Juriš

Stopama Matošića i Nadoveze

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 05.11.2007.

Minulog tjedna Hajduk i hrvatski nogomet izgubili su jednog od najvećih napadača svih vremena. Simbolika je htjela da smrt velikog Frane Matošića zatekne mladog Hajdukovog "lava" Nikolu Kalinića na vrhu ljestvice strijelaca, što za Hajduk i nije baš čest slučaj. Dok je u Dinamu izraz "Plavi 9" postao gotovo kult, Hajduk je rijetko "vladao" ljestvicom strijelaca. Zabijali su za "bile" i Lemešić i Žungul i Šurjak i Bokšić, ali samo su petorica u povijesti ponijela laskavu titulu "kralja strijelaca"...

Hajduk je često osvajao naslove, slavio pobjede, podizao trofeje, no jako rijetko je imao najboljeg strijelca prvenstva. Za vrijeme SFRJ tim su se naslovom najčešće kitili napadači beogradske Crvene zvezde, a od neovisnosti zavladala je potpuna dominacija "bombardera" zagrebačkog Dinama.

Preminuli Frane Matošić bio je prvi Hajdukovac koji se okitio tim naslovom u SFRJ, sa 17 pogodaka u sezoni 1948/49. Uz njega, to je pošlo za rukom i drugom velikanu Bernardu Vukasu (20 pogodaka 1954/55), koji je titulu podijelio s još dvojicom. Nakon njih, još su dva velika napadača zavladala ljestvicom. Petru Nadovezi to je za rukom pošlo dvaput, u sezonama 1965/66 (21 pogodak) i 1970/71 (20 pogodaka), a Zlatko Vujović bio je najbolji 1984/85 s 25 golova.

Još zanimljivija je statistika u 16 sezona HNL-a, u kojima je Hajduk osvojio šest naslova prvaka, a tek jednom dao najboljeg strijelca prvenstva. I to još u prvoj sezoni 1992. godine, kad je "brzopoteznim" prvenstvom s 12 klubova tijekom ratnog razdoblja dominirao Ardian Kozniku s 12 pogodaka. U međuvremenu su Dinamovi strijelci bili najbolji u devet sezona, iako im ta titula nije uvijek garantirala i naslov prvaka Hrvatske.

Najbolji Hajdukov strijelac u HNL-u bez premca je današnji sportski direktor Tomislav Erceg, koji je u devet splitskih sezona sakupio impresivnu brojku od 81 pogotka. Iako je postizao i 18 (1993/94) i 17 (1994/95) pogodaka u jednoj sezoni, Erceg je za naslov najboljeg strijelca lige trebao otići u Rijeku, u kojoj je 2004/05 sa 17 pogodaka bio "kralj strijelaca". Zanimljivost je i da je u svakoj od spomenute tri sezone kad je Erceg postizao 17 ili 18 pogodaka prvak na kraju bio - Hajduk, no Erceg je titulu najboljeg strijelca osvojio tek kad ih je zabio za Rijeku.

Jedini Hajdukovac koji se Ercegu koliko-toliko približio je Zvonimir Deranja, koji je postigao ukupno 53 pogotka. Najviše u sezoni 1998/99, kad je s 14 golova bio drugi strijelac lige iza nedodirljivog Joška Popovića (21). Treći na toj listi je Nenad Pralija s čak 39 pogodaka, iako je bio vezni igrač. Njegovih 17 golova u sezoni 1995/96, samo dva manje od najboljeg Igora Cvitanovića, ipak nije bilo dovoljno da ga Miroslav Blažević pozove u kadar za Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. To mu Pralija do danas nije oprostio, a Ćiro kao Ćiro - kasnije se "posuo pepelom".

Što se novijeg Hajdukovog kadra tiče, tek je Tomislav Bušić dao naznačiti da se u njemu krije potencijal rasnog golgetera spremnog za napad na titulu najboljeg strijelca prvenstva. Iako su mu se lupom tražile mane i sugeriralo da je prespor, da nema dribling ili ne zna surađivati - "Bušo" je u tri sezone postigao 27 pogodaka, iako su ga "gazile" ozljede i nikad nije igrao više od pola sezone. On je klasičan primjer igrača tipa Trezeguet ili Inzaghi, koji ne plijeni pojavom ili ljepotom igre, ali mu statistika pogodaka nezaustavljivo raste iz kola u kolo. Prava je šteta što s nepune 22 godine "trune" bez prilike u kijevskom Dynamu.

Danas je Nikola Kalinić legitimni pretendent na ulazak u malo, ali odabrano društvo Hajdukovaca s titulom najboljeg strijelca prvenstva. Iako nikad neće dostići rezultat Frane Matošića (729 pogodaka u 739 nastupa), već sad su brojke i igre 19-godišnjeg reprezentativca impresivne, posebno kad se zna da je ovo njegova prva prava seniorska sezona, nakon kratkotrajnog prošlogodišnjeg "kaljenja" u Puli i Šibeniku.

Dugačak je niz mladih napadača koji su znali bljesnuti u svojoj prvoj sezoni, a nakon toga se ugasiti, psihički i fizički nespremni za "borbu se velikim dečkima". Mladi napadači u prvoj sezoni često iskoriste situaciju u kojoj mogu zabijati bez pritiska, no druga je sezona, kad ih optereti pažnja protivničkih stopera i očekivanja trenera/navijača/predsjednika, svima veliki izazov.

Kalinić odaje puno drugačiji dojam od brojnih prethodnika. Pravo je čudo gledati tog momka i vjerovati da ima samo 19 godina, jer svaka njegova kretnja, izjava ili pogodak otkrivaju da je već sad znatno zreliji i kao igrač i kao osoba od mnogih svojih vršnjaka, pa i suigrača koji su nekoliko godina stariji.

Svejedno i dalje treba imati respekta prema njegovim godinama. Ne treba ga se proglašavati "novim ovim i onim", nego mu omogućiti kvalitetan rad i pravilan razvoj. I najvažnije od svega - bez preskakanja stepenica i bez trčanja za brzom zaradom. Samo tako se može u društvo Hajdukovih igračkih legendi. U ugledno društvo u koje nažalost već godinama nitko nije niti pokucao.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!