"Mirko, pazi metak..."

"Mirko, pazi metak! Hvala Slavko, spasio si mi život!" Tako nekako djelovao je prvi trening nekadašnjeg "Hajdučkog srca", danas velikog pojačanja lijeve strane momčadi najvećeg rivala Dinama. Policija je "za svaki slučaj" snimala situaciju, "opipavala puls" Dinamovih "tifoza", među kojima Hrgovićevo "lik i djelo" nisu baš omiljeni.

BBB-i su, barem zasad, podijeljeni. Jedni su vrlo brzo Hrgovićev incident s Dinamovim navijačem na Kutiji šibica "prebojali" i nazvali ga "pokazivanjem karaktere i branjenjem suigrača". Drugi mu "prošlost" ne opraštaju i kažu da niti ne namjeravaju. Hrgović u Dinamu? Bez obzira na sve, to je ipak glavna priča ovoljetnog prijelaznog roka u Hrvata.

Hrgović je u samo nekoliko sati od junaka postao izdajnik, od "srca i duše" - "plaćenik". Iako njegov potpis za Dinamo nije senzacija poput one kad je Joško Jeličić otišao u Dinamo ili Niko Kranjčar u Hajduk, malo je onih koji bi "stavili ruku u vatru" da bi se igrač koji je godinama bio sinonim Hajdukovca koji izgara za bijeli dres u vremenu kad je splitska svlačionica bila puna igrača kojima taj dres nije previše značio, mogao odlučiti karijeru nastaviti baš u Maksimiru.

Nije samo u Hrvatskoj "izdaja" kad jedan kapetan i heroj navijača prelazi u redove najvećeg rivala, tako je svugdje u svijetu. Izostankom pravih zvijezda i boraca, Hajdukovi navijači u Hrgoviću su pronašli čovjeka kojemu vjeruju i od kojeg nisu očekivali "nož u leđa". Zato je mnogima u Splitu loše "sjelo" njegovo "da" Zdravku Mamiću i ekspresno slikanje u modrom dresu.

Kontroverza priče o Hrgoviću je u činjenici da je svojim odabirima u karijeri zaradio gomilu ružnih epiteta koje će nositi na leđima cijeli život. Dio hrvatske javnosti odavno ga je krstio "plaćenikom" jer igra za BiH s kojom nema nikakve veze. U Bosni je "ustaša", u Zagrebu "tovar", u Splitu "izdajnik". Cijeli će ga život pratiti komentari kako je "za šaku eura prodao zemlju za koju mu je otac poginuo, pa nije ni čudo da je za još manje izdao dres u koji se zaklinjao". U zaštitu mu neće stati ni mnogi Dinamovi navijači, jer će mu i oni dobaciti kako je "udario jednog od njih, a za to oprosta nema".

Luisa Figa od gnjeva navijača Barcelone tješili su milijuni na bankovnom računu. Jednako tako i Sola Campbella kad je iz Tottenhama prešao u Arsenal. Hrgović je do prije pola godine u Hajduku igrao gotovo za iste novce za koje je danas u očima Hajdukovih navijača "prodao dušu vragu".

Iako je Hrgović drugi nositelj Torcidinog trofeja "Hajdučko srce" koji je prešao u redove ljutog rivala, Ivan Bošnjak samo je godinu dana nosio Hajdukov dres i "izdaju" rođenog Vinkovčanina mnogi nisu shvatili osobno. Hrgović je ipak "dijete Hajduka" i drugačija, za Torcidu puno intimnija priča. Njegov prijelaz nikako ne ide u istu kategoriju "prometa" kojeg su na relaciji Poljud - Maksimir imali Sedloski, Jertec, Peršon, Buljat, Novaković, Hrman, Grgurović i slični, čiji transferi nisu nikoga posebno uzbuđivali.

Bez ikakve dvojbe, Hrgović je veliko pojačanje za Dinamovu momčad i kad se sve zbroji i oduzme - logična kupovina braće Mamić. Carlos je očit promašaj, a Ibanez upitnik i Hrgović će zakrpati mnoge rupe na lijevoj strani Dinamove momčadi. Pitanje je samo - hoće li biti dovoljno mentalno jak za otrpjeti uvrede koje će mu jedno vrijeme dolaziti s "njegove" tribine? Od Dinamovih navijača.

Poznavajući njegov borbeni duh - hoće. Nema nikakve dvojbe da će i za Dinamov dres izgarati kao i za Hajdukov, jer je svjestan da ga u suprotnom čekaju teški dani. Istina je da ovaj 29-godišnji Sinjanin nije imao lagan život i da je raznim zaobilaznim putevima tražio svoje "mjesto pod suncem". Iako će se naći velik broj onih, bilo u Splitu, Sinju, Zagrebu ili Sarajevu, koji će osporiti njegove profesionalne i životne odluke, Hrgoviću se jedna stvar ne može osporiti. Čovjek "ima muda". A ona će mu trebati i za izaći pred lica Dinamovih navijača, kao i pred oči onih koji su mu dali svoj najvrjedniji poklon.

Hoće li ga prihvatiti Dinamovi navijači? Teško je predvidjeti, ali stara je poslovica da vrijeme liječi sve rane. Teško je vjerovati da se "ekstremniji" navijači Dinama neće radovati pogotku kojeg zabije ili namjesti nekadašnje "Hajdučko srce". Oni drugi, koji su ranije odlučili prihvatiti da je nogomet danas samo jedan veliki biznis u kojemu ne postoje "junaci i izdajnici", nego samo "bolje i lošije plaćeni", ionako neće imati problema s njim. Mladen Petrić je javno palio zastavu Basela dok je bio nogometaš Grasshoppera, pa je kasnije postao jedan od ljubimaca navijača Basela.

Kad je Jeličić odlazio u Dinamo, dočekan je raširenih ruku kao najveća zvijezda HNL-a. Kad je Kranjčar dolazio u Hajduk, u Splitu je nastao "delirij". Obojica su postali izdajnici svojih navijača, ali i veliki ljubimci protivničkih. Mirka Hrgovića danas malo tko čeka raširenih ruku, a "neprijatelj" vreba sa svih strana. Onaj Mirko s početka naše priče imao je barem svog Slavka. Dinamov Mirko neprijateljski obruč koji ga je okružio morat će probijati - sam.