Problematična Rejalizacija

Zašto doći na Maksimir?

U poplavi razloga zašto ljudi ne dolaze gledati Dinamo negdje su se izgubili razlozi zašto - doći gledati Dinamo. Modri imaju što ponuditi na travnjaku, šteta je što negativna atmosfera, katastrofalan stadion i neki drugi faktori spriječavaju puno potencijalnih posjetitelja...

Na Maksimir, primjerice, možete doći ako želite vidjeti golove. Sigurnije nego na Nou Campu, sigurnije nego na Old Traffordu, na Maksimiru ćete vidjeti dosta pogodaka u režiji Dinama. Šansa da ostanete zakinuti za golove manja je nego da Zdravko Mamić bude izabran za predsjednika BBB-a.

Možete doći i zbog poteza. Čak i kada nije u petoj brzini, kao što nije bio protiv Varteksa, Dinamo gledatelju ponudi dosta lijepih poteza i akcija. Prvenstveno su plod individualne kvalitete, koje ima dosta u Dinamovim redovima, pa za nekoliko desetaka kuna znate da su kupili pokoji Sammirov dribling, Badeljev fini dodir, Moralesovu bombu ili Mandžukićev prodor.

Možete i doći pogledati bivše i buduće reprezentativce, ne samo hrvatske, već i argentinske, češke, kamerunske ili grčke. Posebno je zanimljivo pratiti kako napreduju karijere Dinamovih mladića, reprezentativca Lovrena, skorašnjeg reprezentativca Badelja, i mladih talenata poput Tomečaka ili Kramarića.

Naravno, možete doći i izraziti nezadovoljstvo sadašnjom upravom, možete doći ako želite pokisnuti na otvorenoj sceni, možete doći promatrati projekt Lige 16. Možete i zviždati, derati se, vikati, pjevati, i štošta što inače na ulici ili kod kuće ne možete raditi.

A možete jednostavno doći jer volite Dinamo. Većini navijača u svijetu - to je dovoljno. Problematična Rejalizacija

Talijanski stručnjak Edoardo Reja prilikom dolaska u Hajduk podvukao je da ga trenutno samo zanimaju pobjede. Ovo "trenutno" možete shvatiti uvjetno, jer je teško sresti talijanskog nogometnog trenera koji više brine o izvedbi nego o rezultatu, pa tako ni Reja zacijelo neće doći do točke u kojoj će reći "E sad je bilo dosta minimalnih pobjeda, idemo sad igrati lijepo!" No, užasnim početkom sezone išamarani Hajdukovci se ne bune...

Hajduk je nakon nekoliko neuspješnih pokušaja napokon osvojio Kantridu, makar i protiv manje zahtjevnog protivnika Pule. Prvo poluvrijeme još je jednom naznačilo da u Hajdukovoj momčadi zaista egzistira nagomilani, ali i dalje uspavani potencijal. Sve je funkcioniralo prilično dobro osim - realizacije. Ali - što je novo? Hajduk teško zabija već duže vrijeme.

Ovog puta napokon se u listu strijelaca upisao i jedan napadač. Ante Vukušić prvi je "attacante" koji je postigao pogodak za Hajduk ove sezone, nakon onog poklona slovačke obrane kojeg je u Žilini iskoristio Brazilac Paraiba. Napadački post tako je barem za trenutak prekinut, a na Poljudu se nadaju da će biti do kraja eliminiran kad se oporavi .

No, drugo je poluvrijeme razotrkilo još mnoštvo mana koje Rejina momčad ima. Statistika kaže da je obrana najjači dio Hajdukove momčadi i da su "bili" posljednji pogodak iz igre primili još 15. kolovoza protiv Intera. Oba protiv Rijeke u narednom kolu pala su iz kaznenih udaraca i to oba nakon pogrešaka Jurice Buljata, koji se nakon toga više nije pojavio ni blizu prvog sastava.

Obrambena trojka Pandža - Vejić - Maloča funkcionira neloše, ali bez obzira na pet prvenstvenih utakmica bez primljenog pogotka, ne može se reći - sjajno. Jer u posljednja je dva gostovanja "vruće kestenje" vadio vratar Subašić, kojemu se očito omililo pomicati granicu minuta u kojima je sačuvao svoju mrežu. Trenutno je na 506 "čistih" minuta. Edoardo Reja očito je uspio "talijanizirati" momčad Hajduka i brzo je naučiti da prima malo ili ništa. Ali, "Rejalizacija" Hajduka morat će se pozabaviti - realizacijom.