Azteca vs. Old Trafford

Novac je promijenio pogled na stadione, mjesta koja su nekada bili nogometni hramovi, a danas služe za zgrtanje novca ionako bogatim Arapima, Rusima ili Amerikancima. Međutim, novac ne može nekom stadionu donijeti slavu koja dolazi s bogatom poviješću...

Na vama je, pak, da izaberete stadion za koji mislite da je nogometu - najviše dao. Stadion koji vam se čini najznačajniji, stadion koji smatrate ultimativnim nogometnim hramom. Ne zato jer ima najbolje dućane ili najudobnije stolice, već zato jer ima nenadmašnu povijest. Zato jer su na njemu igrali najveći igrači, jer su na njemu igrane najslavnije utakmice, jer su na njemu navijali najbolji navijači.

Zato, ne birajte "klubaški"; nemojte glasovati za Nou Camp jer volite Barcelonu, glasujte za njega jer je tamo igrao Johan Cruyff ili zato jer je tamo publika koja voli isključivo napadački nogomet. Glasujte za Old Trafford zbog Besta i Cantone, a ne zbog Cristiana Ronalda, glasujte za... Ma skužili ste već.

Mi smo za vas izabrali 16 stadiona za koje smatramo da imaju prošlost dovoljno bogatu za ovaj izbor, a vi ćete po "kup sustavu" birati pobjednike iz dana u dan sve do finala gdje ćete među velikima izabrati - najveći. Neće to biti Allianz ili Amsterdam Arena, takvi ne ulaze u izbor, a ne ulaze ni oni na kojima se više ne igra ili su srušeni.

U posljednjem četvrtfinalu birat ćete između meksičke Aztece i engleskog Old Trafforda. Pobjednik će se u polufinalu pridružiti Anfieldu, Camp Nou i Santiago Bernabeu.

Azteca

Meksički nogometni hram koji je obnoć svjedočio povijesnoj Maradoninoj "Božjoj ruci" graditi se počeo 1962., kao jedna od uzdanica za Olimpijske igre 1968. i Svjetsko prvenstvo u nogometu 1970. Prvi su meksičku travu, u utakmici koja je završila neriješenim rezultatom, isprobali Club America i Torino i to 26. svibnja 1966. Početni su udarac izveli meksički predsjednik Gustavo Diaz i tada čelni čovjek FIFA-e Sir Stanley Rous, a kao strijelac se prvog pogotka upisao Brazilac Arlindo Dos Santos.

Projektanti Aztece u njegovoj su gradnji bili veoma sistematični, od najboljih su tadašnjih stadiona "preuzeli" ideje, uljepšali ih i izgradili veličanstveno zdanje sa 105 000 natkrivenih sjedećih mjesta, ogromnim parkiralištem, mnoštvom prostora za brz ulaz i izlaz navijača, a posebno je impresivan bio i podatak da se slijedom toga čitav stadion mogao isprazniti za samo 18 minuta! Posebna je pozornost posvećena i samom gledatelju i puno je sredstava uloženu u komfor koji Azteca pruža navijaču - lošeg mjesta faktički nije bilo, stadionsko osvjetljenje bilo je najbolje na svijetu, a i sustav za dovod i odvod vode u slučaju kiše i pljuskova isticao se velikom kvalitetom.

Osim toga, stadion je zbog prevencije od sjena tijekom utakmica smješten u smjeru sjever-jug, medijski prostori bili su iznimno ugodni, pristupačni i pregledni, a i pozicije tv-kamera i televizijski prijenosi puno su doprinijeli razvoju i popularizaciji istih.

Sve su te "komponente" koje su ugrađene u stadion zato ubrzo višestruko naplaćene. Azteca je postala jedinim stadionom na svijetu koji je ugostio dva finala SP-a; 1970 i 1986., bila je glavni stadion Olimpijskih igara 1968., ugostila Pan Američke Igre 1945., Kup Konfederacija 1999., a tu je i niz klasika nogometne povijesti kao što su "Utakmica stoljeća" između Italije i Njemačke na SP-u 1970., koja je okončana talijanskom 4:3 pobjedom u produžecima, zatim povijesno četvrtfinale SP-a 1986. između Argentine i Engleske u kojoj je glavni protagonist bio Maradona, prvo postigavši gol rukom, kasnije nazvan "Božja ruka", a zatim i "Gol stoljeća", pretrčavši 60 metara za 10 sekundi, predriblavši pritom pet Engleza i vratara Shiltona i pogodivši za 2:0.

Prvotni kapacitet stadiona bio je 114.600 dok je već u prvoj utakmici taj broj reduciran na 107.494. Danas utakmicu na Aztecu može pohoditi 105.000 gledatelja što ju čini najvećim meksičkim i petim najvećim stadionom na svijetu. Prvi Meksikanac koji je zabio pogodak na Azteci bio je Roberto Martinez Cana Brava, 5. lipnja 1966. i to u utakmici Valencije i Necaxe (3:1 za Valenciju). Osim toga, svoja su posljednja finala u karijeri upravo na ovom stadionu odigrali i Pele i Maradona, prvi 1970., drugi 1986., te su oba puta podignuli pehar pobjednika.

Osim brojnih velikih sportskih manifestacija ovaj je legendarni stadion ugostio i brojne velike koncerte i druge priredbe. Tako su publiku zabavljali Michael Jackson, U2, Elton John, Lenny Kravitz, Anna Gabriel...Na Aztecinoj je travi održano i "finale" predsjedničke kampanje Meksikanca Felipea Calderona, a stadion je 1999. posjetio i Papa Ivan Pavao II.

Osim toga, 2. kolovoza 2005. tu je održana i prva međunarodna NFL utakmica u povijesti između San Francisco 49-era i Arizona Cardinalsa, koja je okončana rezultatom 31:14 za Cardinalse, a usto je i oborila rekord po broju NFL gledatelja - 103.467.

Ime stadiona - "Azteca" jednoć je, točnije, 1997., promijenio njegov vlasnik, televizijska postaja TV Consortium Televisia, budući da nije htjela da se stadion dovodi u vezu s njihovom najvećim konkurentom, TV Aztecom. Novo ime "Guilermo Canedo" nazvano prema preminulom direktoru te televizijske kuće i nogometnom dužnosniku, međutim, nije naišlo na prihvaćanje pučanstva te je ubrzo uslijed odlaska dvojice Canedovih sinova na konkurentsku televiziju, ponovno promijenjeno u "Azteca".

Osim meksičke nogometne reprezentacije, na ovom uistinu nogometnom hramu natječu se i nogometaši Americe, ne baš uspješnog meksičkog prvoligaša.

Old Trafford

Najveći stadion u engleskoj Premier ligi s pravom nosi nadimak "Kazalište snova". Dom je Manchester Uniteda, višestrukog engleskog i europskog prvaka, jednog od najtrofejnijih i najbogatijih klubova svijeta čija se vojska navijača broji u desecima milijuna. Ovaj sportski spomenik svjedočio je brojnim velikim utakmicama, a kroz njega su prošla neka od najvećih nogometnih imena u povijesti.

Old Trafford je domom Manchester Uniteda postao 1909. godine i tada je mogao primiti oko 80.000 gledatelja. Međutim, u Drugom svjetskom ratu stadion je u žestokim bombardiranjima gotovo do temelja uništen, a od tada do danas doživio je nekoliko nadogradnji. Nakon posljednje adaptacije Old Trafford može primiti oko 76.000 gledatelja, što ga čini najvećim stadionom u Premiershipu.

Premda u televizijskim prijenosima izgleda doista impresivan i velik, dolaskom na njegovu tribinu shvaćate kako objektivi televizijskih kamera u prijenosima utakmica itekako znaju prevariti. Štoviše, zapitate se kako je moguće na tako kompaktan i na prvi pogled malen stadion smjestiti čak 76.000 ljudi, ali nepregledno more crvenih sjedala ubrzo vas uvjeri da je takvo što itekako moguće.

Posebnu pozornost privlače specifične klupe za pričuvne igrače i stručno osoblje te tunel koji se nalazi točno između njih. To je, naime, jedini dio stadiona koji je preživio bombardiranje i njegov izgled ostao je sačuvan do današnjeg dana premda se taj tunel više ne koristi za izlazak igrača na travnjak.

Sa svakog dijela tribine pogled na travnjak je veličanstven, a sam zeleni tephih Old Trafforda posebna je priča. Posebno postrojenje i splet cjevovoda ispod njegove površine griju ga tijekom razdoblja niskih temperatura, tako da bojazni od mraza i smrzavanja nikada nema i travnjak je gotovo uvijek u besprijekornom stanju i spreman za igru.

Posebno zanimljiv je podatak kako se travnjak uvijek kosi na točno 25 milimetara visine, što ne predstavlja posebno iznenađenje kada znamo koliko Englezi vole svoje travnjake. Ovaj na Old Traffordu vole toliko da na njemu nije dozvoljeno niti trenirati, već je rezerviran samo za utakmice. Treninzi se odrađuju u klupskom kompleksu Carrington koji se nalazi izvan grada.

Ako ste pomislili da je to sve, prave, neprocjenjive vrijednosti Old Trafforda čekaju vas tek u njegovoj utrobi. Splet hodnika vodi vas do besprijekorno uređenih svlačionica za domaću i gostujuću momčad, koje uopće ne izgledaju luksuzno, ali su zato opremljene svime što je jednom vrhunskom nogometašu potrebno. Sve je u Unitedovoj svlačionici podređeno tradiciji, pa tako svaki igrač uvijek sjedi na istom mjestu, a kut svlačionice rezerviran je za menadžera Alexa Fergusona.

Stadion je uvelike podređen i posjetiteljima, koji svakoga dana sa svih strana svijeta dolaze posjetiti ovaj nogometni spomenik. Na raspolaganju im je bogato opremljeni klupski muzej koji će ih upoznati s bogatom poviješću ovoga kluba i brojnim velikim imenima koja su nosila crveni dres.

Pod tribinama nalazi se i klupski restoran u kojem se moguće okrijepiti, a vrlo je posjećen i megastore, velika trgovina klupskim suvenirima i sportskom opremom u kojoj se svaki navijač Uniteda od glave do pete može opremiti odjevnim predmetima sa znakom svog omiljenog kluba.

U vrijeme kada brojni nogometni klubovi u Premiershipu napuštaju svoje stoljetne domove i grade nove, veće, modernije stadione, zaista je teško zamisliti preseljenje Manchester Uniteda s Old Trafforda. Klub o tome niti ne razmišlja, već planira novo proširenje koje bi već ionako ogroman kapacitet povećalo na preko 80.000 gledatelja.