Pripremite karte za čekiranje

Što je pokazao Tallinn? Prvo i osnovno - da Hrvatska zna pobjeđivati i kad ne igra dobro. Stručnu analizu tamošnjih 90 minuta prepuštamo našem stručnom stožeru. Za nas "obične smrtnike" dovoljno je reći "nije izgledalo dobro". I dodati "ali smo pobijedili". Isto što će reći i svjetski prvaci Talijani za gostovanje na Farskim otocima.

Objašnjenje lošije predstave naših je lako "kuvertirati". Već prigodom sastavljanja rasporeda utakmica, lipanjski termin u kojem se moramo ogledati s oba protivnika koja u tom terminu tek zahuktavaju svoja prvenstva, naznačili smo kao najopasniji od svih.

Iako su Estonci debelo inferiorni kvalitetom našim igračima, predstava u Tallinnu još je jednom pokazala da trka i disciplina u današnjem nogometu mogu gotovo ravnopravno parirati individualnoj kvaliteti i milijunskim ugovorima. Potonji su u prednosti tek utoliko što im je za povoljan rezultat dovoljan i jedan bljesak, kakav je Hrvatska imala u liku sjajnog Eduarda da Silve.

Pobjeda je pobjeda i ne gleda joj se u zube. Tek valja izvući poneku pouku, ukazati na probleme i spremno dočekati Ruse u srijedu u Zagrebu. A Hiddinkova družina bit će veliki izazov za više nego očigledno umornu i "zasićenu" hrvatsku momčad.

Rusi u Zagreb stižu "napaljeni" do maksimuma. Već su ispalili i nekoliko rečenica koje će poslužiti kao dodatan motiv našim igračima, no ako i postoji situacija u kojoj imaju pravo na optimizam, onda je to sadašnji trenutak.

Njihova reprezentacija sastavljena je gotovo u potpunosti od igrača iz njihove lige, koja se bliži polovici natjecanja i igrači su dosegnuli optimum fizičke spreme i forme. Čak i njihov jedini stranac, Aleksandr Keržakov, još uvijek ne razmišlja o odmoru i sudjeluje u uzbudljivoj završnici španjolskog prvenstva.

S druge strane, naše igrače još samo srijeda dijeli od odmora. Mnogi su u mislima već na odmoru u nekoj egzotičnoj zemlji, drugi ne znaju gdje će igrati sljedeće sezone, treće brinu ozljede i privatni problemi. Nervozu je pojačao Ante Šerić, koji već godinama "dolazi, trenira i gleda", što mu je već polako dosadilo. Iako je zaslužio odgovore na neka pitanja, odabrao je krivo mjesto i vrijeme za "neugodni razgovor s izbornikom".

Rusija je danas potpuno različita momčad od one sa starta kvalifikacija u rujnu. Tada su oni bili u našoj situaciji danas, umorni na kraju prvenstva. Guus Hiddink u devet mjeseci posložio je puno toga u redovima našeg narednog protivnika, no bez obzira na ime, u Hrvatsku baš nitko ne dolazi kao favorit.

Pune maksimirska tribine uvijek su bile prevaga na stranu naše reprezentacije i ne treba ni trenutka sumnjati da će svi, bez obzira na umor i iscrpljenost i ovog puta dati svoj maksimum. Pobjeda protiv Rusije značila bi nam praktično čekiranje karte za EP, jer nas očekuju još dvije "lakše" utakmice, protiv Andore i Estonije, a i Izrael nam dolazi u goste. No, ne bi bila nikakva tragedija ni da s Rusijom odigramo neriješeno. I dalje bismo sve imali čvrsto u svojim rukama.