Danijel Pranjić može odahnuti

Trulež nezanimljivog tjedna ispunjenog prijateljskim utakmicama osvježio je nogometni povjetarac s britanskog otočja, a njegov smo vrhunac doživjeli u nedjelju poslijepodne. White Hart Lane bio je poprište dvoboja koji će ući u legendu, utakmice o kojoj će britanski djedovi pričati jednako toliko britanskim unucima. Po drugi put u premierligaškoj povijesti jedna je momčad drugoj zabila - devet pogodaka.

Danijel Pranjić napokon može odahnuti. Premda je njegove izvedbe na mjestu lijevog braniča teško nadmašiti, Eriku Edmanu i to je pošlo za rukom, jer ono što mu je Aaron Lennon činio tijekom londonskih 90 minuta zahtijevat će nekoliko godina mukotrpne psihoterapije.

Sirotom lijevom braniču Wigana već sada mogu uručiti nagradu za najgoru pojedinačnu obrambenu izvedbu jer teško je vjerovati da do kraja sezone netko može odigrati lošije. Dopustite mi, doduše, da se ogradim i pričekam siječanjski prijelazni rok. Dođe li u Premier ligu i Danijel Pranjić, dodjelu nagrade sačuvat ću ipak za kraj sezone.

Da ne pomislite kako amnestiram Edmanove kolege iz obrane i nesretnog Šveđanina proglašavam jedinim krivcem, spomenut ću da je Titus Bramble u potpunosti opravdao nadimak Titus Shambles (eng. kaos, nered, raspad sistema), a obrambenoj četvorki u sastavu Melchiot - Bramble - Boyce - Edman smjesta bi trebalo oduzeti licencu. Humanitarni ili socijalni rad čine se prikladnom prekvalifikacijom jer u ogledu sa Spursima pokazali su da mogu i žele pomoći, makar i protivniku.

Pobjeda od 9:1 ipak nije najveća u Premier ligi, prije 14 godina Manchester United svladao je Ipswich s 9:0 i taj će ishod i dalje ostati upisan kao najveća pobjeda, odnosno najveći poraz u povijesti Premier lige. Navijači i igrači Ipswicha, kao i njihov menadžer Roy Keane, vjerojatno su ogorčeni, jer je Wigan svoje mjesto u povijesti izbjegao pogotkom nakon igranja rukom Paula Scharnera.

Čelnicima Ipswicha predlažem podnošenje zahtjeva za ponavljanjem utakmice jer je osovina Melchiot - Bramble - Boyce - Edman pokazala kako je sposobna u novoj utakmici primiti i deset komada.

Još je jedna poveznica između dvije spomenute utakmice, 1995. godine Andy Cole je od devet Unitedovih pogodaka postigao pet, a isto to učinio je u nedjelju i Jermain Defoe, pet puta svladavši Chrisa Kirklanda. Posljednji igrač kojemu je pošlo za rukom u istoj utakmici postići pet pogodaka bio je legendarni Alan Shearer, koji je to učinio 1999. godine u pobjedi Newcastlea nad Sheffield Wednesdayem (8:0).

Za sve vas koji još niste svjedočili veličanstvenoj pobjedi Tottenhama, još jedan podsjetnik na najplodnijih 90 minuta u povijesti Premier lige. Ostavit ću vas na miru petnaestak minuta, a onda se vidimo u nastavku teksta. Da, ispod ovog video clipa.

Ah, da ne zaboravim... Isti taj Wigan ove je sezone svladao Chelsea, trenutno vodeću momčad lige.

U isto vrijeme, na drugim terenima...

Vjerovali ili ne, odličnog nogometa bilo je i na ostalim premierligaškim terenima. Sunderland je pogotkom Darrena Benta i bez ikakve pomoći lopte za plažu svladao Arsenal, kojemu ovoga puta od pomoći nije bio ni statistički podatak da nitko prije njih u ovoj fazi sezone nije postigao čak 36 pogodaka.

Hull City bi pak svojim navijačima uz ulaznicu svaki put trebao priložiti i tabletu protiv mučnine jer njihove utakmice ponajviše nalikuju vožnji na toboganu smrti. Kako drugačije nazvati ogled u kojem nakon deset minuta gube s dva pogotka razlike, pa do odlaska na odmor dođu do potpunog preokreta i vodstva od 3:2, a zatim u drugom poluvremenu ostanu s deset igrača, prime treći pogodak i u posljednjim trenucima spašavaju i taj jedan osvojeni bod?

Chelsea je porazio, pregazio i ponizio Wolverhampton, no više pozornosti od same pobjede privukao je 18-godišnji Gaël Kakuta, koji je u igru ušao u drugom poluvremenu. Ako vam ime ne znači ništa, reći ću vam da je upravo zbog mladog Francuza Fifa londonskoj momčadi izrekla kaznu zabrane obavljanja transfera do siječnja 2011. godine.

Prema onome što je pokazao u svom premierligaškom debiju, Chelseaju bi se mogao isplatiti svaki mjesec izrečene kazne, stupi li ona doista na snagu. Moram priznati da odavno nisam svjedočio ovako samouvjerenom i kvalitetnom debiju jednog mladog nogometaša. Lako je igrati protiv Wolverhamptona pri rezultatu od 4:0, reći će mnogi, no potezi kojima je Kakuta mamio pljesak daju naslutiti da na Stamford Bridgeu sazrijeva sjajni nogometaš.

Prošlog sam vam tjedna ispričao i priču o Alexu Fergusonu i njegovom malom privatnom ratu protiv BBC-ja. Ne znam jeste li poput mene s velikim zanimanjem iščekivali hoće li se menadžer Uniteda pojaviti pred kamerama omražene mu televizije, no napokon smo dobili odgovor i na to pitanje.

Ne, usprkos najnovijoj direktivi Premier lige i najavljenim kaznama, Alex Ferguson ostao je vjeran svojim principima. Pred kamere televizije koja je javno ocrnila ime njegova sina ponovno je poslao svoga pomoćnika Mikea Phelana. Hoće li zbog toga biti kažnjen, odlučit će mjerodavni u Premier ligi, no očito je kako se ratu između Fergusona i BBC-ja ne nazire kraj.

Tjedne nagrade polako ulaze u tradiciju, pa je red da ih dodijelim i ovoga tjedna. Nagrada za ovotjedni pogodak kola definitivno pripada Darrenu Fletcheru, koji je mrežu Evertona načeo spektakularnim volejem i pomogao Unitedu na putu do pobjede od 3:0.

Osim Wigana, pak, ovo kolo neće po dobrome zapamtiti ni branič Boltona Samuel Ricketts te čuvar mreže istoga kluba Jussi Jaaskelainen. Njih će dvojica ovoga tjedna podijeliti nagradu za potez kola, a ujedno i autogol tjedna (nakon 30 sekundi videa). Ne sramite se, slobodno se nasmijte, više puta, grohotom ako treba.

Nagrada za promašaj kola po prvi put odlazi jednom menadžeru, a nije teško pogoditi kojem. Menadžer Wigana Roberto Martinez na travnjak je poslao nedavno oporavljenog Erika Edmana, uništio mu samopouzdanje i jednog mladog čovjeka izložio svim nuspojavama psihofarmakologije.

Engleska pacijentica #2

Prije tjedan dana izložio sam vam koncept izbora Engleske pacijentice i u prvom sam izdanju predstavio Cheryl Cole, priležnicu Chelseajevog braniča Ashleyja Colea, a i ovoga tjedna ostat ćemo u Londonu i u redovima engleske reprezentacije. Predstavljam vam Abigail Clancy, djevojku koja u torbici pored svih ženskih potrepština mora nositi i ljestve, želi li svog zaručnika Petera Croucha obasuti poljupcima.

Clancy i Crouch česti su gosti na stranicama tabloida, koji se iz nekog razloga obožavaju baviti ovim parom. Ljubavna veza prekinula se 2006. godine tijekom Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, kada je Crouch od tabloida saznao da ga vrckasta Abigail vara s bivšim momkom, a usput uzima i kokain, no nedugo nakon završetka tog natjecanja ljubav je ponovno oživjela. U srpnju ove godine par je objavio zaruke, a datum vjenčanja još uvijek nije objavljen, kao ni podatak uzimaju li sad oboje kokain ili je jedina bijela boja koju Crouch nosi ona Tottenhamovog dresa.

Abigail Clancy u slobodno se vrijeme bavi manekenstvom i reklamiranjem donjeg rublja, a dio slave stekla je i nastupom u reality showu "Britanski top model", u kojem je 2006. godine osvojila drugo mjesto.

15 minuta koje su uzdrmale svijet

Prošlog ponedjeljka svjetlo je dana na premijeri u Liverpoolu ugledao 43-minutni film pod nazivom "15 minuta koje su uzdrmale svijet", humoristični uradak prema scenariju liverpoolskog scenariste Davea Kirbyja koji sasvim sigurno neće doživjeti ovacije u uvijek rivalski raspoloženom Manchesteru.

Film na humorističan način oslikava 15 minuta u poluvremenu utakmice finala Lige prvaka između Liverpoola i Milana, odnosno zbivanja koja su prethodila velikom preokretu. Ulogu Rafaela Beniteza u filmu tumači Neil Fitzmaurice i na zaista komičan način, uz pratnju gitare, parodira motivacijski govor kojeg je menadžer Liverpoola održao u svlačionici.

U toj sceni, koju možete vidjeti i u službenom traileru filma, kratke uloge odigrali su i Jamie Carragher, Steven Gerrard i Dietmar Hammann, koji su se uz Rafaela Beniteza pojavili i na premijeri filma i uživali u humoru koji u redovima Manchester Uniteda ipak neće biti tako zdušno prihvaćen.

Naime, u jednom dijelu filma Unitedov menadžer Alex Ferguson i kapetan Gary Neville portretirani su kao likovi koji u poluvremenu utakmice, pri rezultatu 3:0 za Milan, razgovaraju telefonom i naslađuju se nevoljama Redsa. Neville pritom nosi majicu s brojem 2 i imenom "Rat Boy" (dječak štakor), a Ferguson ispija viski iz boce na kojoj piše "Menadžer mjeseca, ali ne tako dobar kao Bob Paisley".

Iz Uniteda zasad nema službene reakcije, no teško je vjerovati da je film izazvao oduševljenje na Old Traffordu. Angažman trojice igrača Liverpoola, što bivših, što sadašnjih, te menadžera Rafaela Beniteza, inače duhovitom filmu daje posebnu težinu. U svjetlu prošlosezonskog "rata" kojeg su Benitez i Ferguson vodili putem medija, ovaj potez vjerojatno neće pripomoći zakopavanju "ratne sjekire".

Ako vas pak zanima što se stvarno zbivalo u istanbulskoj svlačionici tijekom tih sudbonosnih 15 minuta, pitajte Rafaela Beniteza. Menadžer Liverpoola danas se s osmijehom prisjeća možda i najbizarnijeg poluvremena u svojoj karijeri, poluvremena u kojem je donio niz kaotičnih odluka i tek uz pomoć svojih asistenata uspio na travnjak poslati ispravnu momčad.

Odmah po ulasku u svlačionicu iz igre je izvukao Djimija Traorea i rekao Dietmaru Hamannu da se pripremi za ulazak. "Onda sam održao govor. Osam minuta govorio sam na engleskom", prisjeća se Benitez, a kada su ih suci pozvali da se vrate na travnjak priopćeno mu je da se Steve Finnan ozlijedio.

Benitez je reagirao i u sastav vratio Traorea, koji se u međuvremenu istuširao, no u igri je ostao i Finnan koji je preklinjao menadžera da ga ostavi u igri. "Ubacio sam Hamanna, Finnan je ipak ostao u igri, a dodao sam i Traorea. Netko mi je tada istaknuo da sam poslao na travnjak 12 ljudi", smije se Benitez. "Onda sam izvukao i Finnana i Traorea, pa je ostalo deset igrača!" Uz malo pomoći uspio je sastaviti jedanaestorku koja je sat vremena kasnije ostvarila pravi pothvat.

Kad bi pogledi mogli ubijati 2

U Engleskom pacijentu od 7. listopada pisao sam o novinaru koji se usudio Royu Keaneu postaviti pitanje hoće li otići s mjesta trenera Ipswicha. Uslijedio je pogled koji ledi krv u žilama, a nešto slično ponovilo se i proteklog tjedna.

Bivši irski reprezentativac i kapetan Manchester Uniteda privukao je puno pozornosti izjavama kako se irski nogometaši i nogometni savez nakon Henryjeve ruke nemaju zbog čega žaliti jer je i reprezentacija Irske do doigravanja došla na kontroverzan način, potpuno nepostojećim jedanaestercem iz utakmice s Gruzijom.

Tijekom iste konferencije za medije jednom od novinara zazvonio je mobitel, što vječno mrzovoljni Keane jednostavno nije mogao prešutjeti. Pogledom je "ubio" novinara i uputio mu nekoliko oštrih upozorenja, nakon čega je sporni mobitel napokon zašutio.

Dobra duša kakva jesam, za kraj ovotjedne kolumne ostavio sam ne jedan, ne dva, nego tri video clipa!... Međutim, ovim namjerama ispriječila su se raznorazna autorska prava, pa su dva od tri clipa u međuvremenu uklonjeni.

Tko vam je kriv kada ne čitate Pacijenta iste sekunde kada je objavljen! Stoga vas ostavljam sa smiješnim događajem s utakmice četvrte lige između Buryja i Notts Countyja, gdje bi Daniel Nardiello slavio pobjednički pogodak da nije bilo blata koje je Notts Countyju spasilo bod. Utakmica je završena rezultatom 3:3 i podjelom bodova. Pozdrav do idućeg tjedna...