Suci su najmanji problem

Zakotrljala se opet priča o stranim sucima, ovoga puta od strane Dinama koji se "osjeća oštećenim u utrci s Hajdukom". Da postoji nekakva garancija da će strani sudac odsuditi savršeno, prijedlog bi imao smisla. Međutim, savršenog suca nema jer baš kao i vratar, branič, napadač, trener, prodavačica u dućanu i ministar, sudac griješi.

Svi čimbenici hrvatskog nogometa hvale "svoga konja". Peroš se diči preoblikovanjem, Mamić punom blagajnom, Ivanković tvrdi da su "treneri najbolji dio našeg nogometa", igrači sami za sebe govore da su "najbolji u HNL-u ili su ga prerasli", Srebrić i Marković "vode najbolji savez na svijetu", a suci, pak, tvrde da u ovakvim uvjetima sude - odlično.

Paradoksalno, s obzirom na to koliko se crne tinte troši upravo na njih, vjerojatno su i najbliže istini. Jer kako funkcioniraju stvari u našem nogometu, oni sude sasvim zadovoljavajuće.

Suci, nažalost, nemaju nikakvu zaštitu i tu leži njihov najveći problem. Treneri ih mogu spominjati prije i poslije utakmica, mediji ih razvlače i po mjesec dana prije najvećih derbija, čelnici klubova zovu ih lopovima, gangsterima, prevarantima i - nikome ništa. Samo sucima pritisak.

Kada je Marcello Gallardo 2000. godine tri puta opsovao suca Polla nakon što je dobio drugi žuti karton, UEFA ga je nagradila s tri utakmice kazne. To znači biti uz suca, a ne govoriti "mi suce podržavamo", a onda, primjerice, njihove crvene kartone i pripadajuće suspenzije umanjivati kada to "nekome paše".

Igrači i klubovi žele suđenje kao u Ligi prvaka? Onda neka se tako počnu i ponašati, kako na terenu, tako i u izjavama prije i poslije utakmice. Da li i na terenima Lige prvaka vidite kako se igrači nakon svake odluke unose sucu u lice i nabrajaju mu najbližu rodbinu? Da li i Guardiola, Ramos, Wenger i ostali poslije utakmica opravdanja za neuspjehe pronalaze isključivo u sucima kao što rade naši treneri? Da li Laporta i Beckenbauer imaju potrebu zvati suca gangsterom i lopovom, vrijeđati ga na najnižim osnovama?

Zanimljivo, što je veća scena, to je lakše suditi. Suočeni ste sa sve normalnijim i normalnijim igračima i trenerima, ljudima koji vas poštuju i koji znaju da ste vi tamo da im pomognete podijeliti pravdu, a ne gledaju vas kao neprijatelja. Dobiti finale Lige prvaka je čast, a dobiti hrvatski derbi - osuda.

Zamislite da se sve secira kao što se seciraju sudački potezi. Zar nije žalosno kada neko "Oko sokolovo" nakon sedam usporenih snimki iz pet različitih kuteva konstatira - evo, tu se s ovom HNS-ovom kamerom vidi da je ovaj igrač za 10 centimetara u zaleđu. Ozbiljno?!

Trebalo bi onda tako na usporenim snimkama pokazati i Dinamove skaute kako gledaju Suareza i onda ga odluče kupiti. Ili iznova i iznova prikazivati kako je Strinić centrirao "u kuruzu" ili je Tadić s tri metra promašio prazan gol. Pa dovesti Capella da analizira gdje su to Miše i Jurčić pogriješili protiv Cibalije i Osijeka. Ili iznova i iznova puštati kada, primjerice, TV komentator Xabija Alonsa nazove Xavi Alonso.

Hrvatski suci, jasno, griješe, a u ovako neizvjesnoj utrci za prvaka i njihova pogrešna odluka može presuditi. Međutim, da bismo vratili povjerenje javnosti u to da prvaka neće odlučiti Ivo Sanader ili neka zakulisna igra, potrebno je učiniti puno dublje zahvate nego za jednu utakmicu dovesti talijanskog suca.

Potrebno je hrvatske suce zaštiti od svih mogućih vrsta pritisaka. Kako onih kroz medije, tako i onih "koje ne vidimo". Potrebno je rigorozno kažnjavati ispade protiv sudaca, verbalne napade, potrebno je prestati analizirati svaku odluku kao da iza nje stoji namjera, već dopustiti mogućnost da se radi jednostavno o ljudskoj pogrešci.

Kada netko skupi dovoljan broj dokaza, napravi nekakvu ozbiljnu studiju da se neki klub evidentno i konstantno oštećuje, a neki drugi "gura", onda to treba ozbiljno prezentirati odgovarajućim organima koji, pak, moraju javnosti dati odgovor na pitanje zašto je to tako i tko je tomu kriv. Jer, nemoguće je slučajnosti pripisati ako na kraju sezone Klub A ima dosuđenih 80 posto dvojbenih odluka u svoju korist, a Klub B 20 posto. No u međuvremenu nije ozbiljno ni ispravno u svakoj pojedinoj utakmici vidjeti "zavjeru i reketarenje". Time se radi medvjeđa usluga i sucima, ali i imidžu cijele lige.

Potrebno je uvesti puno više reda u samu sudačku organizaciju, a posebno pozornost obratiti na niže lige. Naime, upravo tamo stvaraju se suci za budućnost, a nerijetko rade u uvjetima koji su zaista ispod razine normalnog ljudskog bića. Kao što mi je jedan sudac jednom rekao, "navijači dolaze s kosama i srpovima", a na pitanje "gdje su redari" odgovor je - "oštre kose i srpove". Priče s nekih trećeligaških i četvrtoligaških terena zaista su legendarne, nerijetko smiješne kada ih slušate, ali u zbilji vrlo, vrlo žalosne.

Takve su stvari problem hrvatskog nogometa, a ne to što je Batinić potpuno ispravno dosudio jedanaesterac Hajduku protiv Zagreba.

Bilo bi dobro da si i suci pomognu čvršćim kriterijem, da prestanu dopuštati sve svašta na prvoligaškim terenima i da počnu isključivati igrače koji se ne ponašaju kao da igraju Ligu prvaka već 2. županijsku.

A što se suđenja Dinamu i Hajduku tiče, najbolje bi im bilo da u dvojbenim odlukama - sude protiv njih. Kada su već tako moćni, igrački, trenerski, financijski, ili se barem takvima smatraju, Dinamo i Hajduk trebali bi svakoga dobiti i bez sudačkog vjetra u leđa. A na taj način oni drugi ne bi mogli vikati "evo, opet su ih suci izvukli"...