Juriš

Tko kupuje u Hajdukovo ime?

Bernard Jurišić • utorak, 16.12.2008.
Tko kupuje u Hajdukovo ime?
Foto: Bruno Karadža

Puno je komentara izazvao nedavni nespretno prezentirani "shopping" Hajdukovog suvlasničkog tandema Andabak - Miličić. Dok su trener Miše i sportski direktor Buljan izjavljivali kako ne znaju ništa o dovođenju Marija Brkljače, 23-godišnji Zagrebaš već je sve dogovorio s njihovim šefovima. Jesmo li svjedočili prvom primjeru sportskog kapitalizma u našoj zemlji?

Kad nema utakmica, a mediji nikad nisu na godišnjem, onda se mnoge stvari javno čine mnogo važnijim nego što to uistinu jesu. Minulih dana javnost se zabavljala razglabanjem je li Hajduk "planski" kupio Marija Brkljaču ili je tandem Andabak - Miličić Miši i Buljanu iza leđa doveo igrača koji će "morati igrati". Zar je uistinu toliko važno tko je doveo igrača za kojeg se svi slažu da je dobar, makar možda nije trenutno neophodan?

Nespretno je izgledala cijela situacija u kojoj čelnici uprave kupuju igrača, a da o tome šefovi struke nisu niti konzultirani. Trebao je Andabak barem formalno zavrtjeti broj Ike Buljana i izvijestiti ga da pregovara sa Brkljačom, uskladiti izjave i formalizirati javni nastup. Međutim, jasno je da Andabak u svojoj poslovnoj karijeri nije naučio previše konzultirati "one ispod" i da je odluke naučio donositi sam. U nogometnoj organizaciji stvari će ipak morati ići malo drugačijim putem.

Sjetili su se mnogi kako je Roman Abramovič Mourinhu "nametnuo" Andriya Ševčenka, što je bio jedan od okidača razdora između njih dvojice i Portugalčevog odlaska. Međutim, niti je Andabak Abramovič, ni Miše Mourinho, a ni Brkljača Ševčenko. 23-godišnji veznjak je pristao doći u Hajduk kao "pomoćna radna snaga" koja će se boriti za mjesto u momčad isključivo tamo gdje i treba - na travnjaku. Miše nije tip trenera koji dopušta "vanjske utjecaje" i Brkljača sigurno neće biti ni na koji način privilegiran ili zapostavljen.

Puno se tinte i glasnica potrošilo minulih dana na temu "pojačava li se Hajduk planski". A dovedeni su tek Brkljača i Marin Tomasov, obojica mladi i perspektivni igrači kakve Hajduk i Dinamo u Hrvatskoj ne smiju propuštati. Zar nije logičnije dovesti takve igrače, makar i ne imali mjesta u prvih 11 odmah čim dođu, nego skupljati razne bezimene Brazilce, Bosance ili Afrikance na probama tražeći "jack-pot" koji se još nikad nije dogodio? Što je neplansko u dovođenju onog najboljeg što ti je dostupno?

Hajduk ne smije upasti u zamku prekrcavanja igračima, to je točno. Ali isto tako ne može planirati svoju momčad samo na temelju onoga što mu u ovom trenutku treba. Ni jedan ambiciozniji klub ne razmišlja samo dva mjeseca unaprijed, nego barem dvije godine. Ako danas Hajduku ne treba zadnji vezni, tko kaže da mu neće trebati na ljeto? I tko kaže da jedan Brkljača danas-sutra neće postati novi Hajdukov Skoko?

U svakoj se organizaciji zna hijerarhija, u Hajduku je ona još uvijek u izgradnji pa ne funkcionira idealno. Barem dok je predsjednik Mate Peroš u Južnoj Americi. Njegova je izočnost minulih dana još jednom pokazala koliko je čovjek značajan u poljudskoj svakodnevnici. Kad je Peroš u Splitu, Hajduk govori preko glasnogovornika. Malo i precizno. Dok je Peroš u Južnoj Americi, u ime Hajduka govore mnogi. I rade zbrku.

Što se širenja igračkog kadra tiče, uz Tomasova i Brkljaču, Hajduk želi dovesti Hrvoja Vejića, uz kojeg bi se "školovali" mladi stoperi Jurica Buljat, Maloča i Pandža. Napadač Ivan Rodić podijelio je javnost više od Brkljače, jer je jako kratko na velikoj sceni i mnogi smatraju da još nije Hajdukov kalibar. No, ako je Vručina (zasad) "preskup", Sivonjić "preplav", a Zec "prezelen", neka ozbiljnija opcija Splićanima i ne preostaje.

Najnovija zanimljiva priča je riječki razigravač Anas Sharbini. "Biser u nogama, školjka u glavi", kako ga karakteriziraju neki, već ove zime želi iz Rijeke i to u Split ili Zagreb. "Ispitivanje pulsa" riječke uprave bila je priča kako je Hajduk za njega spreman ponuditi trojicu svojih igrača (Bušića, Bartolovića i Aračića) i čini se da taj pristup uopće nije nerealan. Svjesni su i u Rijeci da cijenu od 7 milijuna eura mogu "objesiti mačku o rep" i da više od 2 milijuna za svog najvrjednijeg igrača teško mogu igdje dobiti. Pitanje je sad žele li u Rijeci čisti "keš" ili su voljni u cijenu uključiti i "kompenzaciju".

Ukoliko je riječ isključivo o novcima, Dinamo jedini Sharbinija može platiti po "tržišnoj cijeni". Naravno, onoj realnoj, a ne "znanstveno-fantastičnoj" koju su istaknuli na Kantridi. Ako Riječani žele za Sharbinija dobiti i neka igračka pojačanja, onda se u priču može uključiti i Hajduk.

U Hajduku su spremni ponuditi dvojicu, možda i trojicu igrača, plus novčani "stimulans". U jednom "paketu" je spomenuta trojka (Bušić - Bartolović - Aračić) plus milijun eura, drugi paket bi mogao biti Bušić - Linić i 1,5 milijuna. U oba slučaja postoji logika za jedne i za druge. Rijeka bi se riješila igrača koji želi otići, dobila igrače koje može odmah instalirati u prvih 11 i istovremeno postigla svoj najveći transfer u povijesti. Hajduk bi dobio odličnog igrača i usput "pročistio" svlačionicu od igrača koji su u drugom planu, a Sharbini bi napravio željeni korak naprijed.

No, pitanje je što će na te "NBA-križaljke" reći Zdravko Mamić? I on je, zanimljivo, u Južnoj Americi. Je li naletio negdje na Peroša?

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!