Sudar titana

Ne znam jeste li svjesni, ali Hrvatska je "samo" dvije pobjede udaljena od naslova svjetskog rukometnog prvaka. S obzirom da smo ih dosad nanizali već sedam, matematika kaže da smo osvojili 70% titule. Nije loše, zar ne?

Nažalost, na istoj udaljenosti od raja su i Francuzi. Dvije trenutno najbolje svjetske rukometne momčadi, dvije rukometom najzaluđenije nacije, dvije momčadi s genijalcima čiji su korijeni udaljeni tek dvadesetak kilometara. Ivano Balić iz Splita i Nikola Karabatić iz Trogira.

Podatak je to koji mora fascinirati. Dvojica rukometnih genijalaca koji su ovu igru u 21. stoljeću digli na višu razinu s pravom će po završetku svoje karijere konkurirati za mjesto među najvećima u povijesti. Vođe svojih reprezentacija, igrači koji ispisuju rukometnu povijest u svojim zemljama.

Za Karabatićem smo odavno prestali žaliti, iako nije teško zamisliti kako bi svjetski rukometni poredak izgledao da smo pravovremeno prepoznali kakva se klasa krije u ovom 25-godišnjaku. Nažalost, naš rukometni savez nije imao tako raširene "pipke" kakve su kreirali nogometaši, pa je Karabatić umjesto ulaska u hrvatski rukometni "Dream Team" postao polazišna točka nove Francuske u eri nakon Jacksona Richardsona. Čovjeka kojeg je Ivano Balić uvijek navodio kao svog najvećeg uzora iz mlađih dana.

Taj je "previd" naših rukometnih skauta stvorio je rivale koji žestoke okršaje vode već godinama na mnogim velikim natjecanjima. Hrvatska i Francuska odigrali su toliko velikih dvoboja u posljednje vrijeme, da je naše međusobne okršaje rukometni svijet prozvao "sudarom titana". Okršajima onog najboljeg što svjetski rukomet nudi.

Dok Karabatić dirigira sve starijim i umornijim orkestrom iz kojeg jedan po jedan ispadaju glavni "svirači", Balić je na ovom Svjetskom prvenstvu u borbu za odličja poveo momčad koja već danas šalje snažnu poruku za budućnost. Poruku koja kaže kako naša velika generacija ima nasljednike i kako nas i u budućnosti čekaju ugodna rukometna vremena.

Ovog nas tjedna očekuje jedan, a možda i dva okršaja s tim Francuzima. Prvi u grupi više ništa neće značiti, a bilo bi veliko iznenađenje kad se ove dvije sjajne momčadi ne bi susrele i u nedjelju u okršaju za zlato. U utorak će vjerojatno i Červar i Onesta odmarati svoje najvažnije adute, voditi i "psihološki rat" s protivnikom, skrivajući neke adute za eventualno finale. U međuvremenu će u polufinalu Karabatić po prvi put doći "raditi" u Split, nakon što je godinama dolazio samo na odmor.

Hrvatska ili Francuska, pitanje je kojim se bave rukometni stručnjaci diljem svijeta. Rukometna imaginacija, potez, cepelin ili tvrda i žestoka obrana na rubu dozvoljenog? Francuzi su bez Bertranda Gillea, jednog od najvećih svjetskih igrača u posljednjih 10 godina. Jednog od rijetkih koji su znali uštopati Balića i igrati na obje strane terena. Ozlijedio im se i Didier Dinart, no prema nekim informacijama trebao bi biti spreman već za polufinale. Francuska obrana bit će stoga i dalje iznimno čvrsta, a samo podsjećanje da iza tog snažnog bloka stoji Thierry Omeyer, izaziva veliki respekt.

No, jednak respekt postoji i na francuskoj strani u odnosu na našu momčad. Claude Onesta je već priznao kako je Hrvatska sposobna osvojiti zlato bilo gdje, bilo kad. Sad, kad iza leđa ima 16.000 navijača, nitko drugi ne može biti prvi favorit za zlato. Čak ni sjajni Francuzi. Hoće li biti dovoljno snage za novu krunu ove sjajne generacije?