Juriš

Festival licemjerja

Bernard Jurišić • četvrtak, 26.02.2009.
Festival licemjerja
Foto: Bruno Karadža

Pitanja i kontroverze nakon velikog derbija prošle nedjelje u Splitu niču kao gljive poslije kiše. Iz oba tabora u suprotnom su smjeru odaslane "otrovne strelice", a priču je "ukrasila" žestoka kazna disciplinskog suca...

Derbi između Hajduka i Dinama teško će još neko vrijeme dobiti točku. Na objede Dinama Hajduk je odgovorio, a na cijeli derbi "pečat" je udario disciplinski sudac Udruge prvoligaša Krešimir Vlajčević kaznivši Hajduk s utakmicom igranja bez publike i 200.000 kuna, a Dinamo s 30.000.

Uz dužno poštovanje prema pravilnicima, određivanje igranja utakmice bez gledatelja još je jednom pokazalo svu autističnost naših nogometnih vođa. U situaciji kad se HNL bori za svakog gledatelja, za svaku prodanu ulaznicu i kunu, jedinom klubu koji može napuniti tribine onemogućeno je igrati pred publikom.

Hajduka bi u narednoj domaćoj utakmici vjerojatno gledalo između 15 i 20.000 gledatelja. Onoliko koliko neki prvoligaši nisu skupili u cijeloj polusezoni. Umjesto da se smisli način kako sačuvati to blago koje Hajduk na tribinama ima, procijenjeno je da je najbolje - potjerati ih. Zar ne bi bilo pametnije formulirati kaznu na način da se tribine popune, a čitav inkas od ulaznica proslijedi nekoj humanitarnoj udruzi ili "kaznenom računu" Udruge prvoligaša? Da se konačno osim represije netko pozabavi i s konceptom edukacije?

Tko je s praznim tribinama išta dobio ili naučio? Zar treba očekivati da će takva kazna išta promijeniti za buduće derbije? Hoće li ubuduće Mate Peroš i Jako Andabak "zujati" oko stadiona uoči utakmica i oduzimati papiriće navijačima, a Željko Kerum trčati s kantom vode za svakim tko pokuša upaliti baklju?

Teško se oteti dojmu da Hajduk, pa čak i Dinamo, koji je dužan uplatiti 30.000 kuna zbog divljanja svojih navijača iako je unaprijed "oprao ruke" od organizacije njihova gostovanja na Poljudu, plaćaju i nečiju tuđu nesposobnost. Redarska služba na stadionu zadužena je za pretres navijača pri ulasku na stadion, a policija za pregled stadiona uoči početka i održavanje reda tijekom utakmice. Odgovaraju li ičim te dvije službe za propuste u svom poslu ili su samo zadužene biti tamo i naplatiti od organizatora svoj rad? Licemjerje?

Od svih desetaka upaljenih baklji, samo je jedna jedina upotrebljena s namjerom da se nekoga ozlijedi. Jedan Dinamov "navijač" bacio je upaljenu baklju prema krcatoj zapadnoj tribini i samo pukom srećom nitko nije nastradao. Taj je divljak zbog nesposobnosti policije da ga identificira i kazni do danas ostao nepoznat, a istovremeno se cijela država digla na noge zbog toga što su Giovanni Rosso i Drago Gabrić u slavljeničkom zanosu vrtjeli bakljom pred svojim navijačima nakon utakmice.

Pravdati Rossovu i Gabrićevu nesmotrenost nije potrebno, pogriješili su i za tu će pogrešku (skupo) platiti. No, kakav biste epitet stavili u opis činjenice da je državni auditorij kao neusporedivo veći problem našeg društva prepoznao neprikladnost slavlja dvojice vrhunskih sportaša, u odnosu na pokušaj ozljeđivanja, a potencijalno i ubojstva od strane jednog huligana s Dinamove tribine? Licemjerje? Dok se po novinama, televizijama i portalima teoretizira može li komadić tankog papira koji pada s krova stadiona nekome ozlijediti oko, jedini čovjek koji je zaista pokušao nekoga ozlijediti još uvijek je na slobodi. Traži li ga itko uopće?

I kad smo već kod tih prokletih baklji, kako nazvati činjenicu da se u istom sportskom bloku na televiziji, u razmaku od nekoliko minuta, najprije svi zgražamo kako se na Poljudu slavi s upaljenim bakljama, a onda s veseljem i simpatijama gledamo kako razdragani Mrkopaljci dočekuju svog skijaškog junaka Jakova Faka na mjesnom trgu s upaljenim bakljama u rukama. Licemjerje?

Ajmo malo dirnuti i u "osinje gnijezdo". Hajduk je novčano kažnjen zbog rasističkog vrijeđanja Dinamovog Brazilca Sammira u dva navrata s tribina. Međutim, istim zvukovima kao Sammir, s tribina je u nekoliko navrata "nagrađivan" i Mirko Hrgović. Ni Dinamov glasnogovornik, ni disciplinski sudac ni riječi nisu rekli o tome. Zašto? Zar zato što je Hrgović bijelac? Zato što njemu upućeni "hu-hu" nije rasizam nego nešto drugačije i manje bitno?

Ako na stadionima nije dozvoljeno sportaše vrijeđati životinskim epitetima i oponašanjima (a ne bi trebalo biti), koliku je kaznu platio Dinamo za sve one derbije u kojima se Niku Kranjčara s tribina nazivalo svinjom, žešće i češće nego Sammira u Splitu majmunom?

I da se razumijemo, pravi majmuni i svinje su zapravo oni koji su sposobni bilo kojeg čovjeka vrijeđati zbog banalnosti poput boje kože ili boje dresa. Međutim, licemjerje koje zbog "problema rasizma" posljednjih godina vlada u našoj zemlji je strašno. Ni na jednom stadionu u našoj zemlji nije kažnjivo vrijeđati hrvatske nogometaše, pa čak ni strance bijele puti. Vrijeđati, pljuvati, gađati bakljama ili noževima, vješati lutke s njihovim likom ili oblačiti svinje u njihove dresove. Ali ako se začuje i najmanji zvižduk ili sumnjivo ispušteni glas na adresu nekog tamnije boje kože, stižu pljuske i predavanja sa svih strana.

Nikad rasizam nije bio problem hrvatskog društva, sve dok ga nismo "uvezli" zajedno s gomilom drugog smeća od onih koji bi nam, kao, trebali biti uzori i "partneri u integracijama". Nikad hrvatski čovjek nije ratovao protiv ljudi drugih rasa, niti ima ikakvog razloga mrziti ih. Za razliku od nekih koji su ih stoljećima tlačili i ugnjetavali i onda od svega oprali ruke, sa gađenjem pokazujući prstom prema "zaostalom, ksenofobičnom i rasističnom Balkanu". No, to je opet neka druga priča. Licemjerna, naravno.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!