Poljski dnevnik: Ipak predvidljivo

Turcima mentalitet nalaže raspadanje, mi ne dobivamo te utakmice za plasman, Slovenija je preumorna i Grci će uzeti medalju, Španjolska na iskustvo i kvalitetu ide po zlato. Tako se otprilike kretalo jutarnje razmišljanje i tako i bi. Ništa neočekivano.

Šteta zbog finala, ispalo je jednosmjerno i rezultatski nezanimljivo. Španjolci su rano ubili utakmicu i uživali, nadali smo se barem malo zanimljivijem i napetijem finalu. Umorni Srbi nisu se mogli suprotstaviti ionako kvalitetnijem protivniku i to je glavni razlog poraza.

Do kasnih sati u subotu Srbija je vodila bitku sa Slovenijom za finale, njezini nositelji igre na terenu su proveli značajno više od Španjolaca i imali psihološki i fizički znatno zahtjevniju utakmicu i to se itekako vidjelo. Dok su Španjolci prštali od energije, Srbija je izgledala ispuhano i susret je prerano riješen.

Taj dvoboj s Grcima u kojem je Scariolo mogao odmoriti veći dio susreta svoje najvažnije igrače bio je ključ. I da nije bilo toga, da su reprezentacije ušle u finale s jednakim vremenskim odmakom i s recimo jednako teškim/laganim polufinalnim utakmicama, vjerojatno bi Španjolska pobijedila, no uvjerenje je kako bi to bilo teže i susret bi duže bio živ.

Španjolska je imala i ogroman motiv uzeti svoj prvi naslov prvaka Europe i iskupiti se za ono što joj je Rusija napravila u Madridu. Srbija joj je pomogla i pobjedom u prvom krugu te je drugi veliki motiv bila i osobna osveta Srbima za taj poraz. Iako je u pitanju bila borba za zlato, pitanje je i koliko se Srbija ispraznila nakon polufinalnog dvoboja, sve su to razlozi ovako nezanimljivog finala. Ipak najveći razlog je razlika u kvaliteti. Španjolska je dominantna u europskim okvirima kada je u pravom izdanju i to je činjenica.

Puno neizvjesniji bio je susret za broncu. Utakmicu dana odigrali su Grci i Slovenci u kojem su se Slovenci još jednom fanatično borili, no i ovaj put su ostali kratki, kao i u polufinalu.

Na cijelom prvenstvu malo se moglo vidjeti od Schortsanitisa, a upravo on je razmontirao Sloveniju. Treba napomenuti i kako su mu svirana barem dva dvojbena prekršaja tako da je i svoje posljednje minute odigrao pod ručnom, no svejedno je Grčka slavila.

Moglo se dogoditi i da nije, Vasilisu Spanoulisu se neočekivano stisnula ruka, za njega nekarakteristično odigrao je užasno nervoznu i lošu utakmicu. U završnici je osim niza izgubljenih lopti, promašenih šuteva i ulaza, promašio i dva slobodna bacanja uz paničan izraz lica nakon prvog promašaja i Slovenija je dobila priliku za pobjedu. No sporo je lopta donesena do grčke polovice i Grci su se obranili.

No svakako je to bila ljepotica, ne kvalitetom koliko neizvjesnošću. Teško da i možemo razgovarati o nekoj kvaliteti utakmice koja završi na manje od 115 poena u zbroju.

Nije neočekivano niti naše šesto mjesto. Kada je postalo jasno kako će obje reprezentacije nastupiti bez po dvojice vrlo važnih igrača, sve je navodilo na to kako ćemo krenuti prema minusu. Francuzi su ti koji igraju sve do kraja, mi još uvijek igramo dok imamo za što igrati. Osim toga Francuska ima raspoloženije alternative na klupi i nešto je govorilo kako ćemo teško do pobjede.

Jednako tako i u meču Turaka i Rusa. Turci su se nakon ispadanja u četvrtfinalu posve raspali. Do tada su bili kandidati za medalju, igrali jako dobru košarku, no onda je uslijedio raspad. S Francuzima su još odigrali odličnih 15 minuta, da bi se nakon toga počeli spremati doma. U ležernoj utakmici za sedmo mjesto igrali su tek toliko da ne dobiju kaznu zbog neizlaska na parket, nisu niti Rusi igrali u posebno visokom ritmu, ali igrali su bolje i motiviranije.

Prvenstvo je završeno, dojmovi se još nisu slegli, no možemo ustvrditi kako nema mjesta posebnom razočaranju. U redu, što se tiče kvalitete igre u veini utakmica odigranih na prvenstvu, svakako se ne može biti posebno zadovoljan, no što se tiče drame, nepredviđenih raspleta i uzbuđenja, toga je bilo itekako puno.

Tko je mogao zamisliti takav raspad Litve, tko je vidio Srbiju u finalu, tko je mogao predvidjeti našu sterilnost nakon onakvih pripremnih nastupa, tko je vidio Sloveniju ovako daleko nakon loših igara u pripremama i brojnih problema s ozljedama, tko bi rekao da će Francuzi biti reprezentacija s najboljim omjerom, a na kraju tek peti? Zato je košarka ovako zanimljiva...