Packe

Samo se Peras nervira

Tomislav Pacak • petak, 12.12.2008.
Samo se Peras nervira
Foto: Kristijan Komarica

Teško se sjetiti kada je posljednji puta bilo ovako ugodno pratiti nastupe Cibone. Vrhuška kluba puno je toga dobro izabrala ovog ljeta, a niti jedan pogodak nije bio veći od - Velimira Perasovića...

Za Božić se, istina, dijele samo pokloni, ne i trofeji, pa su još i Perasović i njegova Cibona daleko od konačne ocjene ove sezone. Međutim, prema svemu do sada viđenom nemoguće je ne očekivati nastavak dobrih igara što bi na kraju trebalo rezultirati dobrom žetvom u hrvatskom prvenstvu, NLB ligi, pa i Euroligi.

Ova Cibona nema nezaustavljivog penetratora poput Penna, nebeskog skakača poput Davisona; nema ni domaće zvijezde poput Giričeka ili Rimca, niti igrača nepresušnog talenta poput Sesara. Da ih promatrate kao pojedince, vjerojatno ne bi išli u dvoranu zbog Kusa, Homana, Callowayja, Prkačina, Trohe ili Andrića. A osim ako ste ljubitelj slobodne borbe, ni zbog Marshalla.

Pa ipak, Cibona je definitivno vratila gledatelje u Draženov dom. A gledatelje je teže dovesti nego navijače, jer gledatelji dolaze samo ako imaju što gledati. Tu leži velika pobjeda Velimira Perasovića - njegovu Cibonu isplati se gledati, iako to možda ne biste pomislili ako znate njegove osnovne postulate - obrana, rad, trud, krvava koljena. Nema tu spektakularnih kontri, zakucavanja i dodavanja iza leđa - sve je plan, taktika, uigranost.

Zvuči nezanimljivo? U nekom drugom sportu možda i da, no košarka je divan sport upravo jer nigdje drugdje nije tako lijepo gledati kada momčad - funkcionira. I kada se igrači bore za svaku loptu.

Jared Homan može poslužiti kao sjajan simbol ove Cibone. Iako u većini slučajeva inferioran visinom suparničkim centrima, Cibonin Amerikanac izgara od želje za svakom loptom, pokušava blokirati svaki udarac u svom radijusu, mrzi svaki promašaj i uživa u svakom košu. Homan nije Prkačin, igrač koji može konstantno raditi nered u napadu, no Homanu je baš svaka lopta važna. Lani je Hoskin znao upisati 20-ak poena i 7-8 skokova, ali dovoljno se prisjetiti njegovog razmišljanja bi li ili ne bi pokušao blokirati nečiji pokušaj da bi se zaključilo kako je Homan za ovu Cibonu - bolji igrač.

Publika voli trud, želju, borbu, a za te elemente definitivno veliku odgovornost snosi trener. Perasović je u Ciboni samo potvrdio da je veliki trenerski kapacitet, jer u Ciboni se očigledno radi vrlo ozbiljno, studiozno, pametno. Zapravo, najlakše je jednostavno reći - u Ciboni se radi.

Mora se čovjek uplašiti za Perasovićevo zdravlje ako ga malo dulje promatra za vrijeme utakmice, jer on i na +15 teško proživljava svaku pogrešno dodanu loptu ili loše postavljeni blok.

Calloway je u prvih pet minuta napunio koš Le Mansa u srijedu, ali Peras je prepoznao da njegov pristup u obrani nije bio pravi, pa ga je dočekala klupa i "ribanje" kod pomoćnika Mijatovića. Ako je igrač pravi, onda će takvog trenera znati cijeniti i od njega će znati naučiti kako postati bolji igrač. Dojam je da pod Tornjem ove sezone stanuju upravo takvi, što je još jedan pokazatelj da je ovog ljeta momčad birana pametno, da je tražen točno određeni "mentalni sklop", a da se nisu stihijski uzimali igrači koji garantiraju "15 poena i 7 skokova".

Što može napraviti Cibona ove sezone? Suspenzija Marshalla bit će problem u NLB ligi u okršajima s jačim suparnicima, no Cibona pod Perasovićem dobiva sve koje mora dobiti i uz slabosti ostalih suparnika čini se da će dogurati do Final Foura i bez pomoći najtalentiranijeg igrača.

Euroliga je, pak, najljepša priča jer Cibona je već u prva dva kola obavila ogroman posao, pa ne čudi što je već sada osigurala Top 16 što je bio minimalni cilj ove sezone. Igre protiv Maccabija (oba puta) i Olympiacosa, te općenito kod kuće, razlozi su za optimizam čak i uoči idućeg kruga, iako jasno ne treba poletiti s ambicijama. To prvenstveno vrijedi za javnost, jer s Perasovićem na čelu nema šanse da kod momčadi dođe do opuštanja.

Kada ga je na presici poslije Le Mansa dočekalo pitanje "da li se nervirao u poluvremenu", Perasović je brzo odgovorio - "ja se nerviram uvijek".

Kako igra Cibona, trenutno se nervira samo on. Svi ostali uživaju što je Cibona pogodila s odabirom trenera, a potom i igrača koji su učinili Cibonu - sportskom atrakcijom broj jedan u Zagrebu.

U klubu ne bi trebali spavati na lovorikama, već to zanimanje za Cibonu dodatno marketinški iskoristiti, a s Perasovićem planirati i iduću sezonu kako bi konačno Cibona imala igrački kontinuitet, a ne da svakog ljeta iznova gledamo potpunu renovaciju momčadi kojoj potom treba vremena za uigravanje...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!