Poneki upitnik i gomila uskličnika

Stručni stožer hrvatske nogometne reprezentacije konačno je potpisao produženje ugovora i u jednom danu dvije vruće teme uoči Eura stavio "ad acta". Više nema povlačenja za rukav i pitanja "kad će ugovor", ali neće biti ni neizvjesnosti glede putnika u Austriju i Švicarsku. Bilić i društvo tako su među prvima, ako ne i prvi objavili sva imena koja će putovati u Austriju, a nadamo se i u Švicarsku.

Ovog puta nije bilo šokantnih zapleta sličnog onom prije dvije godine kad je Zlatko Kranjčar otpisao Eduarda da Silvu, a Mladenu Petriću nije dao niti šansu. Može se razgovarati o nekoliko ovakvih ili onakvih afiniteta, zapravo sigurno i hoće jer je glumljenje izbornika trenutno najpopularnija zabava u gotovo svim hrvatskim domovima. Svi mi koji se igramo izbornika imamo tu prednost što ćemo na kraju lipnja moći reći kako smo "to znali i prije", a posljedice za svoj odabir snosit će samo Bilić.

Idemo stoga analizirati dio po dio, makar već sad nemam iluzija da itko može zadovoljiti baš svakog od nekoliko milijuna "hrvatskih izbornika". Ali mislili ovo ili ono, Bilićeva lista zapravo je gotovo najbolji kompromis svega onoga što sve mi ostali "škrabamo".

Vratari. Pletikosa i Runje nedodirljivi, eventualno je umjesto Galinovića mogao biti pozvan neki mlađi vratar poput Subašića. No, nastup na Euru je ujedno i nagrada za sve one koji su u proteklom ciklusu sudjelovali u velikom broju akcija, pa je i Galinović zaslužio svoje trenutke radosti. O Subašiću se može (i mora) razmišljati već od srpnja.

Obrana. Bez obzira što možda nekima ne ulijevaju povjerenje, Robert Kovač, Dario Šimić i Josip Šimunić ključna su osovina našeg zadnjeg reda i njihovo iskustvo se jednostavno mora koristiti. Oni moraju odgovoriti na najbolji mogući način, potpunom koncentracijom i maksimalnim angažmanom, što s obzirom na njihov karakter nije ni upitno. Knežević i Vejić logične su alternative koje su možda dobile premalo šansi dosad, ali su svaki put opravdali povjerenje.

Bokovi su neupitni, na njima ordiniraju dvojica vjerojatno najpolivalentnijih igrača kojima Hrvatska ovog trenutka raspolaže. Sjajni Ćorluka može i na stopera, može i u sredinu, ali u nacionalnom dresu najvrjedniji je na desnom boku, u sjajnoj kooperaciji sa Srnom. Na suprotnoj strani Pranjić, koji može pokriti baš sve pozicije na lijevoj strani terena, čak i u sredini.

Vezni red također je većinom "zakovan". Modrić, Kranjčar, Niko Kovač, Srna i Rakitić sigurni su ne u 23, nego i u 11. Vukojević se igrama ove sezone nametnuo kao prva alternativa kapetana Kovača, Jerko Leko je očekivano pozvan usprkos tomu što nije u prvom planu u Monacu ove godine, a najveću dvojbu izazvao je odabir Pokrivača umjesto Vranješa.

Čudno je što Pokrivača Bilić nije zvao dok je ovaj bio standardan u Dinamu, a treba mu sad kad je uglavnom pričuva u Monacu. S druge strane Vranješ je standardan bundesligaški igrač već godinama i dugo je vremena smatran nasljednikom Nike Kovača u sredini, sve dok nije stasao tandem Vukojević - Pokrivač. Odlučile su nijanse, Bilić se pomalo iznenada priklonio igraču kojeg dosad nikad nije koristio, a jednom od najpodcjenjenijih hrvatskih reprezentativaca ljeto će ostati za odmor i pripremu nove sezone u Ligi prvaka s Werderom.

Ni napad nije donio neko iznenađenje, slično onome uoči SP u Njemačkoj, kad je Eduardu Cico Kranjčar pretpostavio Bošnjaka. Eduarda ni ovog puta neće biti, ovog puta zbog ozljede, ali golovi se očekuju od Petrića, Olića, Budana, Klasnića i Kalinića.

Tko bi se mogao ljutiti? Prije svih Vranješ i Marko Babić, koji su jedini dobivali učestale pozivnice, a sad su otpisani. Dok je pretpostavljanje Pokrivača Vranješu "slobodno Bilićevo uvjerenje", Babić za izostanak pozivnice ipak prije svega može "zahvaliti" svom lošem statusu u Betisu i dobroj pokrivenosti njegovih pozicija drugim ljudima na Bilićevoj listi. Pozivnicu su možda očekivali Balaban, Mandžukić i Drpić, no njihova forma zadnjih mjeseci nije reprezentativna.

Ni pozivanje Ivice Križanca nije bilo realno, ali je Bilić i tu priču riješio na pravi način. Konačno je u direktnom razgovoru sa stoperom Zenita razriješio razmirice, a ako Križanac nastavi s dobrim igrama možemo ga očekivati najesen u kvalifikacijskim okršajima za SP 2010.

Najviše kontroverzi izazvale su pričuve. Dok u Pamića rijetko tko sumnja, pozivnica Anasu Sharbiniju u prvom trenutku izgledala je kao "pljuska" Draženu Ladiću u U-21 reprezentaciji, kojemu je Riječanin uredno slao odbijenice sa šaljivim objašnjenjima.

Bilić je između lojalnosti Ladiću i njegovim pedagoškim metodama, odlučio "građenje ličnosti" 20-godišnjeg Riječanina preuzeti na sebe. Sharbini je zaista nadaren nogometaš na jednom od najosjetljivijih mjesta u momčadi i Bilić je očito presudio da mu je korisnije potaknuti Sharbinija na ozbiljnost na ovakav način nego ga pustiti da se bori protiv kazni i sankcija zbog pogrešnog odnosa prema mladoj reprezentaciji.

Bilić tu zaista jest donkle "zabio nož u leđa" Ladiću i njegovom autoritetu, jer kako bi se on osjećao da mu je primjerice Vlatko Marković poništio odluku o suspenziji "narodnjačkog trojca" i inzistirao da se nađu u momčadi protiv Rusije u Moskvi? Sharbini je napravio previše gluposti da bi tu odluku Bilić smio donijeti sam, bez konzultacija s Ladićem.

U najgorem slučaju, morali su za stol sjesti Bilić, Asanović, Ladić, Dalić i Sharbini i pobrinuti se da zaista Sharbini shvati da se nema pravo "za**ti" s reprezentacijom, makar ona bila i mlada. Ne zbog Ladića i njegovog autoriteta, nego zbog svih onih budućih "zvjezdica" koje bi nakon ove odluke mogle pomisliti "tko šiša mladu reprezentaciju, ja sam materijal za seniore".

Ipak, priču više nije korisno rastezati, Ladić je napravio dobru stvar što je priču o tome ostavio za iza Eura. Čekaju nas puno važnije stvari, za koje je, dojam je, Bilić ipak odabrao ono najbolje čime hrvatski nogomet trenutno raspolaže.