Unaprijed izgubljene bitke

Hajduk je na Kantridi definitivno ostao bez naslova prvaka i četvrtu godinu zaredom morat će stisnuti ruku maksimirskom rivalu. Ovog puta puno drugačije, ponosnije i borbenije nego prošlih sezona jer je bitka ovog puta trajal do posljednjih kola, no ništa manje bolno. Dapače. "Omirisali" su Splićani titulu, prvi put nakon nekoliko godina vratili se na čelo ljestvice, pobjeđivali Dinamo u direktnim okršajima, no "trokirali" su tamo gdje se naslovi dobivaju i gube. U "malim" utakmicama.

Hajduk je ove sezone izgubio 10 bodova od četiri posljednjeplasirane momčadi HNL-a,. Izgubio je 5 bodova kod kuće od Varteksa, primio tri komada od Zagreba na "neutralnom" Maksimiru, a na Kantridi se dvaput nasukao. Loš ulaz u sezonu pokazao se presudnim, jer čak ni velika serija pobjeda koju su Splićani gurali od ustoličenja Ante Miše, nije im pomogla da se značajnije odvoje od Dinama.

Puno je dobroga Hajduk doživio ove sezone, punih tribina, dobrih rezultata, financijske i organizacijske stabilnosti. Više nego ijedan drugi klub punio je tribine gdje god je dolazio i inspirirao svoje domaćine na "utakmice sezone". Međutim, Hajdukovi čelnici znali su se uhvatili u klopku sitničarenja i često nepotrebnog medijskog polemiziranja.

Dinamova zimska nervoza zbog loših rezultata, igara i uopće atmosfere, "prelila" se i na Hajdukove čelnike. U trenucima najveće Dinamove krize, Zdravko Mamić je svoje probleme sanirao vještim manevrom. Ustoličio je Jurčića na mjesto trenera i napravio svoj najbolji potez godine. Zašutio. Pustio je da umjesto njega govore Damir Vrbanović, Zoran Mamić, Siniša Jagodić, Kruno Jurčić, čak i Ivan Brleković. "Rešetanje" iz svih oružja iz maksimirske šume brzo je pogodilo u još uvijek nestabilnu splitsku metu.

Jagodić je u korizmi postao "Zdravko Mamić", Vrbanović i Brleković svojom su galamom protiv hrvatskih sudaca našili na plodno tlo i unervozili splitske vladajuće strukture, a Kruno Jurčić svježim je pristupom i snagama napravio pritisak na Hajduk na terenu. Pritisak koji Mišina momčad nije uspjela izdržati. I to ne samo svojom krivnjom.

Predsjednik Peroš, direktor Fiorentini, sportski direktor Buljan i ostatak društva izvan Hajdukove svlačionice morat će na sebe primiti dio odgovornosti zbog toga što Hajduk neće prvi presjeći prvenstvenu vrpcu. Hajdukovo vodstvo nije znalo "materijalizirati" svoju psihološku prednost ove sezone i svojim je izjavama u nekim situacijama itekako utjecalo na svoju momčad i ambijent oko nje.

Prozivanjem drugih klubova za "skidanje gaća Dinamu, a dizanje srednjeg prsta Hajduku", Hajdukovi čelnici dodatno su otežali posao svojim "zaposlenicima" na travnjaku. Nikome nije drago čuti takve objede na svoj račun i takvim su javnim istupima čelnici Hajduka samo pojačali motivaciju svojih protivnika. Bez obzira ima li istine u konstataciji da neki klubovi nemaju iste aršine prema Hajduku i Dinamu - splitski su govornici trebali biti pametniji i promišljeniji u svojim prozivkama. Dobar odvjetnik nikad ne ulazi u raspravu koju ne može dobiti, a Hajduk u priči "svi protiv nas" apsolutno ništa ne dobiva osim - neprijatelja.

Jednako tako, Hajdukovi čelnici uletjeli su u Dinamovu "klopku" sa stranim sucima kao "grdelin na baketinu". Prozivanje sudačke organizacije od strane Dinama Hajdukovci su shvatili kao posredan napad na sebe i samo iz inata prema Dinamu postavili "svoja tijela" ispred hrvatskih sudaca. Istih onih kojima godinama i sami ne vjeruju i koje prozivaju. Istih onih kojima danas psuju sve po spisku i psovat će vjerojatno i dogodine i svake sljedeće.

Hajdukovi čelnici u toj su situaciji "dobili bitku" jer strani suci nisu dovedeni, a zapravo izgubili rat u koji uopće nisu trebali ni ulaziti. Strani suci niti nisu mogli biti dovedeni za završnicu prvenstva jer za to nije postojao ni jedan pravni argument, a njihovo dovođenje bilo bi direktno kršenje gomile pravilnika i zakona HNS-a. Vrhunski pravnik Vrbanović to je bez ikakve dvojbe znao, kao što je i znao da Dinamov zahtjev za stranim sucima nema nikakvu šansu u ovakvom vremenskom tjesnacu.

No, Dinamo je dobio ono što je htio. Pritiskom na sudačku organizaciju - u ni jednoj utakmici nakon derbija Dinamo nije imao loše suđenje, a uz to je dobio i "bonus". Unio je dodatnu nervozu u redove svojih splitskih suparnika, vodećih na ljestvici. Hajdukovi čelnici umjesto da su se zavalili u fotelju i rekli "nama odgovara što god hoćete, domaći ili strani suci - svejedno", upustili su se u žestoku obranu nečega što desetak dana kasnije i sami "streljaju" iz svih oružja.

Je li nelogično da Hajduku u završnici prvenstva sude zagrebački suci, a Dinamu suci iz "zagrebačkog prstena"? Da, nelogično je. U našem društvu toliko opterećenom podvalama, urotama, paranojom i "bijelim miševima", Stjepan Djedović sigurno bi inteligentnije postupio da je izbjegao takve konotacije. Iako ne znači da bi to neki drugi sudac bolje odsudio, ponekad se naši nogometni čelnici ponašaju užasno autistično i svojim potezima podgrijavaju ionako nabujalu maštu navijačkog puka.

Hajduk ovu sezonu može proglasiti godinom skupljanja iskustva. I to na svim razinama. Puno se novoga i puno dobroga dogodilo Hajduku ove sezone, čijim su povratkom na stare staze profitirali svi. Čak i Dinamo. Želi li napraviti novi korak naprijed, splitski će klub u novoj sezoni morati korigirati i neke pogreške koje je napravio u ovoj, tranzicijskoj, godini. A najvažnije od svega - ne trošiti energiju na nepotrebne i unaprijed izgubljene bitke.