Juriš

"Nas dva brata skupa ratujemo..."

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 21.04.2008.

Dok se Cibona sprema stiskati palčeve Srbima i Slovencima u borbi protiv Zadra, mi smo u Hrvatskoj često skloni konstatirati kako je regionalna košarkaška liga najviše štete nanijela baš nama. Međutim, koliko je to zapravo istina? Što bi onda rekli u Srbiji, koja je "prenošenjem suvereniteta" svjesno razbucala svoju ligu, koja je bila i snažnija i zanimljivija od naše? Hrvati i Srbi kao da su u košarkaškom "paralelnom svemiru" u kojemu zapravo fascinira marljivost i elan kojom se srpski košarkaški radnici trude dostići hrvatsko košarkaško beznađe...

Partizanova galama dobro je došla čelnicima regionalne košarkaške lige da završni turnir po treći put u osam godina smjeste u prijestolnicu ovog privatnog košarkaškog napucavanja. Natjecanja koje se sofisticiranom ucjenom i uz klimoglavi blagoslov onih koji bi se trebali brinuti, a nije ih briga, prometnulo u jedinog glasnogovornika košarkaškog sporta u svim državama koje u njoj sudjeluju.

Liga u kojoj nitko iz Hrvatske i Srbije ne želi igrati kad gubi, a kad pobjeđuje pametuje kako je nužna, stigla je do završnog turnira. Zadar je ostao bez organizacije zbog toga što Partizan nije želio provesti dva dana u "neprijateljskom okruženju", pa su kao i obično, od svađe Hrvata i Srba opet profitirali - Slovenci. Sve je upakirano u "priču za malu djecu" kako je "Ljubljana ponudila najbolje financijske uvjete", jer mi smo svi, jelte, budale kojima se može prodati bilo što.

Ako je tako - najbolje je vlasnici lige "bogatu Ljubljanu" odmah proglase vječnim organizatorom završnih turnira, kako bi im džepovi uvijek bili puni do vrha. Jer konačno - zar to i nije osnovna svrha natjecanja u kojem nitko ništa ne zarađuje? Osim organizatora.

Uglavnom, Zadar će u Ljubljani tražiti put do trofeja kojeg su baš u tom gradu već jednom spremili u svoj autobus i ponijeli kući. Trenutno najbolja hrvatska momčad tada je s puta maknula Crvenu zvezdu, ovog puta im kao najviša prepreka na putu stoji Partizan. Isti onaj koji je jedan od svoja tek dva poraza u ligaškom dijelu natjecanja doživio (kakve li slučajnosti) u Jazinama od Zadra i koji se zbog toga upeo na zadnje noge kako se to ne bi dogodilo i na završnom turniru.

Prije puta u Sloveniju, Zadrane čeka još jedna obveza u hrvatskom NBA-ritmu. U utorak im u Jazine stiže izranjavana Cibona, a pobjeda ili poraz umnogome će odrediti atmosferu s kojom će Zadrani krajem tjedna na put po nove euroligaške bodove.

Ciboni je utakmica u Zadru možda i najvažnija do kraja ove sezone, nažalost važnija čak i od samog raspleta prvenstva. Jer uspiju li se Zagrepčani "dignuti iz pepela" i pobijediti u Jazinama, ne samo da će oživjeti svoje ambicije u završnici prvenstvene utrke, nego bi i grogirali Zadrane uoči turnira na kojemu će se od Prevlake do Dunava vjerojatno samo u Tornju navijati za Srbe i(li) Slovence.

Gomila euroligaških bodova s kojima se Zadar može vratiti iz Ljubljane, natjerat će "kosi Toranj u Zagrebu" da stišće palčeve najprije Hemofarmu, a potom ako bude potrebno i Partizanu ili Olimpiji. Iako u Ciboni nisu željeli javno zahvaliti Dušku Vujoševiću na "slatkim riječima" kako će "pomoći Ciboni da ostane u Euroligi tako što će izbaciti Zadar", jasno je da će potajno poslati bocu šampanjca prvaku Srbije ukoliko odradi posao umjesto njih. Prvo poglavlje već je odradio - Final Four se neće igrati u Jazinama.

I tu zapravo leži čitava ironija i nakarada trenutka u kojemu se nalazi hrvatska košarka danas. Umjesto da se hrvatski klubovi u hrvatskom prvenstvu bore za to tko je najkompetentniji predstavljati hrvatsku košarku na međunarodnoj sceni Eurolige i ULEB Kupa, mi smo danas u situaciji da o hrvatskom predstavniku u Europi odlučuju klubovi iz nekih drugih zemalja. Što su trogodišnji ugovori u Euroligi donijeli Ciboni i hrvatskoj košarci, najbolje pokazuje aktualni raspad sistema u tom klubu i mogućnost da naredne sezone budu morali moliti čelnike regionalne lige da im dodijele wild-card.

U cijeloj priči za nas nije nikakva utjeha, ali je uistinu zanimljivo pratiti s koliko elana i temeljitosti gotovo sve naše pogreške ponavljaju i u Srbiji. Od uništavanja klubova koji su im uvijek bili proizvođači dobrih igrača, preko zanemarivanja svog prvenstva koje je, realno gledajući, do pokretanja regionalne lige bilo i snažnije nego naše, do prijenosa suvereniteta sa svog košarkaškog saveza na NLB ligu i trogodišnjeg ugovora s Euroligom koji se i njima sprema od sljedeće sezone.

Mi smo u košarkaški bezdan počeli tonuti i prije nego što je regionalna liga pokrenuta, a ona nas je samo još jače gurnula prema dnu. Ali uistinu je fascinantno promatrati kako u zemlji koja je tijekom drugog dijela devedesetih bila vodeća europska košarkaška sila, ne vide gdje ih vodi "košarkaška regionalna politika". I koliko marljivo i nezaustavljivo grabe pridružiti nam se u košarkaškom mulju kojim mi u Hrvatskoj već duže vrijeme glavinjamo. Dobrodošli, komodajte se, ima mjesta...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!