Life is a beach

Slaven Bilić u Portsmouthu, Slaven Bilić u West Hamu, Slaven Bilić u Blackburnu, gotovo je nevjerojatan broj neprovjerenih, dapače, potpuno izmišljenih vijesti punio online i novinske stupce u danima koji su prethodili konačnoj odluci hrvatskog izbornika. Kako su u svojim izmišljotinama koristili engleske klubove, eto i meni izlike da se uhvatim ove teme.

Čudo se nije dogodilo, Andora nije svladala Ukrajinu, a Hrvatska u ljeto 2010. godine ostaje kod kuće. Kod kuće će ostati i Slaven Bilić, koji je nekoliko dana kasnije odlukom da ostaje na kormilu reprezentacije rastužio horde piskarala koja su na sve raspoložive načine pokušale naciji objasniti zašto nam je potrebna smjena izbornika.

Natjecanje u rušenju Bilićeva lika i djela, isticanju pogrešaka i ignoriranju pozitivnih stvari trajalo je danima i malo je koga moglo iznenaditi. Ako ste mislili da takve stvari pišu iz istinske, iskrene zabrinutosti za budućnost hrvatske reprezentacije i žele joj dobro, oprostite, ali moram vas nazvati naivnima.

Takve stvari pišu uvijek isti ljudi, za uvijek iste medije kojima je redakcijska krilatica "dobra vijest nije vijest, ali izmišljena jest", pa su ih i ovaj put pisali su oni pred čijim se stopalima hrvatski izbornik nije bacao na koljena, oni kojima se usudio štogod i prigovoriti ili oni kojima je stručni stožer uskratio određene povlastice.

Solidariziranjem sa žutilom i redakcijskim obračunima sve zagađenijim medijima prije svega ne činim uslugu samome sebi i svakom časnom novinaru koji stoji iza napisane riječi, pa iz toga razloga s vama dijelim i ovih nekoliko riječi. Iskreno rečeno, da mi profesionalna karijera ovisi o pisanju skriptiranih redakcijskih tekstova iza kojih sutradan neću stajati ni imenom ni prezimenom, vjerojatno bih s konopcem u ruci potražio prvo prikladno drvo.

Kako ću ljuljanje na povjetarcu ostaviti nekome drugome, ostaje mi ponos što svemogući Google pretraživanjem mog imena, osim imenjaka i prezimenjaka na Facebooku koji sjedi na traktoru i zbunjuje moje potencijalne obožavateljice, nikada neće ponuditi bilo kakvu poveznicu s onima koji znaju zašto Slaven Bilić ne bi trebao biti izbornik.

Life is a beach

Kada ni poraz Chelseaja kao vodeće momčadi prvenstva nije glavna vijest vikenda, onda znate da se dogodilo nešto zaista posebno. Na Stadionu svjetla Liverpool je uspio izgubiti utakmicu na rijetko viđen način, sabotažom vlastitog navijača koji je na teren lansirao loptu za plažu, od koje se pak udarac Darrena Benta odbio, promijenio smjer i prevario Pepea Reinu.

Teško je ne nasmijati se na prizor vratara koji u jednom trenutku ne zna koji leteći predmet valja obraniti, pa se umjesto službene lopte ipak odluči za onaj intenzivnije boje. Eto potvrde teoriji Petra Čecha da vratari koji nose opremu jarkih boja mogu u nekim situacijama privući pozornost napadača i poremetiti im koncentraciju. Nisam mu vjerovao. Dosad.

Pogodak je suprotno pravilima nogometne igre priznat, a zanimljivo je da se nitko, pa čak ni Rafael Benitez, nakon utakmice nije pobunio smatrajući kako je opisani događaj tek nevjerojatni peh te da poništenje gola ili utakmice nema uporišta u pravilima. Što će se točno dogoditi dječaku sa snimke pokažu li se izgubljeni bodovi ključnima, ne bih želio znati.

Inače, nije ovo prvi put da su NLO-i (napuhani leteći objekti) odlučili ishod jedne utakmice. Zbilo se to i na Brammall Laneu u Sheffieldu 27. siječnja 2008. godine, kada je Manchester City u utakmici FA kupa poražen s 2:1, a prvi pogodak domaći Sheffield United postigao je uz pomoć bijelo-plavih balona.

Dvije su poveznice toga slučaja i subotnje utakmice Sunderlanda i Liverpoola. U oba slučaja napuhani su se objekti odlučili okrenuti protiv vlastite momčadi i u oba slučaja neobičnim su se događajem okoristili igrači koji su nosili potpuno identične komplete dresova: crveno-bijele prugaste majice i crne gaćice. Slučajnost ili misteriozna urota? Sigurno ovo drugo, samo još nemam dokaza.

Ako vam je slučajno palo na pamet posjetiti Liverpoolovu online trgovinu i na tjednom haklu s društvom sličnom loptom nasamariti protivničkog vratara, moram vam priopćiti da ste zakasnili. Naime, sporni komplet za plažu sa znakovljem Liverpoola vrijedan tek desetak funti u nevjerojatno kratkom roku nakon Sunderlandovog gola nestao je iz ponude i trenutno ga je nemoguće kupiti.

Je li povučen iz prodaje ili jednostavno rasprodan, nije mi poznato, no postoji sumnja da su virtualne police Liverpoolovog web shopa ispraznili duhoviti navijači Manchester Uniteda, koji će u velikom broju iduće nedjelje pohoditi derbi na Anfieldu i za tu priliku sa sobom ponijeti nekoliko stotina lopti za plažu. Liverpool je najavio pregledavanje navijača na ulazu i oduzimanje lopti, no hoće li ih uspjeti zaplijeniti baš sve?

Iz režije mi javljaju da je osiguranje na Stadionu svjetla uspjelo izoštriti video snimku navijača koji je u teren ubacio loptu za plažu. Kako dokazuje ovaj video, ipak se radi o navijaču Manchester Uniteda.

Da je lopta za plažu ovoga tjedna nepresušan izvor sprdačine pokazali su i nogometaši Leedsa, koji su se Liverpoolu narugali napuhavanjem još većih lopti na koje su nalijepili sponzorske reklame i smjestili ih u svoj gol prilikom zagrijavanja uoči utakmice s Norwich Cityjem.

Portsmouth protiv Portsmoutha

Portsmouth je ovoga vikenda gostovao kod Portsmoutha. Ne, nisam se zabunio. Harry Redknapp je natrag na Fratton Park dovukao sebe i sve one igrače koje je nakon svog odlaska odveo iz redova Mornara. Redknapp, Niko Kranjčar, Jermain Defoe i Peter Crouch vratili su se tako na mjesto zločina, pobrali zvižduke, ali odnijeli i bodove.

Nakon svega viđenog na Fratton Parku moram priznati da Aruna Dindane polako, ali sigurno postaje žestoka konkurencija nama omiljenom Frédéricu Piquionneu. Nastavi li tako, reprezentativac Obale Bjelokosti mogao bi dobiti svoj vlastiti brojač, no zasad osvježavam tek onaj Piquionneov, koji se ovoga tjedna zaustavio na broju 69.

Zanima li vas što je točno promašio Dindane, a što Piquionne, eto vam i sažetka utakmice. Dindane se proslavio u 30. sekundi i nakon 4 minute i 12 sekundi priložene video snimke, a Piquionne i Dindane u tandemu nakon 6 minuta i 30 sekundi.

Nakon utakmice menadžer Portsmoutha Paul Hart je izjavio: ""Ne sjećam se da je James imao ijednu obranu na utakmici, a izgubili smo 2:1." Možda je upravo u tome stvar, Šerloče?

Napokon je na red došao već gore spomenuti poraz Chelseaja, drugi ovosezonski i drugi uzastopni na gostovanjima. Iako sam o tome već sve napisao u samom izvještaju s utakmice, jedan detalj nije mogao promaknuti Engleskom pacijentu. U 19. minuti utakmice Nicolasa Anelku izvan je terena poslao Gabriel Agbonlahor, a francuski se napadač svom snagom zaletio u menadžera Aston Ville Martina O'Neilla, koji je iz prilično ružne situacije izašao tek s ogrebotinom na laktu.

Srećom, samo je jedan Birmingham

Poznato je da kao država iz godine u godinu rušimo rekorde u uvozu hrane, a onda izvozni deficit pokušavamo popraviti izvozom navijačkih debila. Takva ekonomska politika zasad nam baš i ne pomaže, ali tko zna, možda će civilizirane države uskoro osjetiti veliku potrebu za navijačkim idiotlukom, a po tome smo još uvijek bez premca.

Ja sam već odavno odustao od nade da će se u ovom rasadniku nemorala, laži i licemjerja kojem nekad tepamo "Lijepa naša" po tom pitanju nešto promijeniti, barem ne za mog života. Potrebno nam je nekoliko generacija odraslih u demokraciji, ali pod vodstvom političara koji umjesto imovine upitna porijekla posjeduju obraz i svojim primjerom pokažu da se isplati poštivati zakone. No, to je jedna druga priča, neprimjerena sprdačini sklonom Engleskom pacijentu.

Sudeći po događajima ovoga vikenda, gore spomenute navijačke idiote nećemo izvoziti u Englesku jer ona ipak još uvijek obiluje vlastitima. Pozamašan broj njih okupio se na utakmici Arsenala i Birminghama, i to na gostujućoj strani te su odlučili da bi bilo zabavno podići verbalni spomenik svom mesaru Martinu Tayloru.

Sve je počelo prekršajem Liama Ridgewella na Theu Walcottu kojim nam je Birmingham još jednom prezentirao vječnu spremnost na lom protivničkih kostiju i destrukciju vezivnog tkiva. Za slučaj da se nismo dovoljno zgrozili prekršajem kakvi završavaju nogometne karijere, gostujući su navijači odlučili zapjevati "There's only one Martin Taylor" (samo je jedan Martin Taylor) te tako odati počast čovjeku koji će od čitave nogometne karijere u nasljeđe ostaviti tek divljački start na Eduarda da Silvu.

Arsene Wenger je nakon utakmice žestoko osudio takve povike, a Theo Walcott dobio zadovoljštinu prešavši Ridgewella (pogledaj video) na način kako je to nedavno učinio Danijelu Pranjiću, kojemu se utakmica u Maksimiru još uvijek vraća u noćnim morama.

Zlato mamino

Nekadašnji igrač Liverpoola, a sada suigrač Nikole Kalinića u Blackburnu El Hadji Diouf nikada nije slovio za posebno bistrog igrača. Često u konfliktu sa samim sobom, protivnicima i sucima, nekad i istovremeno, vječno namršteni Senegalac u 28 je godina života promijenio čak sedam klubova i u nijednom nije ostavio poseban trag.

Kad već ne može na terenu, Diouf se pobrinuo da pozornost na sebe privuče na engleskim kolnicima, na kojima sjedi za upravljačem od krova do podvozja pozlaćenog i kromiranog Cadillaca Escaladea. Kako ovaj neviđeni prometni kič teško može proći nezapaženo, pogrešno parkirani Cadillac na mjestu namijenjenom samo dostavnim vozilima upao je u oko i prometnoj policajki. Nažalost, ovom joj prilikom nije radilo ručno računalo, pa je Diouf prošao bez novčane kazne.

Našem ćemo starom znancu Nicklasu Bendtneru dati čast da zaključi ovo izdanje Engleskog pacijenta. Danski je reprezentativac na treningu nacionalne vrste pokazao djelić iz bogate riznice vještina, što je vidljivo nakon tridesetak sekundi videa. Pozdravljam vas sve do idućeg tjedna, uz napomenu da nas u nedjelju u 15 sati očekuje najveći derbi engleskog nogometa. Liverpool na Anfieldu dočekuje Manchester United i puno lopti za plažu.

Ujedno zahvaljujem svima koji se iz tjedna u tjedan javljaju putem e-maila ([email protected]) uz poruku: samo tako nastavite!