Runje je ubio krticu

Wembley. Dovoljno je reći samo ime toga stadiona i prosječni nogometno educirani Hrvat moći će pričati satima. Ovisno o tome je li mu u životu čaša napola puna ili napola prazna, isti će Hrvat pripovijedati o najvećoj pobjedi ili pak najvećem porazu u povijesti hrvatske reprezentacije. Sredine nema, neopredijeljenih nema, osim ako ste Vlatko Marković prema kojemu je Hrvatska te utakmice odigrala na - Wimbledonu.

Puno je Temze prošlo ispod Tower Bridgea otkad je Vedran Runje iz svoje mreže izvadio petu loptu. Englezi su nas porazili, ponizili, pokazali da su u ovom trenutku klasa za sebe, a usput su se i prikladno osvetili za pljusku iz 2007. godine. Sve bih to prihvatio, škrgutom zuba priznao da su bolji, da nije tog petog, posljednjeg pogotka...

Dvije godine izrugivali smo se Englezima zbog pogotka u Maksimiru, a Paula Robinsona prestali nazivati imenom. Umjesto imena kojeg mu je nadjenula majka čak je i hrvatskim domaćicama postao "onaj kojeg je krtica prevarila u Maksimiru". Smijuljili smo se, upirali u njega prstom, a Sportnet.hr je u suradnji s Nikom Titanikom izradio i famozne majice zbog kojih se danas svi vozimo na boljim modelima bicikala nego prije.

Smijali bismo se i dalje, živjeli u blagostanju, planirali kupnju novih guma, a tada... tada je pao peti pogodak. Posljednja utvrda s koje se šahovnica mogla smijati lavovima srušena je i pretvorena u šljunak, a kako nismo bez grijeha da ga bacamo na Runju, dosjetili smo se drugačije kazne. Sve neprodane primjerke spomenutih majica poslat ćemo našem vrataru, neka ga podsjete na dan kada je ubio krticu.

Ako ništa drugo, Hrvatima će uvijek ostati utjeha da Slaven Bilić te londonske večeri nije nosio kišobran...

Portsmouth kao Zagreb

Što je zajedničko prvoj hrvatskoj i prvoj engleskoj ligi? Osim što se i jedna i druga igraju na travi, malo toga. Portsmouth i Zagreb pobrinuli su se, međutim, i ovoga tjedna za još jednu sličnost i trenutno se natječu u tome koja će momčad duže imati nula bodova.

Portsmouth je usprkos dvama postignutim pogocima upisao peti uzastopni i ostao prikovan za dno. Niti jedan od spomenuta dva pogotka, naravno, nije postigao Frédéric Piquionne, pa se serija francuskog tzv. napadača nastavila i ovoga tjedna. Pokušavao je siroti Francuz, ne može mu se poreći želja, zabilježio čak i tri prilike, ali ih sve na gotovo jednak način i upropastio.

Tri člana vodeće četvorke upisali su pobjede dok je Arsenal uvjerljivo poražen na Eastlandsu. Topnici nakon sjajnog starta polako posustaju, ponajviše zbog velikih problema u obrani koju nitko jednostavno - ne igra. Momčad Arsenea Wengera skup je sjajnih pojedinaca koji u napadačkoj igri rade čuda, a u obrani... kome treba obrana?

Ukrast ću ovom prilikom riječi bivšeg igrača Liverpoola Alana Hansena, koji dane u mirovini ispunjava komentiranjem za BBC Sport: "Kad Manchester United igra dobro - pobjeđuje, kad Chelsea igra dobro - pobjeđuje, kad Liverpool igra dobro - pobjeđuje, kad Arsenal igra dobro - nikad ne znaš što će se dogoditi.". Nemam što dodati.

Zločin i kazna

Nakon dva tjedna razvlačenja po medijima, nezabilježenog linča i kampanje protiv Eduarda da Silve pravda je, barem donekle, zadovoljena. Naš je reprezentativac oslobođen krivnje, suspenzija je ukinuta, ali ožiljci i uvrede će ostati. UEFA je grubo pogriješila i po tko zna koji put pokazala svoje licemjerje, ali usput i nesposobnost i neorganiziranost zakazavši saslušanje na dan kada je Eduardo igrao na Wembleyu (ili Wimbledonu, ako pitate Markovića).

Stoga ipak veseli činjenica da će o slučaju Emmanuela Adebayora odlučivati Engleski nogometni savez (FA), daleko organiziranija skupina ljudi u odijelima. FA je reagirao promptno i bivšeg napadača Arsenala zbog privatiziranja utakmice protiv Arsenala i osobnog obračuna s igračima i navijačima proglasio krivim po svim točkama optužnice.

Adebayor je tipični primjer sportaša koji to nije, a za sve što mu se u karijeri dogodilo kriv je nitko drugi nego on sam. Kleo se u vjernost Arsenalu, podilazio navijačima, pa ih sve na kraju prevario s izazovnom engleskom funtom. Navijači ne vole prevrtljivce, a premda su ga za razliku od Eduarda na zub uzeli tek oni koji podržavaju Arsenal, Togoanac ni to nije izdržao.

Koliko mu je točno žao zbog ružnih scena s Eastlandsa i koliko je istine iza isprika izrečenih za javnost pokazao je već na prvom sljedećem treningu. U utakmici sa svojim suigračima postigao je pogodak i potom iz zabave i uz pregršt smijeha reprizirao subotnje slavlje pred navijačima Arsenala. Pametnome dovoljno.

Kakav ga doček čeka na Emiratesu, teško je uopće zamisliti, možda bi mu bilo bolje odglumiti ozljedu ili se natrpati žutim kartonima. Navijači Arsenala već su u promet pustili prigodni video...

Idem u pakao

Nisam te "sreće" da poput Dimitra Berbatova imam ujaka koji smatra kako potpisom za Crvene vragove putujem u pakao, no ako je imalo istine u tvrdnji kako je zavist jedan od sedam smrtnih grijeha, ovim ću si odlomkom priskrbiti jednosmjernu kartu za taj posmrtni turistički aranžman.

Zavist je, naime, jedino što osjećam nakon što su dvojica Sportnetovaca, koje ćemo za potrebe ovog teksta nazvati Vedran Attias i Tomislav Pacak, uživo svjedočili pobjedi Manchester Uniteda nad Tottenhamom na White Hart Laneu.

Kao da to nije dovoljno, drsko su se smjestili odmah iza klupe Tottenhama i potrudili se tijekom utakmice barem jednim dijelom tijela biti prisutni u televizijskom prijenosu. Da je mržnja osmi smrtni grijeh imao bih dva od osam, ovako ih tek mrzim iz hobija. Vidite li ih na ulici, slobodno im podmetnite nogu ili dobacite kakav neumjesni komentar, ne možete reći da nisu zaslužili.

And the winner is...

Da mi je netko rekao da ću ovoga tjedna poseban odlomak napisati o srazu Stoke Cityja i Chelseaja, ponudio bih mu liječničku pomoć, no dogodit će se upravo to. Chelsea je utakmicu dobio s 2:1, a ja sam odlučio podijeliti nekoliko tjednih nagrada, premda od njih nitko neće imati nikakve koristi i premda ih sljedećeg tjedna vjerojatno neću dodijeliti.

Ponosni vlasnik nagrade za najsmješniju vratarsku pogrešku ovoga će tjedna biti Petr Čech, koji je proteklih nekoliko noći vjerojatno sanjao vodeći pogodak Stoke Cityja. Desetak sekundi kasnije strijelac toga pogotka Abdoulaye Faye i njegov kolega Ricardo Fuller priredili su gledateljima sjajnu koreografiju i bez konkurencije odnijeli nagradu za najbolju tjednu proslavu pogotka. I jedno i drugo možete vidjeti u video zapisu koji slijedi...

Da se navijači ne osjete uvrijeđenima, jednu sam nagradu priredio i za njih. Duhoviti navijači Stoke Cityja preradili su uobičajenu navijačku poskočicu "You're not singing anymore", dvama slovima zamijenili mjesta i put Chelseajevih navijača poslali pjesmu koja boli. Zapjevali su, naime, "You're not signing anymore", ciljajući naravno na Chelseajevu zabranu potpisivanja ugovora s novim igračima sve do 2011. godine. Maštovito i "u sridu".

Je li netko rekao Turska?

Na putu prema dolje, zapjevali bi Pipsi, a putujemo i mi prema dolje, i to prema petoj engleskoj ligi gdje su prošlog tjedna prvenstvenu utakmicu odigrali Oxford United i Luton Town. Slavio je domaćin s 2:0, ali nećemo se baviti rezultatom već podsjetnikom kako nogomet u 30 sekundi može promijeniti raspoloženje.

Promašeni jedanaesterac Oxforda dobro je razveselio gostujuće navijače, iz čije perspektive i gledamo priloženi video. Ekstaza na tribinama nije se ni stišala, a Oxford je pokrenuo novi napad i efikasno ušutkao gostujući dio tribina. Ako ništa drugo, Hrvati mogu suosjećati s navijačima Lutona, u ljeto 2008. godine osjećaj je bio donekle sličan...

Prije nego se s vama još jednom oprostim, podsjetit ću vas na film "Prokleti United" (The Damned United) o kojemu sam pisao u jednom od prvih izdanja Engleskog pacijenta. Pogledavši ga napokon proteklog tjedna, mogu ga preporučiti svim ljubiteljima filmova nogometne tematike jer doista se radi o jednom od najboljih te vrste.

Rekao bih vam da pripremite kokice i osvježavajuće piće, no u to doba se konzumirao fish&chips umotan u novine, pa ako vam je do toga, samo naprijed. Za puni ugođaj obucite trapez hlače, pustite zaliske i smiješne brkove, zavalite se u naslonjač i prepustite se čistoj zabavi. Ne vjerujete li meni, čekajte recenziju Miljenka Jergovića. Kakvih se sve tekstova laća, pitanje je dana kada će se posvetiti i filmskoj kritici...