Packe

Zašto baš Kutija?

Tomislav Pacak • četvrtak, 27.12.2007.

Kutija šibica još je jednom i na Štefanje izvukla Zagrepčane iz toplih domova i privukla ih u malu dvoranu Doma sportova. U čemu je tajna tog toliko popularnog turnira, jedinog na koji sve momčadi dolaze zbog imena turnira, a ne zbog nagradnog fonda? Zašto je i igračima koji u vitrinama imaju osvojeni Kup ili Ligu prvaka stvar prestiža osvojiti Kutiju?...

Iako naizgled glup, odgovor je samo jedan - jer je to Kutija. Tradicija i povijest ne mogu se kupiti novcem, pa tako nikakav nagradni fond ne može promijeniti činjenice koje Kutiju šibica čine toliko posebnim malonogometnim turnirom.

Od daleke 1971. godine Kutija neprekidno okuplja najbolje haklere Zagreba, ali ne samo Zagreba. Kutija je fenomen cijele regije, redovito privlači malonogometaše iz svih hrvatskih gradova, ali i iz okolnih država - Slovence, Bošnjake i Hercegovce, Mađare, Srbe i druge... Stoga ne čudi što su se među pobjednike upisivale i nezagrebačke momčadi, poput sisačkog Borca, mariborskog Mlinčeka, Mostarskih kiša, mostarske 2. gardijske brigade HVO Škripari i drugih.

Od te bogate povijesti velikih pobjednika Kutije i velikih momčadi koje su na njoj nastupale, od Contre, Charlieja, Uspinjače preko Plamen Grahorove i Moby Dicka do Riva Grupe, bogatija je tek povijest sjajnih malo i velikonogometaša koji su došli ili pokušali doći do naslova najboljega na Kutiji.

Dovoljno je pogledati primjer Roberta Prosinečkog, nekada najboljeg mladog nogometaša svijeta, omladinskog prvaka svijeta, prvaka Europe, trećeg na svijetu, igrača Barcelone i Reala, koji je usprkos svim tim uspjesima uvijek govorio kako Kutija ima posebno mjesto u njegovom srcu. I dan danas svojim potezim oduševljava gledatelje, ali se i dan danas maksimalno živcira kad i ako njegova momčad ispadne. Robi je samo jedan primjer nogometaša koji je igrao na najvećim svjetskim scenama, a kojem je Kutija šibica nešto posebno.

Danas postoji niz više ili manje poznatih malonogometnih turnira, prvenstveno u ovo blagdansko vrijeme dok velikonogometaši miruju, neki i s većim nagradnim fondovima od Kutije. I na njih dolazi dosta ponajboljih malonogometaša i momčadi, no u Zelinu, Viroviticu i drugdje ide se zbog - novca. Na Kutiju se, pak, ide radi Kutije. To je razlika koju niti jedan nagradni fond neće nikada promijeniti.

Iako se današnji broj momčadi ne može usporediti s onim iz 1985. kada se prijavilo rekordnih 648 ekipa, svejedno fascinira činjenica da su, primjerice, lani po naslov najboljeg krenule 264 momčadi. Iako je velika većina njih svjesna da će teško proći više od kola ili dva, spremni su platiti 1000 kuna kako bi nastupili na Kutiji. Jer, ne možeš igrati mali nogomet, a da se ne okušaš na Kutiji šibica, to je vrlo jednostavno pravilo za svakog haklera u Zagrebu, a očito i u dosta drugih gradova.

Kutija je uspješno prebrodila i rat, potom i organizacijske probleme, te je posljednjih godina opet oživila u punom sjaju pod vodstvom novog organizacijskog teama i pod sve jačim pokroviteljstvom sponzora. Osim sponzorima, Kutija je danas privlačna i televiziji i medijima, dok gledateljima i igračima ionako nikada nije ni prestala biti zanimljiva.

Od Miće Vujanića preko Josipa Palića i Štefa Pavlica do današnjih majstora malog nogometa, Kutija je uvijek nudila majstore lopte i njihove poteze kakvi se na velikom nogometu rijetko mogu vidjeti. Pa iako danas više nema tako atraktivnog malog nogometa kao nekada, prvenstveno zbog uigranijih i jačih obrana, ono najbolje što mali nogomet može ponuditi može se pronaći, pogađate već, upravo na Kutiji šibica.

Iako je (još) prerano da se povuče radikalna promjena i broj igrača u polju smanji s pet na četiri (kao što je slučaj u futsalu), jer bi takav potez maksimalno smanjio mogućnosti i šanse amaterskih i pomalo veteranskih momčadi (koje su upravo i posebnost Kutije), bilo bi dobro za nogomet koji gledamo da se organizator iduće godine odluči za pokoju promjenu u pravilima, poput promjene veličine lopte (s 5 na 4).

Zapravo, dati odgovor na pitanje "zašto baš Kutija", a da on nije "zato jer je to Kutija", nije lako. Najlakše je onoga s "upitnikom" uzeti pod ruku i pravac - Dom sportova. Prvo kolo ili finale, svejedno je. Kvartovska ekipa ili uigrani malonogometni profesionalci - svejedno je. Emocije, želju i atraktivne poteze vidjet ćete na koju god utakmicu zalutate. Jednostavno - to je Kutija.

Od srca sretan Božić te puno sreće i zdravlja u novoj, 2008. godini želim svim čitateljima, a ako ste željni sportskih uzbuđenja i sada, pri kraju još jedne sportski uspješne godine, svratite u Dom sportova...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!