Metastaze

Prije četiri godišnja doba, otprilike u isto vrijeme prošloga ljeta, sa širom sam javnosti podijelio pojedinosti iz svog zdravstvenog kartona, a potom se s dijagnozom Engleskog pacijenta, suprotno savjetu liječničkog konzilija, udaljio iz bolničkog kruga i otisnuo u svijet.

Imao sam misiju.

Širenjem glasa o najboljoj ligi na planetu, virusom engleskog nogometa odlučio sam zaraziti što je moguće veći broj ljudi, a koliko sam u tome uspio ostavit ću na procjenu vama. Mnoge od vas stoga će razveseliti, a malobrojne do očaja dovesti vijest da niti tromjesečna terapija sunčevim zrakama, zvukovima vuvuzela, hladnim napicima i visokim ljetnim temperaturama nije urodila plodom.

Dragi prijatelji, Engleski pacijent i dalje je teško bolestan. Zaluđenost otočkim nogometom metastazirala je do neslućenih granica i ispunila me namjerom da kroz sljedećih četrdesetak tjedana virusom Premier lige i bakterijama nižih liga zarazim i one najotpornijeg imuniteta. Otpor je uzaludan.

Otisnimo se zato na još jednu zajedničku avanturu i uživajmo u desetak mjeseci lige u kojoj Wayne Rooney doista nalikuje najboljem svjetskom napadaču, a John Terry izgleda poput izvanserijskog stopera, ligu u kojoj su vuvuzelama zatvorena vrata, a službena lopta umjesto u 37. redu tribina uglavnom odsjeda tamo gdje ste to i željeli.

Što ima novo?

Ha! Niste valjda očekivali da sve događaje, transfere, vijesti i zanimljivosti u protekla tri mjeseca svedem na nekoliko paragrafa i da pritom ništa ne propustim? Otkad smo posljednji put "divanili" na stranicama najboljeg sportskog portala, puno se toga dogodilo, no malo je toga doista upalo u radarski domet Engleskog pacijenta.

Šetnju avenijom ljetnih sjećanja jednostavno moram otvoriti fantastičnim nastupom G(o)rdog Albiona na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici, koji bi se mogao sažeti u nekoliko jednostavnih riječi: došli, vidjeli, jednom pobijedili i propisno se osramotili. Fabio Capello se nije ni raspakirao, a već je pred hotelom čekao autobus za zračnu luku.

Kad smo kod Don Fabija i zračne luke, nakon uvodna dva razočaranja i uoči utakmice sa Slovenijom, talijanski je strateg pred novinarima krivicu za loše rezultate svalio na zračnu kompaniju. "Ovo nisu igrači iz kvalifikacija", zavapio je Capello, indirektno optuživši British Airlines da su mu na putu od Londona do Johannesburga izgubili ne samo prtljagu, već i igrače.

Srećom, igrači su pronađeni i vraćeni vlasniku na vrijeme za susret sa Slovenijom, no već u ogledu s Njemačkom postalo je jasno kako Englezi za neuspjeh mogu kriviti isključivo sami sebe. I pomoćnog i glavnog suca, no to je već Blatterov problem.

Po povratku kućama, engleski su se reprezentativci brže-bolje razbježali u toplije krajeve i svoju blijedu kožu izložili ultraljubičastom zračenju, u nadi da će do početka Premier lige navijači zaboraviti kakvoj su ih sramoti izložili na najvećoj svjetskoj nogometnoj smotri.

Šipak.

Već je tradicionalni Community Shield, kojeg je proteklog vikenda Manchester United osvojio pobjedom nad Chelseajem od 3:1, pokazao kako južnoafričkoj bijedi i čemeru u glavama navijača još uvijek nije istekao rok trajanja. Crvena je navijačka armija svoje nišanske sprave usmjerila ka Johnu Terryju, dok su plavi im suparnici visokim tonovima odlučili bombardirati Waynea Rooneyja.

Od prve minute označenim su krivcima dali do znanja kako upravo njih smatraju odgovornima za neuspjeh engleske reprezentacije, dok je Ashley Cole prošao znatno bolje, premda je i utakmicu superkupa odigrao na istoj razini kao i Svjetsko prvenstvo. Grozno.

Sama utakmica poslužila je kao savršena zabava za otvorenje sezone i uvod u utrku koja počinje već sljedećeg vikenda. Aktualni prvak i viceprvak odigrali su dopadljivu, otvorenu utakmicu iz koje je kao pobjednik izašao Manchester United, premda je srebrni tanjur za kotlovinu mogao završiti i u rukama Chelseajevih igrača.

Oba su menadžera navijačkom puku predstavili i neke prinove, iako se za razliku od nekih ranijih sezona radi o daleko skromnijim ulaganjima. Pogotkom je premijeru u crvenom dresu označio meksički reprezentativac Javier Hernandez, a u redovima Chelseaja predstavljen je Yossi Benayoun.

Izraelac je napustio svoje kolege na Anfieldu shvativši da bi, ne promijeni li pod hitno sredinu, starost mogao provesti u domu na periferiji Liverpoola, igrajući domino sa svojim cimerom Stevenom Gerrardom, depresivnim 80-godišnjakom i nekadašnjim kapetanom Liverpoola kojemu na spomen Premier lige pogled odluta u daljinu.

Benayoun je ujedno i jedino pravo pojačanje koje je Chelsea doveo tijekom ljetnog prijelaznog roka, premda se ni ostali klubovi Premier lige, uz izuzetak Manchester Cityja, nisu posebno iskazali. Štoviše, ne pamtim kada sam pratio manje zanimljiv prijelazni rok u engleskoj Premier ligi, premda je do njegova kraja ostalo još dvadesetak dana.

Premijerni pogodak Hernandeza već u prvoj službenoj utakmici dao je naslutiti kako nos Alexa Fergusona unatoč poznim godinama i većim količinama škotskog whiskeyja još uvijek zna prepoznati potencijal, no rano je davati ocjene o tako mladom i neiskusnom igraču.

Iako postoje naznake kako bi na Old Traffordu mogao završiti Mesut Özil, ni Manchester United nije se iskazao u prijelaznom roku, a dovođenje Chrisa Smallinga iz Fulhama teško može upasti u kategoriju pojačanja. Arsenal se također ograničio na tek jedno zvučno ime, pa je nakon Svjetskog prvenstva ugovor s Topnicima potpisao Marouane Chamakh, a čak 12 igrača napustilo je Emirates, među njima i naš Eduardo da Silva.

Što se Liverpoola tiče, najznačajniju je promjenu doživio na klupi, gdje će nakon duge vladavine Rafe Beniteza dužnost menadžera preuzeti Roy Hodgson, koji je s Fulhamom protekle sezone činio čuda u Europskoj ligi. Razumljiv je njegov dolazak u Liverpool jer samo čarobnjak s ovakvim kadrom može odvesti Redse do naslova. Sa Stamford Bridgea na Anfield preselio je Joe Cole, no to je i jedini spomena vrijedan transfer. Liverpool je na tržnici igrača ovoga ljeta potrošio manje od dva milijuna funti.

Otprilike jednak iznos čelnici Manchester Cityja potroše na novu tajnicu, pa su očekivano i tijekom ovog prijelaznog roka potrošili najviše novca. Iz džepova svojih vlasnika Roberto Mancini je iscijedio osamdesetak milijuna funti te doveo Davida Silvu, Yayu Tourea, Aleksandra Kolarova i Jeromea Boatenga, a pred vratima je i reprezentativac James Milner.

Kako je pritom s Eastlandsa otperjalo petnaestak igrača, Mancini i ovu sezonu počinje sa znatno izmijenjenom momčadi kojoj tek predstoji uigravanje. Koliko je još strpljenja u spremnicima klupskih čelnika, teško je procijeniti, no ovo je sezona u kojoj City mora do mjesta koje vodi u Ligu prvaka.

To mu je mjesto protekle sezone uzeo Tottenham, kojemu na putu do nogometnog eldorada stoji momčad Young Boysa. Harry Redknapp bio je neobično tih u ovom prijelaznom roku, Spursi su doveli tek Sandra Ranierija, ali i zadržali kostur momčadi iz prošle sezone. Preskoče li Spursi "Mlade dečke" za očekivati je da će i 'Arry zagrabiti u klupsku blagajnu.

Kockasti kutak

Što se Hrvata u Premier ligi tiče, s izuzetkom novog člana Šahtara Eduarda da Silve, svi su na broju, a uskoro bi im se mogao priključiti još jedan. Već se tjednima priča o dolasku Stipe Pletikose, što je samo jedan korak bliže planu za kojeg znam samo ja i vodstvo hrvatske nogometne reprezentacije.

U sljedećoj sezoni Tottenham će kompletirati jedanaestorku hrvatske reprezentacije, a na mjesto predsjednika i glavnog tajnika ustoličiti Vlatka Markovića i Zorislava Srebrića. Dužnost trenera preuzet će Slaven Bilić, čime bi Kockasti time dobili jedinstvenu priliku da savršeno uigrani dočekaju Europsko prvenstvo i ostvare želju Ivice Olića da se od reprezentativnog dresa oprosti naslovom europskog prvaka.

Nikola Kalinić ostao je u Blackburnu, a od njega će se ove sezone očekivati pravi iskorak i dokazivanje da se ne radi o novom Bošku Balabanu. Na svoje posebno zadovoljstvo sve je s Boltonom uspio dogovoriti i Ivan Klasnić, koji na Reebok stadionu sada stanuje kao punopravni član kluba, posudba je sada prošlost.

Sigurno primjećujete kako sam izostavio ime Mateja Delača, koji ima potpisan predugovor s Chelseajem, ali do svoje 18. godine ne može potpisati profesionalni ugovor. Dogodi li se to ovoga mjeseca, mladi će hrvatski reprezentativac vjerojatno završiti na posudbi. Gdje? Odgovor na to pitanje najbolje je potražiti na Stamford Bridgeu.

Gdje su, što rade?

Nakon moje posljednje kolumne u prošloj sezoni, nekolicina mojih vjernih kritičara pozvala je da se javno ispričam, polijem benzinom i zapalim pred njemačkim veleposlanstvom uz povike isprike njemačkom narodu i Michaelu Ballacku, koji je zahvaljujući prekršaju Boatenga propustio Svjetsko prvenstvo.

Zbivanja u Južnoafričkoj Republici pokazala su da sam na svoj zločesti način bio pravi prorok, budući da je izostanak Ballacka za Nijemce bio pravi blagoslov. Mlada i poletna momčad Joachima Löwa djelovala je gotovo savršeno i bez prljavog kapetana, stoga ću kanticu s benzinom i kutiju šibica ostaviti po strani do sljedećeg apela štovanog čitateljstva.

Ballack je po završetku Svjetskog prvenstva napustio Stamford Bridge, engleske suce riješio potrebe da mu u svakoj utakmici daju žuti ili crveni karton, a svoju šarmantnu prirodu ove će sezone pokazivati u Leverkusenu, gdje ga je već dočekala njemačka inačica skandala Terry – Bridge jer se prgavi Nijemac odlučio poslužiti djevojkom suigrača.

Kamo sreće da je za Ballackom otišao i Gary Neville, no barem ću i u novoj sezoni imati o kome pisati. Osim što ću ga kroz cijeli kolovoz morati gledati na Unitedovom zidnom kalendaru, Neville me "razveselio" i produženjem ugovora, iako ćemo na njegov nastup ipak pričekati zbog ozljede. Dobrodošlicu u novu sezonu poželjet ću mu skrivenom kamerom koju mu je prije nekoliko godina priredio kolega Rio Ferdinand.

Ne, naravno da nisam zaboravio. Ljubimac žena i nesuđeni prodavač povrća na tržnici u Novoj Kaledoniji, jedan jedini Frédéric Piquionne i ove će nas sezone uveseljavati na travnjacima Premier lige. Ovaj put to će činiti u dresu West Hama jer klub s Upton Parka postigao je dogovor s Lyonom, koji je protekle sezone našeg Pikija poslao na posudbu u Portsmouth.

Iako se spominje iznos od oko tri milijuna eura, klubovi su odlučili konačnu cijenu ostaviti tajnom, vjerojatno na zahtjev West Hama koji ne želi javno priznati da je za igrača Piquionneovog kalibra platio više od prljave čarape i ostatka ručka.

Neviđeno sretan što je osigurao egzistenciju i izbjegao povratak u domovinu, gdje bi nastavio obiteljski biznis na gradskoj tržnici, svoju zahvalnost menadžeru Avramu Grantu Piquionne je iskazao tako što ga je – zajahao. Dobro, priznajem, fotografija je starijeg datuma i na njoj su obojica još uvijek zaposlenici najsmješnijeg kluba na planetu, no bilo je teško odoljeti.

Kad već spominjem Portsmouth, njegov odlazak u Championship bit će teško prežaliti. Malo je vjerojatno da bilo tko od sadašnjih 20 sudionika Premier lige može u jednoj sezoni promijeniti 17 trenera, bankrotirati, ostati bez devet bodova, a potom za inat izboriti finale FA kupa. Takvu zabavu nitko nam ne može jamčiti, čak ni menadžer Blackpoola Ian Holloway.

Premda su svoj drugoligaški put proteklog vikenda započeli porazom, puno važniju pobjedu ostvarili su na sudu, gdje im je prijetilo potpuno gašenje kluba. Stečajni upravitelj i vodstvo kluba sada imaju dovoljno vremena riješiti klub nagomilanih dugova (više od stotinu milijuna funti) i pronaći novog vlasnika. Neka im je sa srećom!

Sudačka nadoknada

Ovotjednu sudačku nadoknadu, vrijeme u kojem Manchester United, Chelsea i Arsenal rješavaju utakmice, a zagrebački Dinamo obično prima golove i ispada iz Europe, započet ćemo Fergusonovom novom akvizicijom, 22-godišnjim Javierom Hernandezom, zvanim Chicharito, što u prijevodu znači - graškić.

Pogotkom koji već sada konkurira za najsmješniji pogodak sezone mladi je Meksikanac donio Unitedu dva gola prednosti. To što je pritom umalo slomio kičmu, a niti njegov nos nije bolje prošao, vrlo brzo će zaboraviti.

Nimalo smiješan, ali zato fantastičan pogodak postigao je John Bostock, ni puna 24 sata nakon što je iz Tottenhama završio na posudbi u Hull Cityju. Ukratko rečeno: to se zove ostaviti dojam na navijače. I vratara Swanseaja.

Michael Essien nije prijatelj djece. Zagrijavajući se uoči pripremne utakmice s Crystal Palaceom, koju je Chelsea sredinom srpnja dobio rezultatom 1:0, ganski veznjak uspio je loptom pogoditi jednoga dječaka, koji je s majkom sjedio u prvom redu tribina na Selhurst Parku. Dijete je briznulo u neutješan plač, pozvan je i klupski liječnik, a snimka pokazuje vratara Chelseaja Petra Čecha kako hita prema svlačionici. Vjerojatno kako bi ozlijeđenom djetetu poklonio jedan od svojih štitnika za glavu.

Za utjehu, dječak na tribinama može biti sretan što nije prošao poput ovoga momka.

Bilo je to ujedno sve što sam pripremio za prvo ovosezonsko izdanje vaše omiljene kolumne koju ćete, usput budi rečeno, i u nastavku sezone moći pratiti u uobičajenom terminu srijedom. Pridružite mi se dok iz tjedna u tjedan pretresam zbivanja u engleskom nogometu i ligi pred kojom je težak zadatak: u sljedećem dvogodišnjem razdoblju engleskim reprezentativcima valja vratiti izgubljeno samopouzdanje i još jednom ih uvjeriti da su baš oni najveći favoriti za osvajanje Europskog prvenstva 2012. godine.

Kao bonus, preko ljeta uspavanoj Facebook stranici Engleskog pacijenta udahnut je novi život, pa vas pozivam da se priključite i sa stotinama drugih manijakalnih ljubitelja engleskog nogometa, uključujući i moju malenkost komentirate zbivanja u omiljenoj nam ligi.

Uz poruku Zdravku Mamiću da je Martin O'Neill slobodan i u potrazi za novim angažmanom, pozdravljam vas do sljedeće srijede. Dođe li u Maksimir, valjda će dotad uspjeti zadržati posao...