Pilićeva pljuska rodnom kraju

Bilo kakva sportska utakmica između Hrvata i Srba donosi višu dimenziju od samog sporta i nekakvog imaginarnog rivalstva. Bili to klubovi, reprezentacije, čak i pojedinci poput tenisača u dalekoj Australiji. Bilo je jasno da će tako biti i ovog puta, ako jedni i drugi kvalitetno odradimo osminu finala protiv Ekvadora i SAD-a. Naši su igrači od prvog dana varaždinskog ogleda priželjkivali baš Srbiju, smatrajući da bi četvrti uspješan okršaj protiv SAD-a, ovog puta na gostujućem terenu, bio ipak puno zahtjevniji i teži od prvog ogleda s našim istočnim susjedom na našem terenu.

Dobili smo priželjkivanog protivnika, dobili smo četiri mjeseca za "vidanje rana" i pripremu za novi uzlet prema samom vrhu Davis kupa. Natjecanja koje nas već jako dobro poznaje, natjecanja na čiji smo trofej 2005. ponosno upisali svoje ime. Nažalost, već prvog dana priprema dobili smo i poruku iz Srbije da tenis ovog puta neće ostati u granicam "gospodskog sporta", kakvim se drži.

Srbijanski izbornik Obradović glasno, a njegov savjetnik Nikola Pilić utiho, poručili su kako će napraviti sve što je u njihovoj mogućnosti da se taj susret ne igra u Splitu. Za Obradovića više-manje, kao što reče predsjednik HTS-a Radimir Čačić "i ja da sam na njegovom mjestu bojao bih se i Hrvatske i Splita", no kakvu li je samo pljusku svom rodnom gradu, ali i državi, opalio najuspješniji Davis kup izbornik svih vremena?

Pilićev angažman u Srbiji izazvao je neočekivano malo reakcija, s obzirom da je bila riječ o još uvijek kontroverznom "transferu" na relaciji Hrvatska - Srbija. Hrvat na čelu srbijanske reprezentacije? Ne bi to više trebalo biti čudno, neka svatko ide gdje mu je bolje i potpisuje svoju sudbinu. Nije nam smetalo kad je Miroslav Aksentijević preuzeo našu odbojkašku reprezentaciju, štoviše - čovjek je svojim radom i rezultatima zaradio poštovanje kao i bilo koji drugi stručnjak.

Za Pilića (i Obradovića, no on je za ovu priču manje važan) u Splitu očito žive barbari, divljaci koji sa sabljama čekaju na ulazu u grad i sijeku glave svima koji im nisu po volji. Izjaviti kako se "u Splitu ne bi trebalo igrati iz sigurnosnih razloga" vrijeđa ne samo Split i Dalmaciju, nego i cijelu Hrvatsku, koja je danas na pragu Europske unije, daleko od godina u kojima zbog vojne agresije (koga ono?) zaista nije mogla biti sigurna. Pričati danas o sigurnosnom pitanju bilo kakvog sportskog događaja u bilo kojem dijelu Hrvatske je uvreda zbog koje bi se Obradović trebao ispričati, a Pilić zacrveniti poput paprike.

Ovakvo Pilićevo ponašanje, ovakva rečenica, činjenica da ni jednom rječju nije stao u obranu svog rodnog grada i smirio svoje "podanike" sugestijom da ih u Splitu ne čeka ništa različito od onoga što bi ih dočekalo u Zagrebu, jasno pokazuju da mu je u najmanju ruku svejedno. A toga vas, gospodine ili druže Piliću, može biti sram. Kao Hrvata, kao Splićanina, kao stanovnika Kuće slave splitskog sporta.

Što se samog inzistiranja iz Beograda o premještanju susreta iz Splita u Zagreb tiče, jasno je da je srbijanski tabor puno prestrašeniji zbog činjenice da će ih u srpnju usred turističke sezone u Spaladium Areni dočekati 12.000 temperamentnih Dalmatinaca, za razliku od ambijenta polupraznog Zagreba usred ljetnih praznika, nego zbog bojazni o "politizaciji sporta". Kakva glupost. Zar će okršaj Hrvatske i Srbije igdje u Hrvatskoj (ili Srbiji) ikad biti samo sportski događaj, bez povišenih tenzija ili vrijeđanja?

Ako bi se dozvolilo gostujućoj momčadi da diktira mjesto odigravanja nekog susreta, kakav li bi to samo presedan bio? Bismo li mi onda "iz sigurnosnih razloga" mogli tražiti da se sva naša sportska gostovanja iz Beograda prebace recimo... hmm ... u Prištinu? Zar nije sramotno da se 15 godina nakon ratnih zbivanja, nakon stotina održanih međusobnih susreta, danas se opet poteže ova priča? I to gdje? U tenisu?

Tenzije iz Beograda zaista nije trebalo dizati već prvog dana otkako se saznalo da će Hrvatska i Srbija jedna na drugu. Osim što su sebi napravili "medvjeđu uslugu" i stvorili pritisak koji će do srpnja samo rasti i bujati, zapravo su i jasno pokazali HTS-u gdje bi se ovaj meč i trebao odigrati.

Da su znali za povijest neslaganja između HTS-a i grada Splita, koji od trofejne 2005. nije bio domaćin hrvatske Davis kup momčadi, zasigurno bi mudrije odigrali ovu igru, koja će se na koncu samo njima obiti o glavu. Šteta, jer će na kraju najviše ispaštati sportaši, posebno jedan veliki Novak Đoković, zasigurno najpopularniji srbijanski sportaš u Lijepoj našoj.

Jer za Split su, nakon srbijanskog "tužakanja", danas svi, čak i oni koji su znali izjavljivati "dok sam ja tu, Split reprezentaciju više neće vidjeti". Split je teniski centar Hrvatske, bio je i teniski centar bivše države i nigdje tenis nije toliko popularan kao u gradu pod Marjanom. Ako su za Split i izbornik Prpić i svi igrači i praktično cijela javnost - HTS ovog puta ne bi smio "izmišljati toplu vodu". Split mora biti jedina opcija.