Dream Team ili kukavičluk?

Ono što je još u travnju izgledalo kao obnovljena ljubavna priča između LeBrona i Cleveland Cavaliersa, srušilo se poput kule od karata već na drugoj stepenici doigravanja. LeBron je nakon ispadanja od Bostona pred kamerama skinuo svoj crveno-zlatni dres Cavsa i bacio ga u košaru za prljavu robu. Figurativno ili ne, ali nakon toga pali su i trener Mike Brown i generalni menadžer Danny Ferry. Epilog - više nitko ne vjeruje da će LeBron dati novu prigodu "svom" Clevelandu. Gotovo je s LeBronom i Cavsima, nije to grupa igrača s kojima se može sanjati šampionske snove.

Svi relevantni NBA analitičari neće dati više od 5% šanse da će LeBron ostati u Clevelandu. 95% priteže na stranu jedne od četiri moguće opcije: Chicago Bullsi, Miami Heat, New Jersey Netsi ili New York Knicksi. Gdje će "kralj" pokušati iznova formirati kraljevstvo?

Dvije godine NBA svijet živi u špekulacijama, pa je lako zamisliti što se događa ovih zadnjih dana prije raspleta. Najprije je LeBron "sigurno u Bullsima, prenosi anonimni izvor blizak obitelji", pa je "sve dogovorio s Miamijem, šapnuo je jedan anonimni menadžer koji vodi poslove", pa je onda "još prije godinu dana odlučio preseliti u New York" ili "sigurno ide kod prijatelja Jay-Z-ja u Netse". Medijska zabava traje, pa neće biti čudno ako američki i svjetski mediji proglase Danom žalosti onaj dan kad LeBron konačno objavi svoju odluku.

Što je zapravo najbolji izbor za LeBrona? Ostati u Clevelandu u poznatom okruženju u kojeg ne vjerujete ili odabrati neki novi izazov u kojemu morate krenuti od apsolutne nule? Nema neke velike razlike između Chicaga i Miamija, pa gotovo čak ni Knicksa i Netsa, jer gdje god LeBron dođe, ta će momčad dobiti potpuno nov izgled i gradit će se u potpunosti od početka. Da pokušamo redom?

LeBron i Chicago? Stvoren je dojam da je najbrži put do titule za LeBrona dolazak u već formirane Bullse. No, koliko su Bullsi uistinu formirani? LeBrona bi dočekala tek petorica igrača pod ugovorom, od čega su trojica spremna za ozbiljan posao (Derrick Rose, Luol Deng i Joakim Noah), dok bi se ostatak društva tek trebao skupiti. LeBron i Miami? Samo četvoricu igrača imaju pod ugovorom, ali dobro, recimo da Dwyane Wade vrijedi za dvojicu. LeBron i Knicksi? Pet igrača pod ugovorom, od čega kao najozbiljnija potpora figuriraju tek šuteri Wilson Chandler i Danilo Gallinari. Gdje god da dođe, LeBron će morati dovesti još nekoga da bi pobjeđivao.

I tu se sad otvara zanimljiva rasprava. Recimo da se LeBron odluči priključiti Dwyaneu u Miamiju i sa sobom povede Chrisa Bosha, koji u javnosti glumi kako neće nikome biti "druga violina", a zapravo pomno čeka "kraljevski mig" da mu kaže gdje će otići taj "milijunski paket". Hoće li Miami Heat biti toliko bolji od svih ostalih, da bi sljedeća, kao i nekoliko narednih sezona mogle proći u njihovoj potpunoj dominaciji?

Teoretski - tko to može braniti? Petorka u kojoj moraš udvajati trojicu igrača ili izmišljati nove koncepte obrane kako bi zaustavio napad koji "zabija kad i koliko poželi" zaista bi izgledala moćno. Protivnici bi se ubijali od obrambenih zadaća i onda takvi izmučeni i izbombardirani kretali u napad, gdje ih čekaju gotovo jednako dobri obrambeni igrači. Kad biste sve te podatke ubacili u neki računalni program - Miami bi već danas bio proglašen prvakom, uz vjerojatno srušen rekord po broju pobjeda u sezoni.

Međutim, ono što računalo ne može uzeti u obzir opasno kontrira svemu dobrome što bi iz te poslovne suradnje moglo izaći. Od tri zvijezde koje su navikle biti mažene i pažene u svojim klubovima, koje su navikle ispucati sve što požele i napraviti sve što im se prohtje, koja će prva dignuti ruku i reći "evo, ja ću se žrtvovati, vi igrajte, a ja ću raditi prljavi posao"? Nemojte se zavaravati, nisu James, Wade i Bosh ono što su Kevin Garnett, Ray Allen i Paul Pierce.

Nema dvojbe da bi ovakav Miami brzo dobio mnoštvo poklonika i "instant-navijača", ali još manje dvojbe ima da isto tako proizveo i mnoštvo onih koji ih ne bi gledali sa simpatijama. Za razliku od europskih natjecanja u kojima funkcionira princip "više novca, više pobjeda", u NBA ligi je proces izgradnje momčadi dugotrajan, mukotrpan i neizvjestan, pa bi se ovakvo stvaranje "šampiona" kod mnogih proglasilo "prijevarom". A s istim bi se epitetima sudarila i sva trojica zvijezda, čiji bi sjaj zasigurno potamnila činjenica da su odabrali "lakši put" grupirajući se na jednom mjestu.

Jer povijest NBA lige počiva na velikim rivalstvima. Nekoć su to bili Bill Russell i Wilt Chamberlain, Kareem Abdul-Jabbar i Robert Parish, Magic Johnson i Larry Bird, Michael Jordan i Charles Barkley, zbog toga su frcale iskre, zbog toga se "NBA virus" širio svijetom brže od bilo kakvog drugog sportskog natjecanja. Nove generacije očekivale su rivalstvo i sportsko nadmudrivanje barem između LeBrona i Wadea, kad već nema ništa od okršaja LeBrona i Kobea. Barem ne ravnopravnog.

Zamislite koliko bi samo Jordanu bilo lakše da je u vrijeme lova na titulu pozvao svog prijatelja Barkleya da mu se pridruži da zajedno pokore svijet. Ili Karla Malonea, Johna Stocktona, Shawna Kempa. Ne, Jordan ih je radije - pobjeđivao. I tako postao najveći. Jer najveći se postaje time što pobjeđuješ i ako uz sebe imaš puno prosječnih imena poput Longleya, Wenningtona ili Jeda Buechlera. Najveći se postaje kad iz svojih suigrača izvučeš 200% i napraviš ih boljima, kad si neusatrašiv i nezaustavljiv i s povišenom temperaturom i sa slomljenim prstom. Najveći se postaje jer pobjeđuješ - bez obzira na sve.

Russell, Magic, Bird, Jordan i ostali NBA velikani imali su dvije opcije. Pobjeđivati ili nastaviti još žešće raditi. Na sebi, na svojoj igri, na svojim suigračima. Nova generacija NBA zvijezda ima i treću opciju. Dvosmjerni prečac koji će ih možda prije dovesti do titule, ali i sigurno prije ih suočiti s pitanjem jesu li uistinu toliko dobri i bi li ikad išta osvojili da se nisu "grupirali".

Na svakome od nas je da odluči hoće li takav rasplet oduševljeno pozdraviti i navijati za novoformirani Dream Team ili će najveće aktualne zvijezde NBA lige proglasiti kukavicama i držati palčeve Kobeu i Gasolu da im uzmu sve naslove. Dok se ne posvađaju i raziđu.