Godina velikih izazova

Hrvatsku rukometnu reprezentaciju u narednih 12 mjeseci očekuje sve ono najveće što sportaš može poželjeti. Europsko prvenstvo, Olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo. U međuvremenu, ako ne postanemo europski prvaci u Norveškoj, očekuje nas i kvalifikacijski turnir za Peking.

Naredna tri natjecanja zaokružit će priču jedne velike generacije, rukometne momčadi koja je svijet dignula na noge, koja već godinama ljubiteljima ovog sporta daje najljepše poteze i dovodi ljude na tribine. Čarobnjaci ovog sporta, Balić, Metličić, Džomba, Lacković, Vori i svi ostali koji su uz njih oduševljavali Hrvate i čitav rukometni svijet, pred sobom imaju najizazovniju godinu svojih karijera.

Nažalost, Europsko prvenstvo u Norveškoj, koje starta za tri dana, čekamo "izrešetani" tim najvećim i najtežim sportskim prokletstvom - ozljedama. Metličić i Lacković "izraubani", Džomba i Zrnić su već otpali, a najveći nedostatak je "iščupano srce" ove momčadi, ozljeda koja već mjesecima muči Ivana Balića. Najbolji svjetski rukometaš zacijelo će propustiti velik dio Norveške, makar nema dvojbe da bi on igrao i "s jednom nogom". Ali jednostavno - nije pametno riskirati njegovu karijeru i natjecanja koja su tek pred njim (i nama).

Makar je jedan od najtrofejnijih svjetskih rukometnih trenera, Lino Červar će na EP koje je pred vratima dobiti prigodu dokazati svoju genijalnost, koja se ponekad u našim "sveznajućim masama" zna osporavati. Bez dvojice ponajboljih svjetskih igrača, uz upitne mogućnosti još nekih najvažnijih karika, upravo će na Červaru biti najveća odgovornost da pronađe nova rješenja i nove igrače. Ne samo za ovu godinu, nego i za budućnost.

Jesu li to Čupić, Horvat, Valčić, Duvnjak, je li to "prestrojavanje" Špoljarića, Dominikovića ili Vorija u nove uloge - hrvatski izbornik morat će dobro "promiješati karte". Ovog puta ćemo se protivnicima morati suprostavljati i drugim oružjima, osim individualne igračke genijalnosti.

Poznavajući hrvatski auditorij, Červaru će se teško oprostiti neki veliki rezultatski kiks, bez obzira na objektivne okolnosti i probleme koji su opteretili našu momčad. Kako se kod nas ne priznaje ništa osim rezultata, peto mjesto s prošlog Svjetskog prvenstva u kombinaciji s podbačajem na Europskom, stavili bi Červara pod veliki pritisak. Opet bi se iz ladica izvadili argumenti kako "Sabor i sport ne idu zajedno", makar je Červar pokušao "kupiti vrijeme" izjavom kako je "Europsko prvenstvo samo priprema za Olimpijske igre".

Iako će i neki naši rukometaši negodovati jer "neki nikad neće biti zadovoljni onim što napravimo", život šampiona je takav, često nepravedan i nepošten, jer priznaje isključivo - pobjede i odličja. Takav pritisak nije lako izdržati, takav ritam nije lako pratiti, ali to su detalji koji razdvajaju dobre sportaše od šampiona. A naše rukometaše smatramo - šampionima.

Što god se dogodilo na Europskom prvenstvu, očekuju nas još i Olimpijske igre (vjerojatno i težak kvalifikacijski turnir za nastup u Pekingu), a kulminacija bi se trebala dogoditi za oko godinu dana, kad ćemo biti domaćini Svjetskog prvenstva. Velika godina otvara se u četvrtak, utakmicom protiv Poljske u Norveškoj. Sretno, šampioni!