Više od kluba

Veličina sportske organizacije "FC Barcelona" vidljiva je iz svih krajeva svijeta, no za steći pravi dojam i informacije ipak je potrebno otići "u centralu". Sportsko društvo, prije svega nogometni klub koji velikim dijelom "hrani" ostale sekcije poput košarke, rukometa, malog nogometa, hokeja, odbojke, ragbija..., postalo je najveći gradski brand, dokazujući na djelu kako sport nimalo ne zaostaje za vrijednostima koje uživaju kultura, povijest, umjetnost, arhitektura.

Danas kad dođete u Barcelonu, bez obzira s kojeg ste kraja svijeta stigli, uz posjetu Katedrali, grandioznoj crkvi Sagrada Familia, dvorcu i olimpijskim sadržajima na Monjuicu ili slavnoj šetnici Rambli, jednostavno morate nekoliko sati rezervirati i za posjetu "blaugrani". Kao da dođete u Rim, a ne posjetite Vatikan. Dom FC Barcelone na Nou Campu pretvoren je u pravi "hram sporta", gdje se i bez utakmice možete zadržati gotovo cijeli dan. Od posjete muzeju, stadionske ture, virtualnog slikavanja sa svojim idolima, printanja dresova sa svojim imenom, šetnje VIP-ložom, hrane, pića, multimedijskih projekcija.

Za razliku od spomenutih drugih velikih gradskih atrakcija, koje će veliki dio turista poslikati i produžiti dalje, FC Barcelona je nešto sasvim drugačije. Milijuni i milijuni (eura, ne ljudi) šetaju Nou Campom svaki dan i ni jedan od posjetitelja nema šanse zadržati novčanik u svom džepu. Baš svatko će "uložiti" nešto u FC Barcelonu. I onda se netko sjeti pitati otkud klubu novci za tolike zvijezde koje desetljećima igraju u Barcinom dresu.

Plaćanje igrača uistinu je "sitniš" za ono što sportska organizacija Barcelona iz dana u dan zarađuje na tisuću različitih načina. Službenih "fan-shopova" ima po cijelom gradu i to uglavnom u najfrekventnijim i najskupljim mjestima. Pored crkava, usred šetnica, blizu trgova, u zračnoj luci, na željezničkim postajama - Barcelonin dućan je svugdje. I bez obzira gdje se nalazio, budite spremni strpljivo čekati u dugom redu na kasi.

Ipak, organizacija FC Barcelona nije stvorena isključivo kako bi gomilala profit. Klupski "oci" znali su prepoznati važnost ulaganja u tri vrlo važna "carstva" koja su tu organizaciju učinile da zaista može reći kako je "više od kluba". Prevarili biste se ako mislite da je profit na prvom mjestu. Gazda svega je uvijek - sportski rezultat. Nogometni, naravno, ostali sportovi nisu toliko značajni u cijeloj priči. Financijski uspjeh je "tek" drugi, a treća "varijabla" je veliki humanitarni rad kojeg organizacija FC Barcelona aktivno, a ne deklarativno, provodi diljem kugle zemaljske.

Tako je FC Barcelona nakon 105 godina "čistog" dresa, na kojemu nikad nije bila ni jedna reklama, prije dvije godine odlučila ipak zalijepiti nešto na prsa svojih zvijezda. I umjesto da uberu desetke milijuna eura najvećih svjetskih korporacija koje su čekale sa svih strana, oni su na dres prišili reklamu za UNICEF. Odbili su, dakle, kratkoročno ogroman financijski dobitak, no na duge staze taj će ih potez još više učvrstiti na vrhu ljestvice najpopularnijih svjetskih klubova. Već neko vrijeme nisu na vrhu liste klubova s najećom financijskom zaradom, ali po popularnosti su zasigurno prvi. Upravo u nedjelju se u Barceloni održalo okupljanje Barceloninih navijačkih klubova sa svih strana svijeta, gdje se pojavilo oko 20.000 "Barcelonista".

Nije da nema problema, osjeća ih danas i predsjednik Joan Laporta, kojeg "sociosi" (članovi i dioničari kluba) sve češće prozivaju zbog činjenice da Barca već dvije sezone gleda u leđa Realu. Upravo ovih dana čak i Barcelona doživljava onu "našu" - "Uprava odlazi". Navijači su se nakon utakmice protiv Getafea (0:0) okupili ispod tribina i skandirali "Barca si, Laporta no", tražeći odlazak prvog čovjeka i odabir novog rukovodstva.

Navijači su stali uz prvu zvijezdu momčadi Ronaldinha i ne žele da on napusti klub (Milan je već poslao ponudu od 20 milijuna eura), a trener Rijkaard i dalje izaziva dojam da stručno nije dorastao vođenju Barce. Dio navijača zaziva povratak Josea Mourinha, koji je prije Porta i Chelsea bio pomoćnik u Barceloni, no drugi dio mu još nije oprostio "teške riječi" dok je bio u Londonu i naglašava kako Mourinhov nogomet nije nogomet kojeg bi trebala igrati Barcelona.

Lokalni, gradski navijači gaje animozitet i prema Espanyolu, gradskom suparniku koji je u Barceloni poput "ružnog pačeta". "Ortodoksni" Barcelonini navijači iz Katalonije rugaju im se zbog imena koje ih podsjeća na zemlju od koje bi se željeli odvojiti, a veliki dio onih koji dođu u grad niti ne znaju da u gradu postoji još jedan prvoligaš.

Njihov "fan-shop" nećete pronaći nigdje osim u sklopu stadiona Monjuic, njihovi dresovi i šalovi u suvenirnicama uglavnom kupe prašinu, odnos je otprilike sličan onome kojeg u Zagrebu uživaju Dinamo i Zagreb. Slično kao što u Kranjčevićevoj u zadnje vrijeme pokušavaju izaći iz sjene "velikog brata", tako i Espanyol građenjem svog novog stadiona (trenutno igraju na Olimpijskom stadionu na Monjuicu) i sportskog kompleksa pokušava pronaći način kako raširiti svoj "brand" i gricnuti barem komadić slatke torte u kojoj uživa njihov slavniji rival s Nou Campa.

Mi ponekad mislimo da je samo kod nas nazočan veliki međuklupski animozitet između Hajduka i Dinama, ali i svaki "iskonski" Barcelonista (dakle ne onaj koji iz Japana ili SAD-a dođe jednom godišnje kupiti novi šal i pogledati neku utakmicu i ne osjeća svakodnevni život španjolske Primere), će vam spremno potpisati ljestvicu u kojoj će primjerice Sevilla biti prvak, Barcelona druga, a madridski Real peti. Naravno, titule jesu važne i vrijedne, ali činjenica da ti "omraženi Francovi ljubimci" gledaju u leđa kod Barceloninih navijača je gotovo jednako izazovna.

Barcelona uistinu predstavlja vrhunac sportske organizacije koja je osvojila svijet. U vremenu kad naše klubove očekuje vlasničko preoblikovanje, a često se spominje baš španjolski model vlasništva čiji je Barcelona primjer, za buduće vlasnike naših klubova bilo bi jako korisno da izbliza promotre na koji su način Barcelona i njoj slični klubovi stvorili i održali svoja carstva. Puno toga se može naučiti.