Dobar trener zlata vrijedan

Obzirom na stanku od nešto više od dva mjeseca, novu sezonu Bockanja, kako je i pristojno, počinjem s - "dobar dan, drago mi je da se čitamo opet". Za one koji ne znaju o kakvoj se kolumni radi tu je poseban okvir, a budući da većina ipak zna - idemo odmah na posao. Odigrana su dva kola posljednje (nadam se ikad) Lige 16 nakon kojih ne možemo donijeti neke velike zaključke, no neke stvari su jasne; recimo - dobar trener u HNL-u puno znači.

Naravno, svakoj momčadi "dobro dođe" dobar strateg, no u Hrvatskoj je baš to dosta izraženo. Kao primjer ću uzeti Zagreb (Ivo Šušak), Slaven Belupo (Mile Petković) i Istru (Ante Miše). Iako je nekima teško razumjeti što zapravo priča trener Zagreba koji zaista ponekad priča neki čudan hrvatski, činjenica jest kako se radi o odličnom treneru, pravom znalcu koji će Pavloviću i Štimcu u kratkom periodu pokazati kakvu su momčad imali i spašavali od ispadanja iz lige. Slično vrijedi za Slaven Belupo za koji sam siguran kako će izboriti Europu jer smatram kako je Petković bolji trener od onih koji su ga u međuvremenu mijenjali na klupi Slavena.

Obrnuti primjer pak imamo u Puli gdje meni dragi klub više ne vodi isto tako dragi mi Zoran Vulić nego mister 100 posto Ante Miše. Iako je Vulić vrlo često bio jedan od glavnih "glumaca" ove kolumne, isto tako sam nebrojeno puta napisao kako se radi o vrlo dobrom treneru s kojim Istra sigurno neće ispasti iz lige. S druge strane, mister 100 posto (poraza) nikako ne dolazi s istom garancijom i mislim da Istru čekaju teški dani.

S novim trenerom je u sezonu krenuo i Dinamo i - izgubio već u drugom kolu. Nakon što je na premijeri savladan "gradski rival" iz Sigeta, Rijeka je došla u Maksimir i odnijela bodove dok isto nije uspjelo Hajduku u Osijeku gdje im je Ibričić na samom kraju spasio što im je, još jednom, Subašić pokušao uzeti.

Teško možemo reći kako su Šibenik i Cibalia predstavljali Hrvatsku u Europi jer to je toliko kratko trajalo da ako ste samo malo dulje ostali na godišnjem - niste uspjeli "uhvatiti" njihove europske utakmice. Sličnu takvu utakmicu odigrali su u drugom kolu na Šubićevcu i (ne)zasluženo uzeli po bod.

Sve u svemu, nakon drugog kola prvi ovosezonski Power rankings izgleda ovako: Prošle sezone su dugo bili zadnji na ljestvici da bi ove, nakon dva kola, bili vodeća momčad prvenstva. Naravno, ni jedno ni drugo nije realno i Zagreb neće biti prvak Hrvatske, no Ivo Šušak je dobro posložio momčad i po tko zna koji puta potvrdio kako se radi o pravom stručnjaku. Pjesnici su rutinski došli do pobjede u Puli i nakon dugo vremena - u Kranjčevićevoj se može čuti pjesma. Uzeli su sva tri boda iz Zaprešića prije svega zahvaljujući pogrešci domaćeg vratara, a tek onda udarcu Marasa, no bili su bolji i zaslužili pobjedu. Već sam gore napisao kako će Slaven s Petkovićem sigurno biti konkurent za Europu, a dvije pobjede u isto toliko kola samo su službena potvrda. Pobjeda u Maksimiru napunit će samopoudanje Riječanima, no nakon vrlo loše prošle sezone - trebali bi znati bolje. U Maksimiru su imali više sreće nego znanja, a tako se ne može daleko. Naravno, pobjedi u Zagrebu se ne smije gledati u zube, no većina momčadi neće napadati Rijeku nego će njima prepustiti inicijativu, a tako je teže igrati; osim ako si Barcelona i(li) Španjolska. Stanko Poklepović na klupi Hajduka ima nekoliko problema: osim protivnika s kojima se uglavnom Hajduk muči, probleme mu rade i njegovi igrači; prednjače braća Sharbini. Dok jedan igra u stilu toplo-hladno, drugome je hladno na klupi i ne želi to zadržati za sebe. Naravno, kakav bi Anas bio brat kada ne bi stao u Ahmadovu obranu i sve to skupa narušava atmosferu. Kako to sve skupa utječe na Subašića nije potpuno jasno, no dva smiješno-žalosna gola u četiri dana ne vuku na dobro. Veli Poklepović kako to sada znači da neće pogriješiti idućih pet mjeseci; zanimljivo razmišljanje. Nažalost po Hajduk, tako to funkcionira s Julijom Cesarom, Čechom i Van der Sarom - ne i Subašićem. Nakon poraza od Rijeke, Velimir Zajec je rekao kako treba napadača koji će zabiti 30 posto šansi koje momčadi stvori; nije ni lud samo što takav napadač košta jedno 300 puta više od onih koje on ima na lageru. Napadači Dinama su zaista specifični igrači: imate Dodu koji nikad, baš nikad ne dodaje, Slepičku koji uvijek, baš uvijek dodaje i Sivonjića koji je jednostavno - Sivonjić a.k.a. zvijezda Youtubea, a nije da dobro pjeva i(li) pleše. Promijenila se dosta momčad Cibalije u odnosu na prošlu sezonu, no Stanko Mršić i dalje ima istu filozofiju: doma sve, vani nula; s time što su njegovi igrači doslovno shvatili ovo "nula" pa u Šibeniku nisu niti pokušali igrati nogomet. Opet, pokušali su protiv kuhara/pekara/poštara iz Sjeverne Irske pa su ispali tako da je logično kako se boje opet krenuti u avanturu koja se zove "igranje nogometa" umjesto one koja im bolje ide, a zove se "izležavanje i čuvanje boda". Nakon početnog teškog poraza od rivala iz Vinkovaca, Osijek je dobro namučio Hajduk i zasluženo upisao prvi ovosezonski bod. Dojam s tribine bio jest kako su Osječani lako mogli do pobjede, no nakon što su dva puta imali vodstvo odlučili su se povući i iz kontre čekati priliku za konačan udarac; nisu dočekali. Bod će biti poticaj, a zanimljiv ispit Osječane čeka iduće kolo kada dolaze u Zagreb igrati protiv istoimenog domaćina. Ježina je odlično čuvao zadarska vrata, no nije to posebno dobar izgovor za igrače Karlovca koji previše toga promašili. Novinić, Husić, Tokić i Batarelo trebali bi svaki dan barem sat vremena vježbati zabijanje zicera jer Karlovac ne stvar niti približno toliko prilika koliko su oni u stanju promašiti. Ljutio se trener Pamić poslije na suca Kovačića i apelirao na činjenicu "kako su svi ti igrači nečija djeca" pa je logično upitati trenera Karlovca: "a suci nisu ničija djeca?" Njih su očito rode donijele i nikome ne smeta kada se po njima "pljuje". Očekivali su Šibenčani potporu tribina u mini-derbiju protiv Cibalije, no kada su vidjeli poluprazan stadion kao da su odlučili kako ako publika nije došla - oni neće igrati. Službeni termin za ovakvu utakmicu jest "prava prvenstvena", no to u prevedenom smislu znači - "užas". Kada u isječku od 2 minute vidite tri centaršuta koja su samo otišla u aut i ozljede, onda vam je jasno kako se "igralo". Naravno, poslije je kriv sudac, vrućina i težak teren; klasika. Zadar kod kuće igra čvrsto i osvaja bodove tako da ukoliko želite sretni otići iz Stanova - morate se itekako potruditi. Karlovac nije to napravio i kući se vraća s dva pogotka, nula bodova i nekoliko masnica. Momčad Dalibora Zebića prošle je sezone osvojila 34 boda od kojih čak 26 kod kuće tako da su i sami svjesni gdje leži ključ njihova ostanka u ligi. Još kada bi se na Stanovima skupilo više ljudi - gostima bi bilo još teže. Nakon početnog poraza Lokosi su protiv Dragovoljca na samom kraju uhvatili sva tri boda i tako potvrdili kako nisu zadnja momčad u gradu. Momci Roya Ferenčine bili su bolji od igrača u crnim dresovima i na koncu su zasluženo slavili. Druga momčad Dinama neočekivano je dobila pojačanje nakon ove pobjede (Antolić) i sigurno će u nastavku sezone biti samo sve bolja. Nakon 50 godina u Parku Mladeži Split je odigrao prvoligašku utakmicu i slavio protiv Varaždina. Konačnih 4:0 ukazuje na "totalno razvaljivanje", no stvari nisu baš tako izgledale na terenu; posebno ne u prvih 45 minuta. Kada su potom zabili pogodak, Varaždin se raspao, a Split pametnom igrom zabijao pogotke. Koliko je ova pobjeda značilo cijelom klubu dobro opisuje potez sportskog direktora Nenada Pralije koji je "poludio" od sreće nakon vodstva i zaradio isključenje. Sitnice kao što su dovođenje trenera gostiju na konferenciju nakon utakmice su problemi koje će Split riješiti usput. Nova sezona, novo ime - isti problemi. Nedostatak agresivnosti, čvrstine i potpuni raspad nakon primljenog gola problemi su koji su prošle sezone mučili Varaždin i, nažalost po Varaždince, nisu napravili ono što je napravio glavni sponzor - otišli. Vratar Krklec je branio kao da ne planira time zaraditi za život, no svejedno je nedopustiv potpuni raspad sustava nakon, posebno drugog, primljenog pogotka. Žuti iz Zaprešića su promijenili skoro cijelu momčad i sigurno će im trebati malo vremena za uigravanje. Iako čak pet momčadi na koncu sezone napušta prvoligaško društvo, primam oklade kako Inter neće biti među njima. Ilija Lončarević je jako dobar trener i kada posloži Inter - bit će dobri. Dakako, niti kada ih posloži neće imati neke šanse protiv Slavena, a nastavi li Santini ovako (ne) braniti - imat će problema i protiv ostalih. Nitko nije očekivao da će u prvom kolu u Maksimiru uspjeti išta osvojiti, no protiv mlađeg brata kluba iz Maksimira su se nadali (barem) bodu. Unatoč drugom porazu, trener Davor Mladina je zadovoljan, čestitao je igračima nakon oba poraza i - svi sretni. Naravno, obzirom da je ova kolumna stvorena za ovakve izjave, moram spomenuti onu predsjednika Dragovoljca Ivice Perkovića koji veli: "Dragovoljac ne traži alibi za poraz, ali..."; nastavak znate. Dok je ovakvih izjava ljudi u našem nogometu koji ne traže alibi, ali ga ipak imaju/daju - blago nama. Istra se nalazi na posljednjem mjestu i vjerujem kako se niti tijekom sezone neće previše maknuti s iste. Odlaskom Zorana Vulića, ali i nekih bitnih igrača (Lisjak, Chago, Traore) Puljani su znatno slabiji nego prošle kada su se praktički do kraja borili za ostanak koji su na koncu zasluženo izborili. Veli Miše nakon utakmice kako mu trebaju tri igrača za ozbiljniji rezultat što bi očito prema Miši značilo - osvajanje boda. Naravno, na istoj misiji Istri ne bi škodilo kada bi vratari zapravo i obranili koji udarac. Dva kola su odigrana, a atmosfera je već jako loša; imamo li to već prvog kandidata za odlazak s klupe?