Treba ih istrpjeti

WBA, Budućnost, Zadar. Prve tri "ozbiljne" utakmice Hajduka u ovoj sezoni ostale su bez konkretnog napadačkog učinka vodećeg napadačkog dvojca Rukavina - Kalinić. Po našem ustaljenom običaju, bilo je to dovoljno da mnogi odmahnu rukom na priče o "napadačima hrvatske budućnosti".

Puno smo puta čuli priču o Messijima, Ronaldima i sličnim svjetskim zvijezdama koje su to postale prije nego što su napunile 20 godina. Isto toliko puta smo i čuli ponovljeni argument kako naši nogometaši očito nešto kasnije sazrijevaju.

I to je jedna velika istina. 21-godišnji Rukavina i 19-godišnji Kalinić u nekoj drugoj zemlji danas bi vjerojatno bili reprezentativne opcije, guralo bi ih se u prvi plan u svakoj mogućoj situaciji, a oni bi uzvraćali briljantnim "vrtuljcima", munjevitim driblinzima i pogocima "a'la Maradona".

Kod nas - ne. Kod nas već nakon tri utakmice gube kredit. Da, u tri navedene utakmice promašili su gomilu prigoda, napravili gomilu pogrešaka, upropastili desetak dobrih šansi. Ali ne zaboravimo da su obojica krenula u svoju prvu pravu seniorsku sezonu, u kojoj se od njih očekuje značajno više nego prošle sezone, kad su svojim bljeskovima najavljivali svoje mogućnosti.

Uz primjer Messija i Ronalda, vrijedi spomenuti i situaciju Nijemca Lukasa Podolskog. Mladić je to iza kojeg je cijela Njemačka stala, tražeći u njemu novu zvijezdu, novog Hönessa, Müllera, Klinsmanna. Forsiran je do besvijesti u Bayernu i u reprezentaciji, no velika većina navijača i stručnjaka će se složiti da Podolski ni izbliza nije prva svjetska klasa mladih igrača. No, forsira ga se i dalje. Od njega se radi "novi njemački proizvod", makar ga to "ubilo".

Za Hajduk bi bilo pogubno kad bi se tek tako izgubilo strpljenje i gurnulo spomenuti tandem klupu, zbog nekih mizernih kratkoročnih razloga. Poneki prosuti bod, pa čak možda i poneko kolo manje u Europi, neusporedivi su s "blagom" koje se krije u nogama spomenute dvojice i koje splitski klub jednostavno mora prepoznati, mora odgajati i mora iskoristiti. Ne samo deklarativno, ne samo pričama kako su to "igrači budućnosti", nego djelima i određivanjem Rukavine i Kalinića za "napadače sadašnjosti".

Gdje će odrastati, ako ne na terenu? Gdje će učiti, ako ne u protivničkom šesnaestercu? Bez obzira što napravili ove sezone, ni jedan ni drugi ne zaslužuju zvižduke s tribina. Treba im rad, krvavi rad i dobro zasukani rukavi. Obojica su pokazali želju. Ali im treba i potpora. Jer tandem Rukavina - Kalinić zaista je blago kakvo Hajduk, ali i hrvatski nogomet, jednostavno moraju prepoznati i moraju sačuvati.

Njih dvojica jednostavno ne smiju završiti u Ukrajini, Belgiji, Austriji ili Izraelu nakon prve ponude koja dođe na Hajdukov stol. Rukavina i Kalinić su igrači od kojih Hajduk treba stvoriti europsku klasu, europske zvijezde. Možda ne ove godine, možda ne ni sljedeće. Ali nije se ni Eduardo da Silva prodao u Arsenal nakon prve odigrane sezone u Dinamovom dresu, niti je postao ponajbolji hrvatski napadač u prvim mjesecima svoje karijere. I njega je trebalo čekati, a vidjelo se na kraju koliko je to bilo pametno.