SAD.
I tada je za njezin život i probleme bilo puno razumijevanja javnosti, koja je mahom stala na njezinu stranu, prozivajući nasilnog oca. No, Mirjana je svojim ponašanjem hrvatskoj javnosti poslala neku drugu poruku od one koju je dobila zauzvrat.
Zbog njezinog arogantnog stava stekao se dojam da je Mirjana za svoje probleme okrivila i sve one koji su je do posljednjeg trenutka podržavali, čak i u odluci o bijegu. Iako su je mediji mazili i natjecali su u izmišljanju epiteta za "16-godišnje čudo od djeteta", a navijači obožavali i bezuvjetno podržavali, svojim ponašanjem nakon bijega nekoliko je puta uvrijedila i hrvatsku javnost, ali i državu.
U američkim medijima u nekoliko se navrata pisalo o njezinom bijegu garnirajući priču o "nekoj tamo zemlji u kojoj se i dalje ne poštuju ljudska prava". Mirjana je priči dala krila traženjem političkog azila u SAD-u, kojeg inače traže oni koji dokažu da država iz koje dolaze ima nešto protiv njih. Tako je priča i prikazana u brojnim američkim medijima. Mirjanu Lučić progoni država Hrvatska.
Priču o traženju američkog državljanstva Mirjana tada nikako nije htjela komentirati. Zašto? Zar i tada nije jednostavno mogla reći "pobjegla sam od nasilnog oca, a ne od Hrvatske" i prekinuti sva nagađanja? Nije, jer je prilično jasno da se uzdala u "američku pravdu", koja međutim nije ostala impresionirana činjenicom da jedna nadarena, ali još uvijek nedokazana tenisačica želi njihove papire.
Još više antipatija izazvala je odbijanjem da s hrvatskim novinarima priča na hrvatskom jeziku i insinuacijama kako je ona "američka tenisačica". Takvo ponašanje snažno je odjeknulo u hrvatskoj javnosti, pa je Mirjana već tada izgubila mnogo simpatija i razumijevanja koje si je priskrbila razotkrivanjem priče o obiteljskom nasilju.
Na takvo njezino ponašanje, koje je zbog dugogodišnjeg odbijanja da razgovara s hrvatskim medijima ostalo posljednja uspomena na njezin lik, nadovezala se i nedavna prilično nejasna, ali jako oštra prozivka hrvatskog izbornika Gorana Prpića. Mirjana je Prpiću zamjerila nepozivanje u FED Cup reprezentaciju, iako već 9 godina ni na koji način nije nagovijestila da opet želi igrati za Hrvatsku, a niti je rezultatima potkrijepila svoju namjeru.
Danas, gotovo cijelo desetljeće kasnije, Mirjana Lučić puna je hvale i lijepih riječi za Hrvatsku i kaže kako se jedva čeka vratiti kući. Šteta što joj je trebalo toliko vremena da javno iskaže nekoliko lijepih riječi za ljude koji su je podržavali i koji su vjerovali da je proživljavala pakao. Je li za novootkrivenu ljubav između Mirjane i Hrvatske razlog to što je od SAD-a dobila "odbijenicu" i što je shvatila da je tamo tek "jedna od milijuna bezimenih okružena nepoznatima" ili nešto drugo, trenutno nije toliko važno.
Hrvatska je njezina domovina bez obzira kako se ona prema njoj odnosila i iako joj ova zemlja ništa ne duguje, uvijek je lijepo vratiti "izgubljeno dijete" kući. Zato valja zapljeskati hvarskim čelnicima koji su prepoznali mogućnost turističke i sportske promocije svog mjesta i otoka, ali i odlučili pomoći jednoj mladoj osobi da se "vrati u život". Bilo kao igračica, bilo kao budući trener.
Mirjanu Lučić život nije mazio, morala je prerano odrasti i proživjeti stvari koje nitko ne bi trebao proživjeti. Da bi prošlost mogla ostati prošlost, a 25-godišnja Makaranka opet postala sportašica vrijedna respekta i emocija, bilo bi jako korisno da osim svojih problema, progovori i o svojim pogreškama. Posebno u odnosu prema ljudima i državi koja ju je razumjela i podržavala. Inače će upitnici uvijek ostati visiti u zraku, a ime Mirjane Lučić će u Hrvatskoj i dalje izazivati podijeljene emocije.
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
- Najnovije
- Najčitanije
Hrvatski odbojkaši nadigrali Finsku na startu Zlatne Europske lige
Reprezentacija
Podravka uzela dvostruku krunu, u finalu Kupa svladala Lokomotivu
Kup
Jarry pokvario Paulu rođendan i ostavio ga bez finala Rima
ATP Tour
Pirlo nije uspio: Sampdoria ostaje u Serie B, Palermo u polufinalu doigravanja
Talijanski nogomet
Napoli nije preskočio Fiorentinu, zadovoljio se remijem u Firenci
Talijanski nogomet
Fiorentina protiv Napolija želi osigurati Europu, kod kuće ga je pobijedila samo jednom u 15 godina
Talijanski nogomet
Kronologija: Futsal Dinamo obranio naslov prvaka Hrvatske!
Futsal
[VIDEO] Istra 1961 ostaje u utrci za šesto mjesto, pobjedom se oprostila od Drosine
SuperSport HNL
Istra želi uhvatiti priključak s Varaždinom, gosti traže potvrdu šestog mjesta
SuperSport HNL
Kronologija: Dubrava Tim Kabel došla do pobjede protiv BSK-a
Prva NL