Juriš

Treba ih istrpjeti

Bernard Jurišić • utorak, 24.07.2007.

Samo 270 minuta bez postignutog pogotka bilo je dovoljno da dvojicu najnadarenijih hrvatskih mladih napadača brojni "stručnjaci" proglase "razvikanima". Ante Rukavina i Nikola Kalinić pravo su blago hrvatskog nogometa bez obzira koliko će pogodaka postići ove sezone. Za obojicu će ove godine neke druge stvari biti puno važnije od same kvote koju će ukrcati...

WBA, Budućnost, Zadar. Prve tri "ozbiljne" utakmice Hajduka u ovoj sezoni ostale su bez konkretnog napadačkog učinka vodećeg napadačkog dvojca Rukavina - Kalinić. Po našem ustaljenom običaju, bilo je to dovoljno da mnogi odmahnu rukom na priče o "napadačima hrvatske budućnosti".

Puno smo puta čuli priču o Messijima, Ronaldima i sličnim svjetskim zvijezdama koje su to postale prije nego što su napunile 20 godina. Isto toliko puta smo i čuli ponovljeni argument kako naši nogometaši očito nešto kasnije sazrijevaju.

I to je jedna velika istina. 21-godišnji Rukavina i 19-godišnji Kalinić u nekoj drugoj zemlji danas bi vjerojatno bili reprezentativne opcije, guralo bi ih se u prvi plan u svakoj mogućoj situaciji, a oni bi uzvraćali briljantnim "vrtuljcima", munjevitim driblinzima i pogocima "a'la Maradona".

Kod nas - ne. Kod nas već nakon tri utakmice gube kredit. Da, u tri navedene utakmice promašili su gomilu prigoda, napravili gomilu pogrešaka, upropastili desetak dobrih šansi. Ali ne zaboravimo da su obojica krenula u svoju prvu pravu seniorsku sezonu, u kojoj se od njih očekuje značajno više nego prošle sezone, kad su svojim bljeskovima najavljivali svoje mogućnosti.

Uz primjer Messija i Ronalda, vrijedi spomenuti i situaciju Nijemca Lukasa Podolskog. Mladić je to iza kojeg je cijela Njemačka stala, tražeći u njemu novu zvijezdu, novog Hönessa, Müllera, Klinsmanna. Forsiran je do besvijesti u Bayernu i u reprezentaciji, no velika većina navijača i stručnjaka će se složiti da Podolski ni izbliza nije prva svjetska klasa mladih igrača. No, forsira ga se i dalje. Od njega se radi "novi njemački proizvod", makar ga to "ubilo".

Za Hajduk bi bilo pogubno kad bi se tek tako izgubilo strpljenje i gurnulo spomenuti tandem klupu, zbog nekih mizernih kratkoročnih razloga. Poneki prosuti bod, pa čak možda i poneko kolo manje u Europi, neusporedivi su s "blagom" koje se krije u nogama spomenute dvojice i koje splitski klub jednostavno mora prepoznati, mora odgajati i mora iskoristiti. Ne samo deklarativno, ne samo pričama kako su to "igrači budućnosti", nego djelima i određivanjem Rukavine i Kalinića za "napadače sadašnjosti".

Gdje će odrastati, ako ne na terenu? Gdje će učiti, ako ne u protivničkom šesnaestercu? Bez obzira što napravili ove sezone, ni jedan ni drugi ne zaslužuju zvižduke s tribina. Treba im rad, krvavi rad i dobro zasukani rukavi. Obojica su pokazali želju. Ali im treba i potpora. Jer tandem Rukavina - Kalinić zaista je blago kakvo Hajduk, ali i hrvatski nogomet, jednostavno moraju prepoznati i moraju sačuvati.

Njih dvojica jednostavno ne smiju završiti u Ukrajini, Belgiji, Austriji ili Izraelu nakon prve ponude koja dođe na Hajdukov stol. Rukavina i Kalinić su igrači od kojih Hajduk treba stvoriti europsku klasu, europske zvijezde. Možda ne ove godine, možda ne ni sljedeće. Ali nije se ni Eduardo da Silva prodao u Arsenal nakon prve odigrane sezone u Dinamovom dresu, niti je postao ponajbolji hrvatski napadač u prvim mjesecima svoje karijere. I njega je trebalo čekati, a vidjelo se na kraju koliko je to bilo pametno.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!